Uklonjena Titova statua !?
Piše: Jasenka Okroša Herceg,27.lipnja 2010. – www.uhd91.com
Hrvatska vlast bespogovorno, unaprijed, izvršava sve, ama baš sve naloge koji dolaze iz Europe, pod izlikom da je to nužno ako želimo ući u EU. Tim više nema kraja čuđenju kako je moguće da se ta ista vlast potpuno oglušuje na Rezoluciju Vijeća EU 1481 iz 2006., o osudi komunističkih zločina i zločinaca. Ne samo da se oglušuje na spomenutu Rezoluciju, nego smo svjedoci notorne restauracije i veličanja komunizma, pod krinkom antifašizma. Ako netko misli da nije tako, onda se ne bi najljepši trg u Hrvatskoj i Zagrebu nazivao imenom komunističkog diktatora Tita. Kuda nas žele odvesti ti restauratori, sada predvođeni predsjednikom Josipovićem, svjedoči njegova inicijativa o izjednačavanju prava partizana s dragovoljcima i braniteljima Domovinskog rata.
Iluzorno je govoriti o nekakvoj svehrvatskoj pomirbi, ako se nema snage osuditi komunističke zločine i zločince. Takva politika vodi u nove podjele i nove traume hrvatskoga društva i želi zamrznuti postojeće stanje a ne doprinijeti ozdravljenju našega društva. Josipovićev posjet Bleiburgu je stoga prazna puška, i to neće dati nikakav doprinos rješavanju naših povijesnih trauma. To se vidi iz njegove poruke koju nam je od tamo poslao. On nije pozvao na osudu komunizma i njegovih aktera i zločina koje su počinili, nije pozvao na uklanjanje simbola toga zločinačkoga sustava, nego je trivijalizirao cijelu stvar, lakonski ustvrdivši da se time trebaju baviti povjesničari. Naravno da se i oni trebaju time baviti, ali oni su samo jedan kotačić cijele priče, oni bilježe što se uistinu dogodilo, ali ni to ništa ne rješava ako se institucionalno i stvarno ne presude ti zločini, a za to ova vlast ne pokazuje ni malo volje. Toliko o neovisnom sudstvu u Hrvata. Ako je doista neovisno, što se čeka sa desetcima kaznenih prijava protiv partizanskih zločina.
Koliko će Hrvatska još morati čekati da bi se uistinu mogao napisati članak s naslovom; „Uklonjena Titova statua“. S ovakvom politikom prije se čini da ćemo mu još koju bistu podići a ne ukloniti i posljednji trag onoga, protiv čega su naši branitelji ustali 1991. Najprije su ponizili branitelje, onda ih predali raznim sudištima, a sada ih nastoje uvjeriti da se nisu ni trebali boriti. Svakodnevno slušamo s najviših mjesta, da je temelj naše države ZAVNOH, pa 1945., a sada još žele izjednačiti komunističke zločince s braniteljima iz Domovinskog rata. Ovdje je teško sačuvati zdrav razum, jer takvo nešto nadilazi moć rasuđivanja svih normalnih i poštenih ljudi, pa mi dopustite jednu digresiju. Naravno da ja ne mogu govoriti u ime naših branitelja, ali kada bih mogla, rekla bih drugovima; „Drugovi, pristajemo da nas izjednačite s partizanima, ali to onda mora uključiti i progone, suđenja, izručivanja, šikaniranja i sve ostalo što se čini nama braniteljima“. Ali čisto sumnjam da bi drugovi na to pristali, njih zanimaju samo neke privilegije, ako ih ima. Nagradno pitanje, je li netko ikada čuo da je neki partizan izvršio suicid, sumnjam.
Rusija je već prije osudila Staljina i uskratila pravo javnosti njegovu liku i djelu, a Hrvatska je već sada jedina europska zemlja i jedna od tri zemlje u svijetu, koja još nije osudila komunizam i koja veliča diktatora Tita. Staljina su sada maknuli čak i iz njegova rodnoga grada, kada ćemo mi našega Staljina maknuti iz Zagreba i Kumrovca to nitko ne zna. Jedina nada nam ostaje da svemoćna EU birokracija primora naše poslušnike da to učine. Mislim da će im to biti najteža zadaća koju će teška srca morati izvršavati, a možda onda radije podnesu ostavke. Ako to i učine, malo tko će za njima žaliti.
Dne 25. na 26. lipnja 2010., bez ikakva upozorenja, kip sovjetskog diktatora Staljina maknut je prošle noći sa središnjeg trga njegova rodnoga grada Gori koja se nalazi blizu separatističke Sjeverne Osetije, sedamdeset kilometara zapadno od glavnoga grada Gruzije. Staljina se smatra najvećim zločincem u povijesti Rusije, što su nedavno svojim osudama potvrdili ruski premijer Putin i predsjednik Medvedev. Ovo je istinita vijest, za razliku od naslova članka.
U Zagrebu, 26. lipnja 2010.
Jasenka Okroša Herceg
