• Twitter
  • Facebook
  • Feed

HČSP: 08.05.1945. ZAGREB JE BIO OKUPIRAN, A NE „OSLOBOĐEN“



Na današnji dan 8. svibnja prije točno 76. godina zločinaka komunističko-srpska vojska ušla je u nebranjeni grad Zagreb, do tog dana glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. Tog dana, ulaskom partizana u Zagrebu je otpočeo najveći pokolj Hrvata u povijesti na području našeg glavnog grada prvenstveno po bolnicama nad ranjenicima i osobljem.Po završetku svog zločinaćko krvavog pira upravo ti neuki opančari i tifusari naselili su Zagreb čije posljedice osjećamo i dan danas.

Neki nas još i danas, i to s visokih mjesta u politici – antihrvatskoj – hoće uvjeriti da njihova borba za Jugoslaviju nije bila zlo i da su komunistički zločini bili antifašizam. Povijesne činjenice, one od 1941. do 1990. godine i one od 1991. do 1995. godine ih u tome demantiraju, a njihovi putovi su obilježeni potocima suza i krvi i gomilama rasutih ljudskih kostiju.

Bili su to putovi Staljinova i Titova komunističkog pakla, a ne De Gaulleova demokratskog antifašizma! Druga činjenica koju danas, 8. svibnja želimo spomenuti je ulazak u – nebranjeni – Zagreb, srpske – naglašavamo srpske – jugosoldateske, koja je Zagreb okupirala na isti način kao i ona iz prosinca 1918. godine i izvršila masovni pokolj nad Zagrepčanima 8. i 9. svibnja – i nastavila u tjednima i mjesecima koji su slijedili. Naime, hrvatske oružane snage i sve ostale vojske povukle su se iz Zagreba 6. i 7. svibnja.

Divizije koje su prve ušle u Zagreb pripadale su Prvoj jugoslavenskoj armiji čiji je zapovjednik bio Peko Dapčević iz Beograda i Drugoj armiji – Koča Popović iz Crne Gore, a bile su Dvadeset prva i Dvadeset peta srpska divizija – obje iz centralne Srbije – sastavljene od onih koji su poslije listopada 1944. kokarde zamijenili petokrakama. Zatim, Šesta Lička – pod komandom Đoke Jovanića i Dvadeset osma Slavonska pod komandom Radojice Nenezića u čijem su sastavu i vodstvu bili prvenstveno Srbi – iz četničkih monarhističkih ili komunističkih krugova.

Zagrebački partizanski 10. korpus – toliko razvikani – nalazio se tih dana na području Varaždina i bio im je dozvoljen ulaz u Zagreb preko Sljemena te Sesveta i Dubrave tek 9. svibnja poslije podne (2 dana kasnije) s tim da su jednu noć morali prenoćiti na otvorenome u Sesvetama, a drugu na tadašnjem Špartinu stadionu, jer su sve prostore u gradu bile zauzele srpske jedinice.

Zagrebački partizanski korpus je 10. svibnja formalno preuzeo dužnost ‘Zagrebačkog garnizona’, da bi već 15. svibnja 1945. bio rasformiran i stavljen pod zapovjedništvo 2. Armije Koče Popovića. ‘Guverner’ okupiranog Zagreba je postao Mijalko Todorović-Plavi, rodom iz Kragujevca. O tome je pisao general Ivan Šibl u njegovoj knjizi ‘Sjećanja’.

Tito je 11. svibnja 1945. pohvalio jedinice koje su ‘oslobodile’ Zagreb i njihove zapovjednike:
– I. Jugo. armija – Peku Dapčevića – rođ. u Ljubotinu, Crna Gora;
– II. Jugo. armija – Koču Popovića – rođ. u Beogradu;
– general majore: Ljubu Vučkovića – rođ. u Cetinju, Crna Gora;
– Milutina Moraču – Srbina iz Glamoča;
– Mijalka Todorovića – rođ. u Kragujevcu;
– i pukovnika: Blažu Lampara – rođ. u Cetinju, Crna Gora.
Komandant tadašnje parade Jugoslavenske Armije održane u Zagrebu, 13. svibnja 1945., bio je Vaso Jovanović iz Podgorice u Crnoj Gori, komandant I. proleterske divizije.

Nitko od ‘pohvaljenih’ nije bio Hrvat niti iz Hrvatske, pa neka nam se sada objasni da to nije bila okupacija?!

Na žalost u današnjoj Hrvatskoj sinovi jugoslavenske ORJUNE, OZNE, KOSA, UDBE, i njihovi unuci, koji su na vlasti i čija su usta puna Hrvatske to uporno prešućuju.

Bog i Hrvati! Za Dom spremni!

HČSP