DANAS OBILJEŽAVAMO 179. GODIŠNJICU ROĐENJA JEDNOG OD OSNIVAČA HČSP-a Dr. JOSIPA FRANKA
Dr. Josip Frank rodio se u Osijeku 16. travnja 1844., a umro u Zagrebu 17. prosinca 1911. Završio je pravo u Beču.
Od 1872. odvjetnik je u Zagrebu. Izdavao je novine “Agramer Presse” i “Kroatische Post” na njemačkom jeziku kao i “Branik” na hrvatskomu jeziku. Godine 1884. izabran je kao nezavisni zastupnik u Hrvatski sabor.
Stranci prava pristupio je 1890. godine.
No kada kad su zagrebački sveučilištarci prigodom posjeta cara i kralja Franje Josipa I. u Zagrebu, 1895. godine, u znak prosvjeda spalili mađarsku zastavu, a Fran Folnegović je sa svojom stranačkom strujom osudio taj čin, Frank i Starčević bili su zgroženi sa javnom osudom Folnegovića, ali i općenito nezadovoljni stanjem u Stranci prava zbog njezina skretanja u oportunizam, projugoslavenstvo i napuštanja izvornoga pravaškoga nauka, te napuštaju stranku dana 22. listopada 1895. godine.
Uz dr. Josipa Franka i dr. Ante Starčevića, iz Stranke prava izlaze i dr. Mile Starčević, književnik Eugen Kumičić kao i drugi istomišljenici koji zajedno osnivaju i utemeljuju Čistu stranku prava, danas nasljednicu Hrvatsku čistu stranku prava.
Nakon Starčevićeve smrti, za cijeloga svoga života, Frank je bio predsjednik ili član najužega vodstva Čiste stranke prava.
U više navrata bio je biran za narodnoga zastupnika u Hrvatski Sabor.
Dr. Josip Frank je nastavio borbu za očuvanje hrvatske nacionalne opstojnosti i uspostavu državne neovisnosti na cijelomu hrvatskomu povijesnomu i narodnomu području. Među političarima bio je priznat kao najbolji financijski stručnjak, pa je svoju političku djelatnost naročito razvio u pobijanju financijskog dijela Hrvatsko – ugarske nagodbe iz 1868. godine, dokazujući koliko Ugarska pljačka Hrvatsku i kakve to ima posljedice za sveukupni život hrvatskoga naroda. O tomu je 1880. izdao i posebnu knjigu, a to je bila česta tema njegovih govora u Hrvatskomu saboru. Zahtijevao je ukidanje dualizma kao državnoga sustava u Austro – Ugarskoj monarhiji i ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jednu, od Austrije i Ugarske nezavisnu, državnu cjelinu.
Vrlo oštru borbu vodio je dr. Josip Frank protiv jugoslavenske i srpske promidžbe u Hrvatskoj. Ta se je promidžba naročito razmahala nakon 1903., kada su Karađorđevići državnim udarom došli na vlast u Srbiji, ali nije zanemariva ni prije toga. Uz tu promidžbu pristaju i mnogi hrvatski političari, posebno predvođeni Franom Supilom kao ideologom politike tzv. novoga kursa.
Tu jugoslavensku, protuhrvatsku politiku Frana Supila i njegovih istomišljenika Frank i njegove pristaše argumentirano pobijaju, ukazujući na propast koju takva avanturistička politika neminovno donosi Hrvatskoj. Na žalost, nisu ga poslušali. Fran Supilo i njegovi istomišljenici gurnuli su Hrvatsku u najveću katastrofu u njezinoj povijesti.
U svojoj borbi dr. Josip Frank nije zanemario ni običnoga, maloga čovjeka – radnika i seljaka. Nastojao je da im osigura život dostojan čovjeka. Zato se je borio za skraćenje radnog vremena na osam sati i za uvođenje općega i jednakoga prava glasa. Organizirao je radnike i pokretao izdavanje radničkih novina, kako bi se organizirani i politički osviješteni radnici, uz nacionalne ciljeve, borili i za svoje staleške probitke.
Dr. Josip Frank bio je jedini glas savjesti i razuma hrvatskoga naroda u ono vrijeme. No, ostao je neshvaćen, a do danas još uvijek popljuvan i nepriznat. Ali on je ispunio svoju dužnost: ukazivao je na zlo koje Hrvatskoj njezini vlastiti sinovi spremaju. U javni život ušao je kao bogat čovjek, a umro je kao siromah. Sav svoj imetak razdao je , promičući hrvatske nacionalne interese.
S nama je!
HČSP
