Vitez Zvonko Bušić – s nama je
Zagreb, 01. rujna 2013.
U oproštajnom pismu Zvonko je napisao; „Nisam više mogao živjeti u Platonovoj pećini“. Mi bismo kazali da Hrvati doista žive u Platonovoj pećini, a da je Zvonko Bušić bio ono jarko svjetlo za koje većina nema snage niti ga razumije, pa radije čami u pećini. Nije mogao podnijeti apatiju koja je zavladala i nije mogao razumjeti zbog čega se hrvatski narod ne protivi ovakvoj ubogoj situaciji u kojoj se trenutno nalazi Hrvatska.
Kako je sam kazao, lakše je bilo trpjeti sva moguća zla i patnje u zatvoru te sanjati državu Hrvatsku, nego ju sada gledati ovakvu, izdanu, zgaženu i poniženu. Svojim cjelokupnim životom i svojom smrću, Bušić nam poručuje, pokrenite se Hrvati, borite se, ne dajte izrodima moju Hrvatsku.
Vijest o smrti Viteza Zvonka Bušića do srži je potresla i ganula svakoga domoljuba, branitelja i svakoga Hrvata i Hrvaticu. Izdržao je 32 godine teške robije, izdržao je jer mu je hrana i ideal bila zemlja i država Hrvatska, majka Domovina za koju je bio spreman sve žrtvovati, sve joj dati, i dao je. Hvala Ti Zvonko i počivaj u miru u Valhali s ostalim hrvatskim velikanima.
Cijeloj obitelji i cjelokupnom hrvatskom narodu izražavamo najiskreniju sućut zbog tragične smrti neumrloga velikana Viteza Zvonka Bušića.
S nama je !
Bog i Hrvati !
Glavni stan HČSP-a
