Živimo li po rezultatima Domovinskog rata
Piše:Jasenka Okroša Herceg, www.uhd91.hr
Briljantna i čista pobjeda u Domovinskom ratu, rezultirala je ostvarenjem dugo čekane hrvatske države. Sloga svih hrvatskih snaga koja je tada iskazana bila je sjajna, ili se barem tako činilo. U turbulentnim ratnim vremenima, nije moguće donositi realne ocjene i sudove, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da je baš za vrijeme stvaranja hrvatske države vladala takva idila kako se činilo. Prije bi se reklo da su dojučerašnji vladari ovih prostora uobličeni u velikosrpski i antihrvatski-komunistički element ustuknuli pred snagom naroda, i nisu uspjeli u svomu prvotnom naumu da se Hrvatima onemogući stvaranje države. Da nije bilo tako, rata ne bi ni bilo. One snage, protivnici hrvatske države, koje nisu bile na drugoj strani barikade, čekale su pritajene završetak rata. Rat su u stvari započeli građani hrvatske države, koji danas uživaju enormna prava u državi koju nikako nisu željeli, oni su poraz pretvorili u pobjedu.
Kada se neke stvari objektivno promotri, onda se razobličuje laž da su hrvatsku državu stvorili ujedinjeni sinovi „ustaša i partizana“. Da je to doista podla laž, svjedoče nam svi događaji od završetka rata na ovamo. Istina je u stvari da su „partizanski“ sinovi iskoristili „ustaške“ sinove dok se ratni vihor ne smiri, a onda su ih gurnuli na marginu, priznavši im ipak stvaranje države, ali to „priznanje“ se očituje u progonima, zatvaranjima, deportacijama u Haag, samoubojstvima istinskih branitelja itd. Kadrove iz bivšeg komunističkog sustava pak zanimaju drugačija priznanja u novoj državi, a to su razne privilegije, položaji, gospodarska i financijska moć te utjecaj u svim porama društva. Upravo zbog toga njihova utjecaja, koji je u biti poništio rezultate Domovinskog rata, Hrvatska se našla u posvemašnjoj krizi, ne samo materijalnoj, nego i duhovnoj. Dopustili smo onima koji nikada nisu željeli nikakvu Hrvatsku, da nam opet zavladaju na jedan perfidan i do kraja beskrupulozan način.
Domovinski rat se vodio upravo protiv toga komunističko-udbaškog naslijeđa i jugoslavenštine. Hrvatska je umjesto prosperiteta i gospodarskoga blagostanja, sada dovedena u situaciju da se počelo razmišljati o prodaji otoka, nakon što se rasprodalo gotovo sve što je vrijedilo. Ne samo da nam neće pomoći prodaja otoka ili bilo čega drugoga, nego će nas definitivno približiti i konačnom gubitku suvereniteta koji smo ostvarili u ratu. Dužničko ropstvo, gore je od klasične okupacije, ne vidite stranu vojsku, a pretvoreni ste u roba koji je podstanar u „vlastitoj“ državi. Takva situacija nam se ne bi dogodila da su državu vodile domoljubne snage, a te snage su one koje su iznijele pobjedu u ratu na svojim leđima. Na žalost to je jako dobro poznato i našim „prijateljima“ pa je te snage trebalo pod svaku cijenu eliminirati, kompromitirati, a onda sve postaje lako. Postoji li uopće način da se nešto uradi kako bismo barem zaustavili taj pakleni plan, ili sve mora doći do dna kako bi se Hrvati probudili.
Sklonija sam vjerovanju da ćemo nešto pokušati kada bude prekasno, kada konačno shvatimo da smo izigrani, prevareni, izdani, i da je Domovinski rat potpuno izguran na marginu isto kao i većina njegovih aktera, koji su se časno i pošteno borili za svoj dom. Naivno smo povjerovali da je ratom sve urađeno, da nam državu više nitko ne može uzeti, jer je eto tobože demokracija. Tek je demokracija sustav koji ne dopušta naivnost i opuštanje, tek u njoj vlada zakon jačega i lukavijega. Stoga zaboga, shvatimo jednom zauvijek, bez naše stalne, sada političke borbe nema ni jake Hrvatske, mi ju nemamo pravo nikomu davati na upravljanje, a osobito ne sumnjivim kadrovima, još sumnjivijeg domoljublja i prošlosti.
U Zagrebu, 12. srpnja 2010.
Jasenka Okroša Herceg
