• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Zastrašujuća tišina!



Od 1. siječnja 2008. ukida se obvezatno služenje vojske a nitko ništa ne poduzima.

Uzalud sam pokušavao tražiti bilo kakvu reakciju na ukidanje obvezatnoga služenja vojnoga roka u Hrvata ali uz najbolju volju nisam je pronašao. Zemlja koja je jučer izašla iz rata, koja još nije ni razminirana, koja graniči sa Srbijom, sa Srbima iz Republike srpske za koju i sam EU povjerenik Lajčak tvrdi da se tamo situacija neće riješiti bez rata, na Kosovu samo što nije zapucalo a mi slavodobitno ukinusmo vojsku. Službeni vojni krugovi nas uvjeravaju da je to zbog modernizacije, zbog misija u NATO-u, jer tu nekakvi novaci nemaju što tražiti.

Ali zamislite, utješno poručuju da će u slučaju ugroze Hrvatske ipak izvršiti mobilizaciju. Samo nisu pojasnili koga će mobilizirati, npr. recimo da idućih deset godina Hrvatsku nitko ne napadne, u tih deset godina će stasati deset generacija 18 godišnjaka koji neće imati ni elementarno vojno iskustvo, puta 35.000 koliko ih ima godišnje, to je 350.000 ¸¸vojnika¸¸ koji mogu samo guliti krompire. A ako prođe dvadeset godina, mi praktički ostajemo bez ikakve vojske jer dolazi do potpune smjene generacija, jer će ovi koji su služili vojsku i sudjelovali u Domovinskomu ratu ostariti i neće više biti vojnički sposobni. Hrvatska će u gotovo najopasnijoj zoni svijeta spasti na 16. 000 vojnika od kojih polovica mora biti stalno na dispoziciji NATO-u (ako uđemo).

Ravnodušnost oko svega, pa i ovoga, koja je zahvatila Hrvatsku je zastrašujuća. Lakoća vladanja tj. izdavanja Hrvatske i samim protagonistima je postala dosadna, nitko se ničemu ne odupire. A kada je zemlju tako lako izdati a da nitko ne trepne, možda je više i nemamo.

U Zagrebu, 23. siječnja 2008. Josip Miljak, predsjednik