• Twitter
  • Facebook
  • Feed

I Pešorda misli o ustašama kao i Jelena Veljača!



Mi koji smo desne političke provenijencije skloni smo seciranju misli istomišljenika pa pomislih zašto bih i ja u tomu bio iznimka. S tim mislima upuštam se u kratku raščlambu članka objavljenog u HL-u od 17. travnja s naslovom ¸¸Ponos Ratkajevih – prljava sapunica¸¸ koji je napisao odličan tekstopisac kojega iznimno cijenim g. Damir Pešorda.

Pešorda je u članku ponudio dobru raščlambu ove doista prljave sapunice, ali je u jednomu dijelu, jednom jedinom rečenicom, poništio poantu koju je, pomislih, htio ponuditi. On izražava nezadovoljstvo prikazom likova u sapunici gdje su Ustaše u pravilu negativci a komunisti i partizani neupitni pozitivci. Opisavši detaljnije epitete koji su prišiveni Ustašama, naravno sve negativa, Pešorda i sam podliježe stigmi koja je o Ustašama nametnuta od 1945. pa do danas. To potvrđuje njegova rečenica ¸¸No dobro, pustimo Ustaše, daleko im kuća bila¸¸. Ja bih bio zadovoljniji da je napisao, ma pustimo Partizane, daleko im kuća bila, ali nije. Naime što bih želio poručiti Pešordi i čitateljima HL-a?

Nakon te njegove rečenice mene čudi to što se Pešorda čudi zbog ovakve serije i kako je ta serija uopće moguća u današnjoj Hrvatskoj. Kada se jedan Pešorda ustručava izreći svoj stav o Ustašama, bez kobnoga ali na kraju, ne trebamo biti iznenađeni kada jedna Jelena Veljača, prizvod akademije, producira ovu besmislenu i virtualnu sapunicu. Ta sapunica nema nikakvu povijestnu podlogu, ona je prizvod jedne u laži odgojene generacije i ona je plod višedesetljetne komunističke propagande koja je gotovo nepovratno stigmatizirala Ustaše kao negativce. Jedino što je vrijedno čuđenja u cijeloj priči jest to, kako je moguće da se takva serija uopće prikazuje na HTV-u. Po tomu vidimo tko je tamo gazda, drug Jovo Kuga iliti pokršteno mu ime, Vanja Sutlić.

Još samo nekoliko riječi, kada Pešorda kaže za Ustaše daleko im kuća, volio bih da mi odgovori na koje je Ustaše mislio. Je li je mislio na Ustaše iz 1929. do 1941. koji su bili jedina organizirana sila i jedini odgovor na jugoslavenski i velikosrpski teror. Je li je mislio na Ustaše od 1941. do 1945. koji su grčevito branili NDH koju su odmah po uspostavi napali i komunisti i četnici i domaći izdajnici, jugofili. Je li je mislio na Ustaše sa Bleiburga i Križnoga puta koje su partizani, razoružane nemilosrdno poubijali, na stotine tisuća? Na žalost nije mislio na te Ustaše, on je također mislio na Ustaše Jelene Veljače, mislio je na sliku koju je jugokomunistička propaganda stvorila o njima, a koliko je ta propaganda bila jaka dokaz je da je čak i Pešorda podlegao tomu.

Ali ne gubimo nadu, možda se jednom ipak riješimo toga hrvatskoga ali. Žilav smo mi narod a i dobro nas hrane svime i svačime a to je dobro, nema opuštanja.

Hrvatski list, 1. svibnja 2008. Josip Miljak, predsjednik HČSP-a