• Twitter
  • Facebook
  • Feed

U Hrvatskoj nema više od 100 stranaka, samo ih je devet uz dvije regionalne



23. listopada 2008. Piše: Josip Miljak
Osvrćem se na članak g. Stipe Vukovića kojega poznam po njegovim pretežito domoljubnim tekstovima, osim jednoga kada je tvrdio da je Milanović jedini spas za Hrvatsku. Želim i njemu i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti ili barem čitateljima Hrvatskoga lista kojih je iz dana u dan sve više, odgovoriti na jednu veliku zabludu i podvalu koja se sustavno provlači, a koja je na žalost, ako je suditi po Vukoviću, utjecala i na domoljubno orjentirane Hrvate.
Članak na koji želim odgovoriti objavljen je HL-u 16. listopada 2008. s naslovom „Ne trebaju nam nove političke stranke već politika duhovne obnove“
Ne bih odmah analizirao promišljanja g. Vukovića glede njegova recepta za duhovnu obnovu, nego bih se osvrnuo na nešto što držim strašnom pogrješkom a koju on navodi.
Citat: „Gojko Borić valjda zna da u Hrvatskoj već ima oko stotinjak političkih stranaka koje stvaraju zbrku na političkoj pozornici što je i dovelo do cementiranja političkoga života naše ugrožene domovine.“ Da bih „decementirao“ ovu njegovu tvrdnju navesti ću stranke koje su sudjelovale na izborima za Hrvatski Sabor 2007. godine.
Bilo je ukupno 25. lista (primjer iz 10. izborne jedinice), što koalicijskih što samostalnih stranačkih i nezavisnih kandidata. To su: HČSP, HSP, HDZ, HSS, SDP, HSLS, HNS, HSU, DC, HSM, HKDS, KSU, Zeleni HR, ASH, Jadranski Socijaldemokrati, DSŽ, ZS, HRS, A-HSS, AM, Neovisna Đula Rušinović, Zelena lista, Neovisna Tonći Tadić, Jedino Hrvatska, SU, ISDF, FSDI, HSD, SRP, ISF, HP-HPP, DLS, Neovisna Jurica Tucak, ABECEDA i GS.
Tu su navedeni i kolicijski partneri pa dobivamo veći broj stranaka od broja lista. Kada se pogledaju nazivi ovih stranaka, (naravno izuzevši one poznate) dakle onih koje izlaze na izbore, onda ni najbolji poznavatelji i pratitelji političkih prilika ne mogu dešifrirati kako se te stranke u biti punim imenom zovu, gdje im je sjedište a pogoditi tko im je predsjednik, bilo bi ravno svjetskom čudu.
Ako sada znamo da je dakle daleko veći broj, od tih „preko stotinu stranaka“ potpuno pasivan čak ne izlaze ni na izbore, tako da u stvarnosti te stranke i ne postoje, držim da je potpuno deplasirano spominjati brojku od sto i nešto jer to nikako ne odgovara istini. Odgovara istini jedino u toliko što su možda one registrirane u državnom uredu za upravu i kao takve niti štete niti koriste političkoj situaciji u Hrvatskoj. Od svega je jedino štetno to što se time stalno lamentira u svrhu stvaranja namjerne pomutnje kod biračkoga tijela.
U svrhu razjašnjenja i demistifikacije magične brojke od sto i nešto, tvrdim da u Hrvatskoj ima samo devet stranaka, plus dvije regionalne što je ukupno JEDANAEST. U tih jedanaest spadaju: HSP, HČSP, HDZ, HSS, SDP, HSLS, HNS, HSU, DC, HDSSB i IDS.
Ako netko misli da ima još koja neka ju slobodno u eventualnoj reakciji na ovaj moj članak iznese. A ako netko misli da je papirnata brojnost stranaka ekskluzivitet Hrvatske tu se gorko vara. U Srbiji ima registriranih 237 stranaka a mala Slovenija ih ima 67. U Njemačkoj na parlamentarnim izborima uvijek sudjeluju 23 stranke, a mi znamo za tri i mislimo da ih nema više. A koliko ih je kod njih registrirano sam Bog zna, jer u Njemačkoj stranka koja dobije 0,5% glasova dobiva od države novčana sredstva da može egzistirati. ( Anđelko Milardović, „Politički sustav Njemačke“) Dakle za duhovnu obnovu, kako tvrdi Vuković, nije smetnja brojnost stranaka, nego nešto sasvim drugo. Mene kao pravaša uopće ne brine „duhovna obnova“ to je samo još jedna vječna zabluda Hrvata koja vodi u mazohizam. Tko je god vjernik znade da se duh najbolje i jedino obnavlja kroz patnju i muku, nakon koje dolazi prosvijetljenje i Uskrs. Držim da je hrvatski narod i previše „duhovno obnovljen“ jer znamo kroz koje je muke prošao da dođe do svoje države.
Našemu narodu dakle ne treba nikakva duhovna obnova, nego mu treba njegova imovina (tijelo) koju mu opljačkaše dvije stranke od ovih sto i nešto.
A narodu ako je do zdravoga tijela koji jamči zdrav duh, neka smijeni te dvije stranke i neka probere između ove dvije tri domoljubne i neće pogriješiti.
Hrvatski list, 23. listopada 2008. Josip Miljak