• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Kuku nama!



Dalibor Durdov

Piše: Dalibor Durdov, dopredsjednik HČSP-a

Postizborna Hrvatska proživljava nekakvu čudnovatu metamorfozu. Ponekad mi se čini kao da živimo dva života istovremeno. Jedan je onaj realni, sirovi i surovi, onaj kojeg bilježimo osjetilima i mjerimo konkretnim, opipljivim podacima i brojkama, a drugi je onaj koji nam servira leteći cirkus Montyja Pythona.

S jedne strane svi relevantni pokazatelji govore kako i nakon parlamentarnih izbora i “uspješnog” referenduma država ide nizbrdo. Broj nezaposlenih rapidno raste, vanjski dug se povećava, proračunski deficit zjapi, a predviđenu minimalnu pozitivnu stopu rasta čak i najfanatičniji sljedbenici koalicije drže “optimističnom i hrabrom”. Iskreno, nakon desetljeća korupcije i godina recesije teško je očekivati da se bilo što pokrene u nekom brzom vremenskom roku. Ipak, u konkretnom slučaju dogodio se svojevrstan presedan. Naime, Zagrebačka je burza, iako nepogrešivo evidentira bilo kakve naznake promjena, ostala mrtva hladna na te tobože pozitivne političke signale. Izostao je i onaj redovni privremeni val optimizma koji zapljusne tržište vrijednosnica, čak i kad se radi o dugoročnim mjerama koje nemaju nikakav trenutan učinak na gospodarstvo. Promet i cijene vrijednosnica u zadnja tri mjeseca potvrđuju kako ni najdalekovidniji investitori ne vide ništa dobra na vidiku.

No s druge strane, ako je vjerovati našim elektronskim i tiskanim medijima, u Hrvatskoj se istovremeno događa nekakva renesansa dobre nade. Svjetska banka je “zadivljena”, a MMF “impresioniran” kao i svemoćna kreditna agencija Fitch. Čak 71% građana spremno je na odricanje, povećanje PDV-a od 2%, za razliku od HDZ-ovog harača, nitko nije ni osjetio. Milanović je perjanica Hrvatske u Bruxellesu, vrstan poznavatelj engleskog, toliko različit od Jace i njezinog day after yesterday in Hungary. Optimizam se širi zrakom, svijetla budućnost već se može napipati.

Naš premijer virtuoz, stanovnik Bruxellesa, miljenik je medija, baš kao i njegovi ministri. Lakoća s kojom ministar poljoprivrede ignorira prosvjede mljekara dokazuje kako je svjestan medijske potpore koju uživaju. Koliko daleko može ići politička direktiva pokazali su neki čudnovati kljunaši na Markovu trgu prije nekoliko dana. Ekipa razvila transparent sa natpisom: 81 mandat – tražimo hrabrost. Pomislio sam kako su maškare ove godine nešto uranile, ali jarac – ovi misle ozbiljno. E, sunca mi, svašta sam vidio, ali da građani od Vlade traže da ih odere, to još ne, barem do prije par dana. Naravno, bilo bi neumjesno pomisliti kako iza tih zahtjeva stoji neka organizirana politička skupina ili kampanja, ili ne daj Bože sama Vlada. To su navodno isti oni građani koji su do jučer kopali po kontejnerima, a danas nasićeni samim pogledom na umilne glavice Linića i Čačića shvaćaju koliko su spremni podnijeti za bolje sutra. Sve sama spontanost.

Jednako spontano su nastajali i podrugljivi You tube spotovi u režiji misterioznog autora koji se skrivao iza pseudonima BijesPrvi. Tko se ne sjeća filmića “Kiro prosviro”? Od samog početka živo me zanimalo tko je ta ptica rugalica. Poznajući mentalitet ljevice koja, koliko god prtljala uhu ugodne parole o jednakosti i ravnopravnosti, duboko u svojoj metafizičkoj genezi crpi snagu iz Marxova sotonizma, nisam nikada sumnjao da iza tog mističnog lika zagrebačkog studenta stoji upravo on – rogonja. I zaista, BijesPrvi, to mitološko ime You tube kanala više nije tako mistično. Ono što su majstori opsjene SKH SDP-a pokušali prikazati kao djelo nekog obijesnog mladog buntovnika koji bi trebao utjeloviti pobunu mladih i obrazovanih protiv konzervativnog i primitivnog, zapravo se pokazalo kao smrdljiva splačina iz kuhinje Sveza komunista Jugoslavije. Trio u sastavu Zinka Bardić, Krešimir Macan i Marko Rakar odradila je prljavi propagandni posao nimalo različit od filmskih uradaka KOS-a i sličnih službi bivše države. A Hrvati, naivčine svoje vrste, masovno popušile priču…

Ipak, ni You tube, ni Facebook, ni Twitter, ni bljedunjavi mladi skojevci-chateri obrasli u tri i pol dlake brade, ni savršeno razrađena strategija ispiranja mozga javnosti, ni besramna medijska potpora novoj Vladi ne može sakriti notornu činjenicu da je famozni Plan 21 imao samo jednu točku: zasjesti na vlast po svaku cijenu. A onda, kad se nađemo gore, snaći ćemo se već. I upravo to drugovi trenutno rade, snalaze se. Prvi i krucijalni potez nove Vlade bio je preimenovati šport u sport, a to što je za Ministarstvo znanosti odvojeno pola milijarde kuna manje negoli u vrijeme “zločinačke organizacije”, i to unatoč činjenici da ga vodi nitko drugi nego opjevani Jovanović, to je potpuno marginalna stvar. Blago društvu koje štedi na znanju.

Jasno je da u predizborna obećanja ne valja vjerovati, pa ne iznenađuje da se jedno priča, a drugo radi. Jasno je i da u koaliciji od nekoliko stranaka treba zadovoljiti mnogo više apetita i da je kudikamo teže uštimati orkestar od bezbroj individualnih igrača i njihovih osobnih interesa. Ipak, i uz takvu spoznaju iznenađuje zbunjenost i rastrojstvo nove Vlade i parlamentarne većine. Iako su ankete bez iznimke nagovještavale apsolutnu pobjedu lijeve koalicije ona djeluje kao da zatekla u posve neočekivanoj situaciji. Tako od večeri izborne pobjede svakodnevno pušta probne balone i neodlučno nagoviješta poteze, pa ih onda, prije negoli se o njima razvije ozbiljnija javna rasprava, povuče. Kao što je u svojim verbalnim akrobacijama na aktualnom prijepodnevu govorio bivši premijer, Milanović opet ne zna hoće li piškiti ili kakiti. Tako bi danas otpuštao, a sutra ne bi, pa bi doveo MMF, pa ga ne bi doveo, pa bi oporezivao dividendu, pa je ne bi oporezivao… O kadrovskim rješenjima nakon ekspresne smjene Vladimira Ferdeljija i odluke da nepravomoćno osuđeni mogu u nadzorne odbore, suvišno je i govoriti.

No, ima ta priča i drugu dimenziju. Totalna politička kontrola nad javnim poduzećima kroz izravno imenovanje direktora, bez “nepotrebne formalnosti” javnog natječaja, pokazuje pravu narav nove Vlade. Čerupanje i podjela poduzeća, koja su upravo zbog političkog diktata i nepotizma jedan od glavnih generatora krize i nerada pokazuje kako se moderna socijaldemokracija u Hrvatskoj premandurila u nešto sasvim neprepoznatljivo.

Uistinu, osim svoje neupitne anacionalnosti, aktualna hrvatska Vlada, unatoč nominalnog socijaldemokratskog političkog opredjeljenja, u stvarnosti nema baš ništa zajedničkoga sa postulatima ljevice. Bespogovorna poslušnost kapitalu, bilo kroz članstvo u asocijaciji koja se već u najvećoj mjeri pretvorila u slugu krupnog kapitala, bilo kroz prepuštanje državnih dobara i financija u ruke ljudi poput Linića i Čačića, govori o totalnom udaljavanju od temeljnih socijalnih načela lijeve ideje. Stipe Šuvar se zacijelo okreće u grobu. Zamislite, stranka koja je izniknula izravno iz komunističke partije čeka svojih pet minuta da bi radikalno srezala socijalna prava, podilazila poslodavcima, otpuštala tisuće ljudi, povećavala poreze,… Gdje je tu socijaldemokracija? Ili više ništa nije važno u toj areni laži osim tko će gromoglasnije zaurlikati?

Imamo plan, kukurikao je Milanović. Ispostavilo se da je jedina stvarna točka tog plana bila povećanje PDV-a. Kapa dolje! Uistinu je potrebno imati tim stručnjaka da biste smislili tako genijalan plan: povisi porez, oderi sirotinju. Ono što boli više od same otimačine jest kad te netko uz to još pravi budalom. Tako Linić kao drogirana krava ponavlja kako PDV neće utjecati na rast cijena. Nevjerojatno! Povisite davanja na sve moguće proizvode i usluge i očekujete da će trgovci i davatelji usluga to amortizirati kroz smanjenje marže? Poznajući naše trgovce sasvim sam uvjeren kako će to povećanje od 2% njima biti savršen alibi da iste podignu za 5 ili 10 posto.

U kontekstu drugih, tobože olakšavajućih mjera, Linićeva porezna reforma pokazat će se kudikamo bezdušnijom negoli se čini na prvi pogled. Ne volim citirati Jadranku Kosor, ali je sasvim ispravno poentirala ismijavajući među-stope PDV-a. Kako Linić misli zaštititi, na primjer, umirovljenike ili nezaposlene? Tako što će svima podijeliti iskaznice s kojima će ostvarivati povlaštenu stopu PDV-a u seoskom dućanu? Ili komunistima omiljene markice? Doduše, nije ni to preuzetno za Vladu u kojoj sjedi ministrica zaštite okoliša koja, poput prave velike sestre, planira postaviti video kamere na sve kontejnere u zemlji kako bi nadzirala odvaja li baba Manda iz Utora Gornjih papirnatu od plastične ambalaže.

Upravo će tzv. amortizacijske mjere sirotinju opalit snažnije negoli sam PDV. Naime, baš poput Jadranke Kosor prošle godine i Slavko Linić se dosjetio kao “amortizirati” veći PDV. Velikodušnim povećanjem neoporezivog dijela plaće, čime je svim zaposlenima vratio u džep 50-ak kuna mjesečno. Samo problem je u tomu što aktualni ministar financija u konkretnom slučaju, baš kao i bivši, mlati orahe tuđim udom, naime udom lokalne samouprave, jer je spomenuti porez na dohodak prihod gradova i općina.

Kakve su posljedice ovakvih poteza, osim što bjelodano dokazuju kako se nova Vlada upotrebom otrcanih političkih floskula bavi prvotno samo-promidžbom? Smanjenjem prve stope doprinosa iz plaća sa 15% na 12% posto, što je učinila HDZ-ova Vlada prije nekog vremena, te povećanjem neoporezivog dijela plaće sa 1.800 na 2.200 kuna, što je upravo učinila ova Milanovićeva, građanima koji imaju tu povlasticu da primaju redovitu plaću, mjesečni neto prihod se povećao za nešto više od 100 kuna. Pomnožimo li tu cifru sa nešto manje od milijun i pol zaposlenih dolazimo da brojke od gotovo dvije milijarde kuna na godišnjoj razini koja je izravno uzeta gradovima i općinama. Pitanje je mogu li gradovi i općine izdržati takav udar, a da ne ugroze svoju fiskalnu stabilnost? Naravno da ne u situaciji u kojoj ionako svaka druga JLS ima ili deficit ili blokadu računa ili neku sličnu proračunsku dubiozu.

Ali nije problem u gradovima i općinama. Problem je u tome što će i oni u novonastaloj situaciji poduzeti “nepopularne mjere” kako bi spasili lokalni proračun – podignuti cijene komunalija, smanjiti socijalna davanja i infrastrukturne projekte. Na taj će način svi zaposleni na nos vratiti onih stotinjak kuna, a oko 3 milijuna ostalih, uključujući i najugroženije slojeve, dvostruko će platiti Milanovićevo pretumbavanje iz šupljeg u prazno. Naime, veći PDV neće moći izbjeći, a plaće ionako ne primaju, pa nemaju apsolutno nikakvih benefita od “amortizacijskih” mjera. Cijene komunalija bit će zadnji čavao u mrtvački kovčeg najslabije stojećih slojeva.

Tako se Kukuriku na samom početku svog mandata već pretvorio u Kuku nama!