• Twitter
  • Facebook
  • Feed

HČSP i HSP AS su jedini shvatili važnost pravaškoga i domoljubnog zajedništva



Naša politička scena u izbornim godinama poprima sve značajke Kopačkoga rita, kada je sezona parenja jelenske divljači i kada počne jelenska rika. Istovremeno i počinje lov na jelene, jer oni tada omamljeni zovom ženki bezglavo bauljaju šumom i lak su plijen lovcima. Takva je stvar s našim uspavanim pretendentima na Sabor, koji se u pravilu bude svake četiri godine i počnu nas koji se stalno borimo, maltretirati s tzv. ujedinjenjem domoljubnih snaga. U takvim prigodama, umjesto zova prirode koji pomućuje razum kod jelena, kod njih se javlja neodoljiv zov saborskih fotelja i uvjerenost da je baš sad njihov trenutak. Sve ovo prate i dobro obučeni i prikriveni lovci, koji glumataju domoljube, a u stvari su agenti onih kojima ovakvo stanje najviše odgovara.

Komu to stanje odgovara? Do sada je razmrvljenost desnog političkoga spektra odgovarala HDZ-u jer su se svi propali glasovi pribrajali njima i donosili im pozamašan broj saborskih mandata. Sada je situacija drugačija, sada će po svemu sudeći Kukuriku koalicija dobiti većinski paket glasova, i svi propali glasovi desnice ići će direktno njima. Ako netko misli da se sve ovo događa samo od sebe ili zbog ispraznih floskula nazvanih taštinama vođa stranaka koje su na sceni dvadeset i više godina, teško se vara. Evo nekoliko dokaza za to.

U prosjeku propada cca 20% glasova, a to nekome donese ni manje ni više nego 30 saborskih mandata. Osim što se tim brojem, uz stvarno osvojene mandate, osigurava kvalificirana većina i dobiva mandat za sastav vlade, tu se radi i o ogromnim financijskim sredstvima. Prosjek koji se strankama isplaćuje za jednoga saborskoga zastupnika za trajanja mandata iznosi cca 220.000 eura. Pomnožimo to sa trideset mandata (najmanje) dobivamo iznos od 6.600.000 eura. Dobiva se još direktno uhljebljenje 30 svojih ljudi, koji također dobivaju prosječnu plaću u iznosu od 2.000 eura, plus razni troškovi, naknade u odborima i sl., pa dolazimo do najmanje 20.000 kn primanja jednoga zastupnika. To godišnje iznosi, za jednoga, 240.000 kn, puta 30 , što iznosi 7.200.000 kn. Sve to puta četiri, koliko traje mandat iznosi 28.800.000 kn ili četiri milijuna eura. Dodajmo tomu onih 6.600.000 dobivamo cifru od 10.600.000 eura direktnih primanja za pojedinu stranku i njezine ljude, koji su ušli u Sabor, samo zbog toga što se naši glasovi razaspu na više lista.

Samo najveći naivci mogu misliti da se ovo oko mrvljenja desnih političkih snaga događa slučajno. Prevelik je ulog da bi se sve to prepustilo pukom slučaju, a na koncu, što ja najžalosnije, te mutikaše i manipulatori sve te agente provokatore plaćaju novcem od „naših“ po dobivenim glasovima osvojenih mandata, ali u stvarnosti, izbornom magijom, oni pripadnu njima. Ciljana skupina agenata provokatora, pod plaštem „parekselans“ domoljuba, krije se baš među ovima koji se javljaju svake četiri godine ili se tek sad javljaju kao „nova“ snaga. A da bi se prijevara što bolje zamaskirala, svaki put se pribjegava novim inačicama ujedinitelja i spasitelja. Takve „ugledne domoljube„ u pravilu prati bezprijekorna profesionalna karijera, što je već samo po sebi sumnjivo, jer da bi imali karijeru, moraju raditi kako odnarođena vlast zapovijedi.

Prijevara hrvatskoga naroda većih razmjera odigrana je već na sličan način i s Ivom Sanaderom, jer je bila dovoljna garancija da nas neće izdati to što mu je brat svećenik a sestra časna sestra. Prosječan birač, koji žudi za ujedinjenjem desnih snaga, ne može na vrijeme sve ovo znati i ne može prepoznati od silnih alternativa i pokreta, komu bi dao glas, pa ili ostaje kod kuće ili daje glas nekomu koga najmanje želi, tj. glasuje za tzv. manje zlo.

Jedini lijek koji postoji za ovo jest slijedeći. Ni u snu ne glasujte za „domoljubne“ liste koje se formiraju i nastaju uoči izbora, to je doista jedini način ujedinjenja i okrupnjivanja naših glasova. Dajte svoj glas stranci kao što je HČSP, koja se neprekidno bori već 19 godina, a to je dokaz da nismo stranka za jednokratnu uporabu. Ako se neka od ovih „spasiteljskih“ inicijativa održi devetnaest godina kao i mi, onda i njima možete početi vjerovati. Ali svi znamo da to neće biti tako, jer se sve te „spasiteljske“ inicijative i pokreti gase nakon izbora brže nego su se formirali. Čim odrade svoj dobro plaćeni posao, oni nestaju s političke scene i slijedeće četiri godine nema maltretiranja oko „ujedinjenja“ domoljubnih snaga.

Kao zaključak, najodgovornije tvrdim da je tzv. ujedinjavanje desnih snaga u izbornoj godini najbolja metoda za njihovo još veće mrvljenje. Onaj tko misli ozbiljno na problematiku svoga naroda, neće čekati izbore da bi nešto poduzeo nego će se boriti stalno i neprekidno. A biti će i postrojen u stranku, jer tisuću razmrvljenih pojedinaca nisu nikakva snaga, a stotinu postrojenih ljudi jesu velika snaga, veća sto puta od njih tisuću nepostrojenih. Stoga je zajedništvo HČSP-a i HSP AS dragocjeno i ono je okosnica za šire okupljanje domoljubnih snaga. Na našim listama ima mjesta za sve iskrene domoljube i nije potrebno osnivanje stranaka, udruga i pokreta ni pod kakvim izlikama.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2011.

Josip Miljak, predsjednik HČSP-a

Nema komentara