Zločinački srbokomunistički režim ni mrtvim Hrvatima nije dao mira

SVJEDOČANSTVO
Kada smo na blagdan Svih Svetih 1945. došli na dio Mirogoja gdje su pokopani hrvatski vojnici poginuli od 1941. do 1945. godine vidjeli smo nešto užasno, nepojmljivo i nečuveno.

Umjesto groblja, svježe izorana zemlja. Nigdje nikakvog grobnog znaka.

Usred oranice stajale su očajne žene, većinom seljanke, u crno odjevene sa crnim rupcima na glavama plakale su i tražile grobove svojih sinova.

Kiša je polako rominjala, spuštala se kap po kap, a tmurno nebo kao da je plakalo zajedno s očajnim majkama nad nečuvenim zločinom.
Ilovača se ženama lijepila za cipele, a one su teško izvlačile noge iz zemlje. Činilo se kao sa ih pokopani zadržavaju da ih ne ostave same na oskvrnutom groblju.

Majke su uporno tražile mjesta gdje su pokopana njihova djeca. Kad su mislile da su ih našle, palile bi svijeće, otirale suze i kapi kiše koje su se polako spuštale niz njihova lica.
Sagnute su glave rukama podbočile lice, nogu duboko ukoračenih u blatnu zemlju, plakale i jecale za izgubljenim sinovima i njihovim grobovima.

Očevidac, tada 10 godišnji dječak Ivo Soljačić

Na preorano groblje hrvatskih vojnika osvrnuo se i Blaženi Alojzije Stepinac, rekavši: „ Ni Turci u doba svojih najgorih zuluma nisu dirali kršćanska groblja“.

Izaslanstvo HČSP-a obišlo je i grob Poglavnikovih roditelja, pok. Mile i pok. Mare i pomolilo se za njihove duše.
Kao što se vidi komunisti nisu dopustili da im se izgradi nadgrobni spomenik što je jedinstveni primjer na cijelom Mirogoju.