• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Nakon izbora 2011. – svepravaški sabor?



Nama pravašima od obnavljanja HSP-a i HČSP-a početkom 1990-ih je dosta da nas se razbija i uništava po diktatu s Pantovčaka i iz Banskih dvora! Pouka iz proteklih izbora za Hrvatski državni sabor je, da ni jedna pravaška stranka nije u stanju sama osvojiti ni jedan mandat. Samo politički nepismeni i zlomamjernici iz toga neće povući konzekvence.

Već uoči izbora 2003. i 2007. sam se zalagao za zajednički izlazak HSP-a i HČSP-a a nakon katastrofalnog rezultata HSP-a već krajem 2007. kao tadašnji predsjednik podružnice HSP-a Zapadna Njemačka javno sam tražio unutarstranačku demokratizaciju stranke (HSP), sazivanje svepravaškog sabora i Đapićev definitivni odstup.

Tada sam izražavao nadu da ce HSP i HČSP biti glavni činitelji platforme ojačanog pravaštva. Premda su HSP, HČSP i A-HSP već u svibnju 2010. potpisali pismo namjere o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore 2011. to je propalo, čim se je koji mjesec kasnije ponovo na političkoj sceni pojavio nadmoćni počasni nadpredsjednik HSP-a (i grobar pravstava) Anto Đapić. HSP je izigrao najprije HČSP pa onda i A-HSP. Rezulatat je poznat, HSP nakon nedjeljnih izbora ne samo da više nije parlamentarna stranka, već je time ipso facto prestala biti stožerna pravaška stranka.

HSP je samostalno izlazeći na izbore 2011. polučila svoj najlošiji rezultat. HČSP pak, kontinuirana zagovarateljica svepravaškog zajedništva, je u koaliciji sa HSP-AS, uspjela osvojiti jedan mandat u osobi Ruže Tomašić u X. izbornoj jedinici gdje je ova pravaška koalicija osvojila 6% glasova. Valja napomenuti da je HČSP na izborima 2007. samostalno osvojila 1,31% te da je ta stranka u proteklih četiri godine znatno ojačala, postaje sasvim jasno da ni predsjednica HSP-AS u slučaju samostalnog izlaska na izbore 2011. ne bi ušla u Sabor. Slijedom toga je Ruža Tomašić zastupnica ne samo HSP-AS, već i HČSP-a. Pravaški birači su nagradili zajedništvo i žele zajedništvo.

Zbroje li se svi pravaški glasovi (HSP / HČSP / HSP-AS / A-HSP) oni po postignutom izbornom rezultatu nose najmanje osam mandata a da je se nastupilo u svepravaškom bloku kojega smo mi iz HČSP-a zagovarali a što bi stimuliralo dodatne glasače pravaši bi osvojili između 15 i 20 saborskih mandata te bi pravaši postali ozbiljna treća opcija.

Ako se pravaštvo do slijedećih parlamentarnih izborima želi afirmirati kao ozbiljna politička snaga; korektiv hrvatske nacionalne politike, nakon ovih izbora mora doći do preslagivanja na pravaškoj sceni i održavanja svepravaškog sabora.

Tko je kao što sam ja sudjelovao u mukotrpnim nastojanjima ujedinjenja pravaških opcija još od ranih 1990-ih trebao bi znati da je iluzorno već sada govoriti i zalagati se, kako to neki čine, za Ujedinjenu Hrvatsku stranku prava (UHSP), premda bi to mogao biti konačni cilj! Također mi se čini preuranjeno i gubljene vremena i energije pokušati stvoriti blok pravaških i državotvornih stranaka; sredimo najprije stanje u vlastitoj, pravaskoj, kući a nakon toga možemo se upuštati u neke šire kombinacije.

Premda je HSP na proteklim izborima doživio debakl, ipak je još uvijek riječ o stranci koja je polučila respektabilni rezultat (3,61%). Sljedom toga njezinu članstvu, pa i dijelovima vodstva, treba pomoći da prebrode katastrofu, kako bi ozdravljeni i pročišćeni mogli sudjelovati u pravaškome okupljanju. To isto vrijedi i za A-HSP premda je ta stranka na nacionalnoj razini polučila minornih 0,24%.
Minimalni cilj svepravaškog sabora bi trebao biti programsko osuvremenjivanje i redefinicija pravaštva kao moderne nacionalno-konzervativne opcije, te stvaranje svepravaškog bloka za predstojeće lokalne izbore i svepravaške koalicije za slijedeće (možda prijevremene) parlamentarne izbore.

Inicijator sazivanja svepravaškog sabora može biti samo pravaška opcija koja uživa parlamentarni status (HSP-AS / HCSP) a mozda bi bilo dobro da pripreme koordinira nestranačka osoba koja je pravaš/ica iz kontinuiteta i dokazani promotor/ica svepravaškog zajedništva. Sklon sam vjerovati da bi se čelnici dotičnih četiriju stranaka mogli dogovoriti na osobu poput Tomislava Jonjića – u koliko bi on to prihvatio.

Imotski – Köln, 07. prosinca 2011.

Ivan Lozo, međunarodni tajnik HČSP-a