Povijest stranke: 10. travnja – Dan hrvatske državnosti
10. travnja 1941. godine je nakon punih 839 godina uspostavljena samostalna hrvatska država. Hrvatski je narod bez oklijevanja iskoristio sve nedaće najnepovoljnijeg razdoblja u povijesti čovječanstva, razbuktali pakao Drugog svjetskog rata, te obnovio Državu Hrvatsku u svoj svojoj veličanstvenosti.
10. travnja 1941. je zet pravaškog vođe Josipa Franka, hrvatski vitez i vojskovođa Slavko Kvaternik u ime poglavnika, ustaškog pokreta i hrvatskog naroda proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Bio je to ostvareni san o vlastitoj državi koji su Hrvati sanjali gotovo tisuću godina i ostvarenje pobjede za koju su se borili svi hrvatski velikani kroz slavnu povijest hrvatsku. Hrvatski narod mora progovoriti istinu o sebi i svojoj povijesti, u kojoj je borba za državnu nezavisnost glavni cilj u borbi za njegovo održavanje. Zbog toga se pravaši ne stide ni dijelića svoje povijesti, ponajmanje Nezavisne Države Hrvatske, već se naprotiv ponose i ustaškim pokretom i dr. Antom Pavelićem, koji su 10. IV. 1941. obnovili hrvatsku državu i ostvarili hrvatsku nezavisnost. Suprotno tome, tzv. antifašisti, partizani i komunisti sa najvećim žarom tijekom godina žele “dokazati” kako je hrvatska država za vrijeme Drugog svjetskog rata zločinačka, naci – fašistička, ubilačka i rasističko antihrvatska tvorevina.
No, važno je ukazati da je prvo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske nakon 839 godina bilo već 7. travnja u Čakovcu, zatim 8. travnja u Bjelovaru, a tek potom 10. travnja je proglašava Slavko Kvaternik preko zagrebačkog krugovala. Nezavisna Država Hrvatska nikada se nije mirila s mađarskom aneksijom Međimurja, niti je s njom bilo kada zaključen sporazum o granicama koji bi se odnosio na Međimurje.
Tih kobnih dana prije 66 godina dok se Hrvat mučio kako bi najbolje učvrstio svoju državu, skupio se ološ po šumama nazivajući se AVNOJ, rušeći i minirajući mostove i tvornice, napadajući tisućugodišnji san hrvatskog naroda. Komunisti, partizani i četnici huškaju pravoslavca na katolika i muslimana. Danas ti isti “hrabri borci” proglašavaju Hrvata muslimanske vjeroispovijesti tuđinom, a srce hrvatskog područja u Bosni proglašavaju tuđim teritorijem. Čega se dakle boje ti dojučerašnji komesari, odnosno današnji džepotvorni kroboljševici? Ante Pavelića? Nezavisne Države Hrvatske? Ustaša? Ante Pavelića više nema, Nezavisna Država Hrvatska je nestala 1945. godine, dok u ovo naše vrijeme i posljednji ustaša umire u tuđini. Odgovor je kratak i jasan: njihova prošlost, njihov izdajnička uloga koju su igrali kao slugani boljševičko – srpskih gospodara! Otupili su u laži i podvalama, ogrezli su u krvi brata svoga Hrvata u ratnim godinama, a još više su okrvavili svoje ruke krvlju nedužnih Hrvata u poslijeratnim godinama.
Postavimo li deseti travanj na njegovo pravo mjesto, na pijedestal domovine kao ono što je i bio: Dan ustanka, Dan revolucije, Dan ponovne uspostave hrvatske državne nezavisnosti, onda će biti prijeko potrebno iznašati partizanska zla i prljave nakane te sve “Jazovke” kojih u Hrvatskoj ima bezbroj.
Mi pravaši slavimo deseti travanj jer se ne odričemo boraca za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Pravaš danas slavi Trpimirovu, Branimirovu, Tomislavovu, Krešimirovu, Zvonimirovu i Pavelićevu Hrvatsku i dokle god ne bude ove Hrvatske, neće biti mira u pravaškim srcima.
10. travanj za nas predstavlja ostvarenje vjekovne težnje hrvatskog naroda za slobodom i za vlastitom državom.
Hrvatskim bojovnicima, ratnicima i braniteljima hrvatske državne misli i nezavisnosti slava, čast, i hvala!
Bog i Hrvati ! Za Dom spremni !
Dopredsjednik HČSP-a:
Goran Rohaček
