• Twitter
  • Facebook
  • Feed

OPET USTAŠE U ČAVOGLAVAMA?



Piše: Dalibor Durdov, 12. kolovoza 2011

Proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Čavoglavama iz godine u godinu privlači sve više ljudi, upravo istim onim intenzitetom kojim se, unatoč deklarativnom predizbornom mahanju genaralima u Haagu, aktualna hrvatska vlast odriče tog datuma. Organizacijski odbor Čavoglava odrađuje vrhunski posao kojeg se ne bi postidjeli ni menadžeri najjačih svjetskih bendova. Svojevrstan je raritet na jednom mjestu okupiti 100.000 ili 150.000 ljudi bez jedne jedine tučnjave, incidenta ili privođenja, bez obzira na alkohol koji se toči u gotovo neograničenim količinama. Koji se masovni skup takvih razmjera – osim možda posjeta Svetog Oca – može mjeriti sa dostojanstvom koje demonstrira tolika masa ljudi na jednom mjestu? Kad još uzmete u obzir da je prosjek starosti možda tek nešto iznad dvadeset godina jednostavno morate biti impresionirani snagom i dostojanstvom kojim taj mega-spektakl zrači, posebice u usporedbi sa fosilima koji se okupljaju na “antifašističkim” komemoracijama u Srbu ili Brezovici.

Svakomu tko je ove godine bio u Čavoglavama moglo je upasti u oči i još nešto, naime činjenica da su u potpunosti izostala ustaška obilježja. Niti ih je tko prodavao, niti ih je tko nosio. Naravno, ne mogu se zakleti da jedno ili dvoje klinaca u tolikoj masi nije imalo na sebi neko “fašističko” obilježje. Međutim, kad u vrijeme najveće gužve, u vrijeme i neposredno prije Thompsonovog koncerta, nekoliko puta obiđete Čavoglave uzduž i poprijeko, što sam osobno učinio, i pritom ne uočite niti jedan jedini ustaški simbol, onda je jasno kako tih simbola zapravo nije ni bilo. Nije ih pronašla čak niti vazda budna kamarila foto-reportera koji dolaze u Čavoglave samo s jednim ciljem – iskriviti sliku o tom događaju i prikazati ga kao “ustaški dernek”. Ovog puta su svi ostali kratkih rukava i bjesomučno blicanje fotoaparata nije urodilo ničim do fotografija razdragane gomile sa hrvatskim zastavama i grbovima.

Unatoč tomu, policija i ove godine priopćava, a mediji daju značajan prostor ustaškom znakovlju na proslavi. Ove su ih godine nabrojali čak 13 – između 150.000 ljudi! Danima prije samog događaja policija na sva zvona trubi kako će pozorno motriti i snimati Čavoglave, pa se ne mogu se oteti dojmu da je vlast zapravo tražila i priželjkivala “Ustaše” u Čavoglavama, ne bi li dobila legitimitet da možda već slijedeće godine zabrani taj skup. Naime, znajući kako mladost privlači “zabranjeno voće”, uvjeren sam kako određene službe namjerno bacaju kost računajući da će neki mladi “Ustaša” doista i zagristi. Imajući u vidu činjenicu da proslava oluje u Čavoglavama redovito prolazi ponosno i dostojanstveno, postavlja se logično pitanje: čemu prejudiciranje ekscesa, čemu prizivanje incidenata, čemu unaprijed provociranje sudionika jedne velebne svečanosti? I u konačnici čemu uopće takva medijska dreka oko postupka nekog derišta? U redu, idemo prihvatiti da je obično slovo U zaista fašistički simbol, a onda i podložno sankcijama i “postupanju” policije. Ipak, kako objasniti zastrašujuću količinu energije koja se troši na te zapravo benigne prekršaje? Kako drugačije nego kao srljanje u nedorečeni prostor pobrkanih lončića ovlasti i dužnosti policije u demokratskoj državi i mirnodopskim uvjetima?

Kako pojmiti to histerično traganje za golobradim “Ustašama” po Čavoglavama u vrijeme dok se u državi događaju megalomanske pljačke, prijevare i stravični krvni delikti, gotovo nezabilježeni u povijesti našeg naroda, a stotine stranih osuđenika nalazi utočište u Hrvatskoj i slobodno šeće našim ulicama? Policija opasno krivuda stranputicama sustava i umjesto da bude čuvarica i jamstvo sigurnog života svih građana, ona se kroz paradigmu “čuvarice poretka” zapravo stavlja u poziciju progonitelja ideoloških neistomišljenika vladajuće političke oligarhije i njihovih europskih gospodara. Zahvaljujući toj izokrenutoj percepciji ona propušta kroz prste istinske zločince dok juri petnaestogodišnje “Ustaše” po Čavoglavama. Sjetite se nestanka maloljetnice Antonije Bilić, sjetite se potrage bez premca u hrvatskoj povijesti, sjetite se isušene Krke. No, niti isušeno Brljansko jezero, niti sva voda Jadranskog mora ne može isprati nečistu savjest ljudi koji su u trenucima dok je nesretna djevojka možda još bila živa svu svoju energiju i tisuće specijalaca usmjeravali na osiguranje “čednosti” i “neoskvrnjenosti” splitskog i zagrebačkog Pridea. Gdje je granica izopačenosti sustava koji, umjesto da lovi one što su ovu prekrasnu zemlju pretvorili u bezidejnu i beznadnu moralnu pustopoljinu, hvata djevojke i dječake zbog “fašističkih” obilježja? Ako to nije bolesno poremećena logika, onda ne znam što jeste.

To panično traganje za Ustašama u 2011. godini Gospodnjoj uistinu ukazuje na nezdravu opsjednutost poviješću, a ljudi koji žive u prošlosti ne bi ni po kojoj logici smjeli odlučivati o budućnosti, posebice ne o budućnosti čitavog jednog naroda. Naime, smisao osnivanja ustaškog pokreta bio je stvaranje Nezavisne države Hrvatske, i danas, dvadeset godina nakon povratka hrvatske državnosti, taj pokret sam po sebi nema nikakvog smisla. Jer, ma kako da je naopak put kojim zadnjih desetak godina glavinjamo, državnost Republike Hrvatske još nije dovedena u pitanje, a narod još drži u rukama metlu kojom može pomesti sve te marionete sa političke scene – kroz slobodne parlamentarne izbore. Samim time smisao ustaškog pokreta ne postoji baš kao što ne postoji niti sam ustaški pokret. On živi samo u glavama onih koji bolesno mrze sve što je hrvatsko i koji imaju konstantne more o ustašama. Takvih bolesnika ima posvuda u svijetu i to ne predstavlja nikakav problem. Problem je, međutim, kada opsjednuti ljudi umjesto u sanatorijima i mentalnim ustanovama sjede u upravnim tijelima države.

Što je to uopće “ustaški simbol” i kako jedno slovo abecede može biti toliko inkriminirano? Kako je i koliko to slovo stilizirano to nitko ne zna, jer nije precizno definirano, pa je ne baš pretjerano educiranim policijskim službenicima prepušteno na volju da interpretiraju što je to ustaški simbol, a što nije. Uglavnom, da bi slovo U bilo fašističko potreban mu je još jedan “zločinački simbol” – križ na kome je umro Gospodin Isus Krist.

Evo jednog primjera za antologiju ljudske gluposti: Ima jedno malo selo niti kilometar udaljeno od Čavoglava, u Domovinskom ratu doživjelo je daleko težu sudbinu od samih Čavoglava, jer je za razliku od njih, cijelom svojom površinom bilo isturena prva crta bojišnice. Na svoju “nesreću” zove se Umljanovići, dakle s U kao početnim slovom. Na ulazu u selo stoji tabla sa nazivom sela. Netko je početno slovu U malo “stilizirao” dodajući mu crtice sa strane i križ u sredini. Sve u svemu jedva primjetno. No, policija ne misli tako, nego u dopisu Hrvatskim cestama i Općini Ružić zahtijeva da se “poduzmu mjere i radnje u cilju uklanjanja istih”, naglašavajući kako je “znak oštećen na način da je od početnog slova naziva naselja napravljeno ‘U’ u kojem je u sredini nacrtan križ.” Dakle, da pojasnim: netko je od U napravio U. Nije šala nego citat. Bilo kako bilo, na taj traljavo sročeni dopis stigla je ekspresna reakcija iz Hrvatskih cesta, pa je već slijedeći dan znak zamijenjen novim “neoskvrnjenim”. Kao donačelnik Općine Ružić znam koliko puta smo Hrvatske i županijske ceste molili i kumili da se na kritičnim točkama u našoj općini postave prometna zrcala kako bi ljudi mogli izaći na cestu ne stavljajući svakodnevno glavu u torbu. Za saniranje takvih crnih točaka nije bilo niti novaca niti razumijevanja, no kad je uklanjanje mrskog slova u pitanju, nađe se još poneka kuna na računu, unatoč vihoru crnih fondova.

Dakle, postoje neke institucije koje se ne smiju niti instrumentalizirati niti karikirati, jer su prevažne za funkcioniranje sustava, za siguran život svih nas. Policija je definitivno jedna od karika tog sustava. Pa ako se idiotski web-portali, tiskani i elektronski mediji bave glupostima poput boje gaćica Simone Gotovac ili depilacije “modnog mačka”, policija ne smije sebi dopustiti da se umjesto našom sigurnošću bavi – tričarijama!

Dalibor Durdov, dopredsjednik HČSP-a

Nema komentara