dr. Eugen Kvaternik

Dr. Eugen Kvaternik, političar, revolucionar i publicist, rodio se u Zagrebu 31. listopada 1825., a poginuo u Rakovici, kod Slunja, 11. listopada 1871. Studirao filozofiju, teologiju, pravo i pedagogiju. Radio kao odvjetnik. Nezadovoljan položajem hrvatskoga naroda u Habsburškoj monarhiji, u siječnju 1858. emigrira u Rusiju, zatim prelazi u Francusku, Švicarsku i Italiju. U Hrvatsku se vraća polovicom studenoga 1860. Godine 1861. izabran je za narodnoga zastupnika u Hrvatski sabor. Dana 4. srpnja 1863. prognan je iz Habsburške monarhije, ali se 17. prosinca 1865. ilegalno vraća u Hrvatsku. Međutim, 29. prosinca 1865. opet je prognan, da bi se tek 2. srpnja 1867. konačno vratio u Hrvatsku.

U emigraciji se Kvaternik upoznaje s glasovitim ličnostima, stupa u dodir s poznatim državnicima ( Camilo Cavour, princ Jerome Napoleon ) i pred njih iznosi hrvatsko pitanje. Neustrašivo pobija laži, što se o hrvatskom narodu šire u inozemstvu, i suprotstavlja se jakoj i izvrsno organiziranoj mađarskoj, talijanskoj i srpskoj promidžbi protiv hrvatskog naroda. Druži se i prijateljuje s poljskim, talijanskim, mađarskim i češkim revolucionarima (Garibaldi, Milkowski, Ordenga, Türr, Klapka, Frič i drugi). Sve ih ujedinjuje korijenito suprotstavljanje austrijskoj politici. Kvaternik je ravnopravan član te zajednice svjetski poznatih revolucionara. Garibaldi mu piše pismo, koje počinje riječima: “Dragi prijatelju i brate!”. Ti revolucionari pripremaju osnove za dizanje ustanka protiv Austrije uz pomoć Francuske i Italije. Sastavni je dio tih osnova proglašenje hrvatske državne nezavisnosti, osnivanje hrvatske legije i iskrcavanja pobunjeničkih snaga na hrvatskoj obali. U tim pripremama upoznaje se s nekim hrvatskim časnicima, među njima i s Antom Rakijašem, koji će igrati značajnu ulogu u kasnijoj Kvaternikovoj revolucionarnoj djelatnosti. Uz to, Kvaternik piše proglase i održava sveze s uglednim Hrvatima u Zagrebu.

U inozemstvu i Hrvatskoj Kvaternik razvija živu publicističku djelatnost. Stalni je suradnik pravaških listova “Zvekana”, “Hervata” i “Hervatske”. U svojim knjigama i člancima iznosi politička stajališta prema Austriji, Ugarskoj, sveslavenstvu, jugoslavenstvu i srpstvu. U bitnim stvarima potpuno se slaže s dr. Antom Starčevičem. Ne priznaje postojanje nikakvih državnopravnih sveza ni s Austrijom ni s Ugarskom. Zahtijeva potpunu hrvatsku državnu nezavisnost, koja, doduše, pravno još uvijek postoji, ali je grubom silom stvarno ukinuta. Odrješit je protivnik sveslavenstva, jugoslavenstva i srpstva. Stoga izjavljuje: “Ah, to srpstvo, to je nož u grkljan mom narodu!”. Suočivši se sa srpskom promidžbom među pravoslavnim pučanstvom u Hrvatskoj, 3. prosinca 1861. predlaže banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. Na ovim političkim načelima dr. Eugen Kvaternik s dr. Antom Starčevićem i Petrom Vrdoljakom godine 1861. osniva Stranku prava. po tomu je on, zajedno s dr. Antom Starčevićem, utemeljitelj moderne hrvatske državotvorne misli.

Iz emigrantskog iskustva Kvaternik je izvukao pouku, da oslobođenje hrvatskog naroda ne smije zavisiti o volji drugih država i naroda. Ono mora počivati na volji, junaštvu i spremnosti hrvatskoga naroda, da se bori za svoju slobodu. Suočen s nasiljem austro-ugarskih vlasti, Kvaternik se odlučio na dizanje ustanka za hrvatsku državnu nezavisnost. Ustanak je dignut 8. listopada 1871. u selu Broćanac, općina Slunj. odatle se je proširio na Rakovicu, Drežnik, Močila, Plaški i još neka sela slunjske općine. U Rakovici je bilo glavno sjedište ustanka, pa se po tomu pobuna naziva Rakovičkim ustankom. Nadmoćne austro-ugarske vojne snage ugušile su ustanak. Dana 11. listopada 1871. dr. Eugen Kvaternik je u Ljupča planini dočekan u zasjedi i ubijen, a mrtvo mu je tijelo svučeno i opljačkano, a zatim golo bačeno u jarak u Rakovici. Tako je ovaj mučenik zapečatio svoju ljubav prema Hrvatskoj.

Rakovička buna - smrt Eugena Kvaternika (Oton Iveković)