Zašto je ubijen Ante Paradžik?
21. rujna 2009. 18. obljetnica ubojstva
Oko stotinjak pravaša iz HČSP-a, HSP-a i A-HSP-a obilježilo je na Mirogoju, pokraj groba Ante Paradžika, 18. obljetnicu njegove smrti. Prigodnim govorima okupljenima su se obratili redom; Dražen Keleminec, Josip Miljak i Danijel Srb. Sukus njihovih govora jest taj da je Paradžik ubijen od hrvatske ruke, ali ruke hrvatske udbe i Tuđmanovih najbližih, nelustriranih i s nama lažno pomirenih, pobočnika.
Ante Paradžik, 21. rujna 2009. 18. obljetnica smrti
Dana 21. rujna 1991. oko 22 sata, vraćajući se s tribine iz Križevaca, na zaustavnom punktu u Sesvetama ubijen je Ante Paradžik, tada u funkciji dopredsjenika HSP-a.
Do danas nisu rasvijetljene okolnosti pod kojima se dogodio taj zločin, koji nipošto ne može biti slučajan. Kada na takav način strada osoba koja je jamčila čvrstu i pravu pravašku politiku, onda to otvara niz pitanja. Dodatnu zabunu u cijeli slučaj unosi informacija koju su dobili policajci na punktu, a to je da im se u ladi nivi približavaju martićevci.
Danas s povijesne distance od osamnaest godina možemo sa sigurnošću ustvrditi da pucanj u Antu Paradžika, nije bio samo pucanj u njega, nego pucanj u Hrvatsku kakvu je on htio, koju smo svi mi htjeli, ali koju zahvaljujući nelustriranoj Tuđmanovoj kamarili nismo uspjeli ostvariti. Atentat na njega je označio da jugokomunistički, antihrvatski i udbaški kadar kojemu je Tuđman povjerovao i ostavio ga oko sebe, polako preuzima konce u svoje ruke, te da će svim sredstvima onemogućiti stvaranje i očuvanje Hrvatske za kakvu se zalagao Paradžik.
Tuđmanova je najveća zabluda i pogrješka bilo vjerovanje u pomirbu, što je u praksi nemoguće provesti, jer se suprotstavljene ideologije, antihrvatska i prohrvatska pravaška, ne mogu miriti jedna s drugom. A još je veću pogrješku učinio eliminacijom svih domoljubnih snaga iz svoga okružja i postavljanjem listom udbaškoga kadra na sve važnije funkcije u državi.
Tu je Paradžik došao u direktan sukob s tim ljudima koji su samo čekali zgodu da ako baš ne mogu spriječiti stvaranje hrvatske države, da nam maksimalno zagorčaju život zbog toga što hoćemo državu. Najbliži tadašnji Tuđmanovi suradnici predvođeni udbašem Mesićem, odgovorni su za ubojstvo Ante Paradžika. Umjesto opravdane osvete Hrvata nad udbaškim zlotvorima i koljačima, nama se opet dogodilo da se ubijaju samo Hrvati poput Paradžika, Mira Barešića, Blaža Kraljevića, Ludviga Pavlovića…
Zbog politike koja je nakon toga uslijedila, Hrvatska je danas umjesto sretnoga mjesta za život pretvorena u zemlju koju vode oni koji ju ne vole, koja je na rubu bankrota, zemlja nezaposlenih pa čak i gladnih ljudi.
Braćo pravaši, imamo li mi pravo sve ovo mirno promatrati a uz to još i razjedinjeni. Dakako da nemamo. Stoga da bi se odužili našemu mučeniku Anti Paradžiku, udružimo se i vratimo pravaštvo tamo gdje mu je mjesto, još nije kasno.
Pravaštvo je jedna i jedinstvena politička misao, koja se ne može tumačiti ovako ili onako, kako se komu prohtije, pa mu tako ne treba ni toliko stranaka.
Hvala i slava Anti Paradžiku, zbog čistoće njegovih ideala koje nam je ostavio i koji nas itekako obvezuju da ustrajemo.
Laka mu hrvatska gruda – s nama je!
Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!
U Zagrebu, 21. rujna 2009. Josip Miljak
