• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Desnica nije takozvana!



Damir Pešorda u HL-u od 8. svibnja 2008. ( umalo nisam napisao 8. svibnja 1945. kada je pao Zagreb) u članku ¸¸Takozvana hrvatska desnica¸¸ daje dobru analizu stanja na desnici. Započeo bih s kraja njegova članka gdje on kaže da meni kojega broji u prijatelje možda nije objasnio zašto je morao napisati ¸¸daleko im kuća bila, ustašama¸¸. Ja Pešordu također brojim u prijatelje i ovo smatram prijateljskom raspravom, i koristim prigodu reći da ne bih ni prije reagirao na njegov članak da ga ne cijenim kao vrhunskoga intelektualca za kojega sa sigurnošću mogu znati da se ne će naljutiti na prijateljske packe, nego će stilom rasnoga analitičara na njih odgovoriti.
Ne mogu se upuštati u analizu cijeloga teksta prijatelja Pešorde, za to bi mi trebao veći članak od povelika njegova, zato ću pokušati što sažetije objasniti zašto desnica nije ¸¸takozvana¸¸ i zašto ipak nije morao napisati ¸¸daleko im kuća bila¸¸.
Pođimo od desnice. Što je uopće desnica u Hrvatskoj? Politika nije ¸¸Umijeće mogućega¸¸ (Bismark), politika je, pravaški gledano, provedba volje naroda u djelo, a to čine političari koje narod bira na izborima. U Hrvatskoj toga nema, jer političari varaju narod, u kampanji govore jedno a poslije izbora rade sasvim obratno. Na taj način ¸¸pokupe¸¸ glasove naivnoga biračkoga tijela, a tu je i moto birajmo manje zlo. Zar je za Hrvatsku rješenje zlo pa bilo ono i manje. Želim reći da se desnica ne može svesti na nekoliko pojedinaca i onda za neuspjeh te političke opcije optuživati njih. Desnica je sam narod, možda većina, ali taj naš narod lako nasjeda lažnim obećanjima i bira manje zlo. Ne želim reći reći da je narod nezreo i da ne zna, on namjerno nasjeda na prijevaru zbog straha od gubitka i ovakve države. Kao pravaš vjerujem u hrvatski narod i opraštam mu ova lutanja, ali sam isto tako uvjeren da će narod progledati i uvidjeti da postoje i drugi ljudi, i drugi političari koji ga ne će varati i koji će vršiti njegovu volju. Narod mora uvidjeti da postoje sposobniji i pametniji Hrvati od Mesića, Šeksa, Sanadera, Bebića, Milanovića. Ako Hrvati nemaju boljih od njih onda smo stvarno jadni, a to nismo.
Stoga dragi prijatelju Pešorda, kada kažeš ¸¸takozvana desnica¸¸ onda govoriš ¸¸takozvani narod¸¸. Možda bi bio u pravu da te desnice nema u hrvatskomu narodu, ali nje, one prave, ima barem 25%. A nama ne preostaje drugo nego raditi i čekati, bez opterećenja liderstvom, koga situacija izbaci na površinu mi ćemo ga prihvatiti, ali samo pod jednim uvjetom, da nije izdajnik. A kako ćemo znati da nije izdajnik ako ne održavamo vatru i kroz tu vatru saznajemo tko je izdajnik a tko nije. To je ono što je jedino važno. Samo čovjek čista srca i čvrste vjere u svoj narod i domovinu može nas izvući iz ovoga gliba u koji nas ubaciše izdajnici i prevaranti. Da je Sanader prošao kroz pravaški inkubator, on ne bi vodio ovakvu politiku, on je prošao kroz inkubator američkih i engleskih obavještajnih službi i zbog toga on do volje naroda drži kao do lanjskoga snijega.
Koliko sam shvatio ¸¸daleko im kuća bila, ustašama¸¸ napisao si bojeći se odlaska u krajnost pa si to uzeo kao osigurač. Ja ponovno tvrdim da to tebi nije potrebno, i sam si u svomu tekstu to potvrdio. Napisao si da se tekstovi Piskača, Vukmana, Mrduljaša i Mate Kovačevića proglašavaju izrazito radikalnima iako ih se može čitati sa oltara. Zar ti to nije dokaz da nas oni žele držati prizemljene. Zbog toga ne postoji krajnost, izuzevši pristojnosti i dobroga ukusa, koju mi ne smijemo reći. Ja bih prije rekao da je to pitanje hrabrosti, pitanje podsvjesnih stigmi koje nas još uvijek koče. Sam si nabrojao koliko je toga protiv nas i tko je protiv nas, a zašto bi im i mi pomagali. Jer kada oni vide ograde u tekstovima, oni likuju, to je njihova pobjeda, ne dajmo im to. Gdje si kod njih vidio da se oni ograđuju od nečega. Iz njihovih tekstova pršti mržnja prema Hrvatskoj i nikomu ništa. A kako ćemo i na koji način i mi otvoriti oči narodu ako se ograđujemo od vlastitih misli i ideja. Nemojmo se plašiti izreći stav, glasno, jasno i stoički. Za kraj jedna poslovica iz Dalmacije ¸¸Ili kuj il¨ ne mrči gaća¸¸ s time da ovdje ne mislim samo na tebe nego na sve domoljubno orjentirane spisatelje.

Hrvatski list 22. svibnja 2008. Josip Miljak, predsjednik HČSP-a