Split – odgovor potlačene većine
Piše: Dalibor Durdov, dopredsjednik HČSP-a
Dne, 15. lipnja 2011
Defetizam hrvatske posttuđmanovske politike, kojemu je politika aktualne premijerke dala gotovo nestvarnu dimenziju, dao je takav zamah antidržavnim snagama u Hrvatskoj, da je ona zadnjih desetak godina postala najobičniji poligon za iživljavane tzv. “civilnog društva”, kojekakvih “nevladinih udruga” i sličnih organizacija za rastakanje nacionalnog korpusa. Javni prostor puno je desetljeće u totalnoj okupaciji “civilnog sektora”, pa se isti sad ne mogu načuditi drskosti drugog po veličina grada u državi i njegovoj reakciji na splitski “gay pride”. Medijski teror LGBT organizacija kojemu je krajnji cilj ugušiti prava ogromne većine državljana Republike Hrvatske ni peti dan od događanja na splitskoj rivi ne gubi na žestini. Od prvog dana zaziva se i proziva hrvatska policija što silom nije jurnula na mrske im demonstrante i, poželjno, prosula krv – jer upravo to, po onoj staroj skojevskoj: “Padaj kišo krv operi kud prolaze proleteri”, zapravo priželjkuju LGBT aktivisti – krv! Krv na ulicama Splita dala bi onaj ključni dokaz Europskoj uniji da je Hrvatska najobičnija balkanska državetina nespremna za članstvo u civiliziranoj EU, te bi najbolje bilo sačekati desetak godina dok se i majčica Srbija ne pripremi.
Interesantno kako uvijek kad Hrvatskoj treba dati packe ili joj zaprijetiti i zapriječiti EU put, tu negdje u prvom planu stoji Nizozemska. U Split na gay pride poslala je ništa manje nego –veleposlanicu. A preuzvišena dama, inače, što nije nebitno, beogradska snaha, Stella Ronner-Grubačić, zgrožena “divljaštvom” Splićana odmah račanovski maše prstom prijeteći Hrvatskoj posvemašnjim monitoringom. Nizozemska, ta simpatična državica, domovina stranke pedofila, suca Oria i Haaške tvornice laži, domovina droge i prostitucije, domovina ponosnog bataljuna što koljačima Ratka Mladića prodade 8.000 duša Srebrenice. Simpatična državica čiji su potomci i štićenici u Južnoafričkoj republici sa sustavom rasne segregacije – apartheida dogurali do samog praga trećeg milenija. Krasno društvo, društvo u kojem ljudski život ne vrijedi pišljiva boba samo zbog boje kože, društvo u kojem je ubojstvo “crnčuge” manji delikt od prekoračenja brzine na seoskoj cesti… Baš simpatična državica, utvrda demo(n)kracije i zaštitnik svekolikih ljudskih prava.
To društvo i taj kalvinistički mentalni sklop drži prodike o slobodi i ljudskim pravima hrvatskom narodu. Narodu koji je samo u zadnjem ratnom vihoru na oltar slobode žrtvovao desetke tisuća života, narodu koji je u istom tom ratu svim narodima tzv. SFRJ otvorio tu tamnicu neslobode, narodu koji nadasve ljubi taj “dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do”. Tom narodu jedna imperijalistička nacija drži prodike o ljudskim pravima.
Ali lako meni za Nizozemsku. Mogu mi zabranit ulazak u nju. Bar ću bit siguran da neću u Haag. A i monitoring priželjkujem, kao i sva druga sredstva koja će odgoditi ili onemogućiti ulazak u EU. Ono što je bitno i opasno jest praksa hrvatske policije koja pokreće istrage po nalogu LGBT organizacija. Najnoviji slučaj je web stranica www.homopopis.com na kojoj su objavljene javno snimljene fotografije gay populacije. Iako se sporna stranica sastoji gotovo isključivo od foto materijala i to 90% preuzetog sa drugih web stranica, te je jedini zakon koji je, možda, prekršen Zakon o zaštiti autorskih prava, policija promptno reagira “jer se možebitno radi o kaznenom djelu”, kako kažu u službenom priopćenju. Blago državi u kojoj policija pokreće istrage jer se radi o “možebitnom” kaznenom djelu. Možebitno sam jutros kad sam kupio burek sa sirom i Vindijin jogurt počinio kazneno djelo, samo policija ipak nije pokrenula istragu. Tako je to u suvremenoj Hrvatskoj. Zakon se provodi parcijalno i selektivno. Nije bit u vrsti eventualnog kaznenog djela, nego u tomu tko ga je i prema kome počinio. Žalosno, ali istinito. Nitko, na primjer, ne reagira na zakonom jasno definirano vrijeđanje službene zastave RH, koju je jedna od sudionica splitske parade omotala oko stražnjice i međunožja vrteći istim i pjevajući kako joj njezina partnerica daje p..ke. Naravno da ništa bolje nismo ni očekivali od sudionika parade, pa i podaničkih medija, ali postupanje policije je uistinu – skandalozno.
Naime, čim se neki lik iz te “marginalne skupine” požali da nije dobro spavao, policija panično kreće u “istražne radnje” koliko god one stupidne bile. Time se konstantno podiže razina straha kod većine građana ove države koji ne drže da je homoseksualnost normalna. Nitko više nije siguran, jer sva represivna mašinerija državnog aparata kreće u progon onih koji su se drznuli kritički porazmisliti o toj zaštićenoj vrsti. Uistinu mi je žao tih ljudi u uniformi policije zbog terora kojem su i sami izloženi od LGBT organizacija. Tko više može biti siguran i u intimi vlastitog doma, kad policija tako promptno reagira na njihove naloge? I sam se zamislim svaki put kad postavim nekakav komentar ili odem na “inkriminiranu” web stranicu. Neće li i moja IP adresa poslužiti kao trag kojim će u gluho doba noći i na moja vrata pokucati “drugovi” sa pozivom na “obavijesni razgovor”. Tko u ovakvoj situaciji može biti siguran da mu policija neće pokucati na vrata, samo zato što misli drugačije od marginalne manjine društva što terorizira ogromnu većinu. Na što vas to podsjeća? Na neka vremena za koja smo mislili da su nepovratno za nama, zar ne?
Uz hrvatsku političku “elitu” koja već puno desetljeće vozi kolosjekom koji nema veze sa željama onih koji su ih izabrali i koje, tobože, predstavljaju, najbesramniji primjer krivotvorenja javnog mijenja jesu mediji. Kad bismo vjerovali njihovim člancima pomislili bismo kako je u Splitu bilo nekoliko stotina divljaka koji su napali nevine homoseksualce, te da u cijeloj Hrvatskoj ne postoje još dva istomišljenika tih “divljaka”. Na stranu što čak i ogromna većina posjetitelja ekstremnih lijevo-anarho-liberalnih portala, poput Indexa, 24 sata ili T-portala ima sasvim drugačije stavove od onih koje iznose autori njihovih članaka. Terminologija kojom se časte splitski prosvjednici rijetko je viđen primjer govora mržnje, ali to je “afirmativni govor mržnje”, jer kao što već rekoh, nije bitno što govoriš, već o komu govoriš. 15.000 građana Splita nazivaju se nasilnicima, homofobima, fašistima, nacistima, neofašistima, militantnim fašističkim grupama, nakeženom gomilom, divljacima, maloumnicima, huliganima, (citati sa Index.hr, Jutarnji.hr, 24satra.hr, T-portal). Baš kao da su u Splitu nije okupilo ništa manje nego 10% svih njegovih građana, a kad se u jednom gradu oko ovakve manifestacije okupi 10% njegova stanovništva očito je da taj grad tu paradu ne želi. Ali tko su građani da se njih pita?
No, ovakva reakcija tog izrodničkog tkiva našeg naroda, uz debelu financijsku i svaku drugu pomoć izvana, dokazuje kako je Split zapravo – uspio. Split je pokazao recept otpora javnom razvratu gay populacije, a to je: masovno i svim generacijama. To je ona bit splitskog događanja koju mediji zaobilaze fokusirajući se na par bačenih predmeta na paradere. To je i odgovor zašto policija nije krenula silom na ljude, možda po volji prideovaca i tenkovima? Zato što to u Splitu nije bilo nimalo jednostavno; zato što je Split u subotu bio JEDNO i kao takav je rekao ne razvratu. Nije srž priče da je netko bacio kamen ili pepeljaru na povorku, već činjenica da je protiv LGBT-a u Splitu ustao NAROD. U Splitu se dogodila revolucija. Ona ogromna i u pravilu šuteća većina koju ove marginalne, a u biti privilegirane skupine, drže ovacama u toru, rekla je ove subote NE! U Splitu je u subotu bilo 15.000 majki, očeva, djece, hrvatskih branitelja i ratnih vojnih invalida, svećenika i redovnika, pukovnika i bojnika HV-a, jednom rječju KIČMA grada. A u takvoj situaciji nije baš jednostavno zaletjeti se sa specijalcima u “rulju”. Nije to nimalo nalik zagrebačkom prideu gdje jedan specijalac naočigled TV kamera nogom u glavu udara golobradog maloljetnika. Gdje je taj specijalac bilo na rivi kad je trebalo jurnuti na one koji su od 91. do 95. jurišali na srpske tenkove? U Splitu su se homoseksulcima suprotstavili SVI, od obiteljskih ljudi i intelektualaca do bojovnika Domovinskog rata. Zato Split zaslužuje pohvalu. Zato Splitu skidam kapu! To je uspjeh Splita. Hrabrost i jedinstvo jednog grada nasuprot kukavičluku onih koji su hrabri jedino kad naoružani jure za golobradim mladićima po Jelačić placu. To dokazuje da u hrvatskom narodu još postoji snaga da se odupre, kako homoseksualnom razvratu tako i kojekakvim svjetskim emisarima što nas redovito ponižavaju i ucjenjuju odnarođenu vlast. Samo pitanje je: Kako rasplamsati taj žar?
Dalibor Durdov, dopredsjednik HČSP-a
Nema komentara