• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Tribina „Uspostava treće Jugoslavije“, KIC 2. travnja 2007. 19h



Hrvatice i Hrvati, možda Vam se naziv ove naše tribine „Uspostava treće Jugoslavije“ čini pretjeranim ili možda preuranjenim, ali ja sam uvjeren da ćete nakon izlaganja naših govornika, a nadam se i mojega, promijeniti mišljenje.

Mi ćemo večeras pokušati razjasniti neke od glavnih pokazatelja svega toga, a na vama je da zaključite dali aktualna politika vodi Hrvatsku u EU kao samostalnu državu, dali je njezin ulazak u EU uvjetovan udruživanjem u Zapadni Balkan, sa Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom i Albanijom ili se Hrvatsku nastoji trajno zabetonirati u tomu Zapadnomu Balkanu, bez ulaska u EU. Napominjem samo da je i HČSP i Jedino Hrvatska, čiji smo mi suosnivači, protiv ulaska u EU a posebice smo prtiv bilo kakvih balkanskih integracija, a sve te integracije i sporazumi su još i protuustavni. Mi smo isključivo za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.

Samo ću se kratko osvrnuti na ono što je nama svima dobro poznato. A to je pretjerano servilna, i za nacionalni ponos uvredljiva, sluganska politika aktualne vlasti za koju ne postoji ništa što ne bi ispunila, ako se to predstavi kao prepreka za što brži ulazak Hrvatske u EU.

Svi znamo da je „zadnja“ prepreka za ulazak bilo uhićenje generala Ante Gotovine. Zna se tko je Gotovinu locirao, identificirao, uhitio i transferirao u Haag. Nedavno je i sam službeni Haag potvrdio da su ključnu ulogu u tomu odigrale hrvatske tajne službe. Jedino se ne zna tko je naplatio pet milijuna dolara nagrade za podatke koji su rezultirali uhićenjem Gotovine.

Sanaderova vlada je već proslavila nekoliko „povijesnih“ događaja vezanih za ulazak Hrvatske u EU. Sjetimo se samo napetosti oko dobivanja AVISA ili pozitivnog mišljenja od strane EU birokracije. Uoči dobivanja toga mišljenja u Haag je isporučeno osam hrvatskih generala i plitičara, kao da su dati na revers nebi li se dobilo pozitivno mišljenje. Na kraju je famozno mišljenje stiglo, pozitivno naravno, a oni su i dalje ostali u zatvoru.

Degutantno je bilo gledati euforiju vlade zbog toga pozitivnoga mišljenja, koje sada ne znači ništa, a nije značilo ni onda. Nitko od nas ne zna što su vlade, i Račanova i Sanaderova potpisale i na što su sve pristale, zbog pukoga dodvoravanja EU birokratima. Ali znamo za posljedice toga. A one su katastrofalne za nas i našu domovinu. Hrvatska je dovedena u položaj da sama ne smije ništa poduzimati, ne smije štititi svoj suverenitet, svoju imovinu, granice itd. Gospodarski pojas se više i ne spominje, samo se bojažljivo provlači tzv. ZERP. Morala se prodati Pliva, Ina, Telekom, banke itd. a to je gospodarski zločin i veleizdaja. Hrvatska je postala gospodarski nemoćna i upala je u začarani krug dužničkoga ropstva, a sve to nije se moralo dogoditi. Dogodilo se zbog sulude fikcije vlasti da se pod svaku cijenu mora ući u EU. I što sad? Takva politika je doživjela potpuni fijasko, nismo ušli, a izgleda da i nećemo, a više ništa nije naše, sve je prodano. Nitko u vladi nije ni najmanje zabrinut zbog promašenosti takve politike, nego naprotiv oni sad još više ustrajavaju u svojoj zabludi. Angela Merkel izjavljuje da proširenja unije nema dok se ne ne donese njezin Ustav, a naš premijer odmah sutradan izjavljuje da mi sigurno ulazimo. A EU Ustav Francuska i Nizozemska ne prihvaćaju u predloženomu obliku, a zemlje koje su ga već prihvatile ne daju da se on mijenja, pa je njegovo donošenje potpuno neizvjesno.

Njima više nismo zanimljivi pa nas sada očito guraju u društvo siromašnih, koji su uz to i siromašniji od nas.

Proces povratka, Hrvatske u zajednicu država Zapadnog Balkana ili treće Jugoslavije započeo je dolaskom Račana i Mesića na vlast 2000. godine. Odmah 2000. godine u Zagrebu je održan summit, koji su oni nazvali Zagrebački summit, a u stvarnosti se zove Balkanski summit. Treća Jugoslavija ili SEEFTA, bila bi carinska unija, zona slobodne trgovine, zajedničke energetike i imala bi zajedničko političko tijelo koje bi upravljalo tim područjem, a svaka članica bi imala pravo na jednogodišnju upravu, što neodoljivo podsjeća bivše predsjedništvo Jugoslavije. A financiranje svih troškova te nove zajednice bilo po načelu gospodarskih mogućnosti samih članica, a to znači da bi na Hrvatsku pala gotovo polovica svega, jer je gospodarski daleko jača od ostalih članica. Ako je to samo trgovinska zajednica, čemu onda treba služiti zajedničko političko tijelo. Mi držimo da je to više politička nego gospodarska zajednica, a uostalom ni oni to previše ne skrivaju.

Rezultate toga (zagrebačkog) Balkanskog summita, ubrzo smo osjetili na vlastitoj koži, osobito braniteljska populacija. Zašto branitelji? Ako kaniš rušiti državu, nužno je prethodno neutralizirati njezine stvaratelje, a to su naši branitelji. Nastala je bezočna kriminalizacija Domovinskog rata, revizije invalida, mirovina, smanjenje naknada, bezočno i svakodnevno ponižavanje naših najvrijednijih sinova. Stvaratelji države su njezin temelj, ako potkopaš temelje onda je lako i državu zatrti i uništiti. Uz progon branitelja, glavno sredstvo zatiranja državotvorne svijesti bilo je rashrvaćivanje Hrvatske ili po njihovom radnom nazivu detuđmanizacija.

Sva ta postupanja tadašnje vlasti, naravno nisu mogla proći bez reakcija samih progonjenika, a upravo su te reakcije najbolji dokaz da su njihove namjere prozrene i časovito su bile usporavane. A i dokaz je da su nas tada počeli vraćati na Zapadni Balkan, jer da su nas namjeravali uvoditi u EU, sva ta politika nebi bila potrebna. Ne želim reći da bi narod olako prihvatio i ulazak Hrvatske u EU, ali povratak na Balkan sigurno nebi mirno prošao. S toga je bio nužan udar na branitelje, nužno je bilo umiroviti sve ratne generale, razjediniti branitelje u stotine udruga i nekima čak i plaćati za to, a tako razmrvljeni više nisu snaga koja bi bila opasna za njih, i koja bi mogla spriječiti njihov naum.

Reakcija najsvjesnijih branitelja na sve to bila je formiranje Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, a to je u biti bio pokret za spriječavanje namjere vlasti da zatre samu državu. Ne znam ima li primjera u svijetu da vlast želi zatrti vlastitu državu, a od nauma da ju u potpunosti zatru, spriječavala ih je spoznaja da onda nebi imali gdje biti na vlasti, i naravno sam Stožer. Snaga Stožera je bila za divljenje. I sam sam u tomu sudjelovao, i takvi događaji čovjeku daju volju i nadu a posebno vjeru u Hrvatski narod. Čovjeka ohrabri spoznaja da narod neće dopustiti i da neće mirno gledati ugrozu i zatiranje vlastite domovine. Održano je nekoliko velebnih, prosvjednih skupova zbog kojih je Račan morao stati sa svojom izdajničkom politikom, i rezultat toga je donošenje saborske deklaracije o zaštiti Domovinskog rata.

Ali vlast je ipak na kraju izigrala Stožer, jer nije raspisala referendum, iako je po Ustavu to morala učiniti. Skupljeno je više od četiristotisuća potpisa za raspisivanje referenduma o zaštiti naših heroja Domovinskog rata, što je bio ogroman posao, ali na žalost uzaludan. Vlastodršci su i tada prekršili Ustav, jer u njemu izrijekom piše da se referendum o bilo kojemu pitanju, nakon skupljenih četiristotisuća potpisa, mora raspisati.

A da je raspisan ja sam uvjeren da bi to bio narodni plebiscit, nebi narod dopustio da naši heroji budu progonjene zvijeri, i da im tuđin sudi.

A što sada imamo, najveći heroji su u zatvorima, imamo optužnicu da je cijeli državni vrh bio udružen radi zločinačkoga pothvata, Oluja i Bljesak su za njih zločinačke akcije. Drage Hrvatice i Hrvati, oni svoj naum ostvaruju, Hrvatska je na koljenima. Namjera im je dokazati da je Hrvatska nastala na zločinu, a pitam ja Vas može li takva država živjeti i opstati, nešto što bi nastalo na zločinu ne može kao takvo biti primljeno u EU, to će im biti izgovor. Kojeg li apsurda, uvjet za ulazak Hrvatske u EU bio je zatvaranje Gotovine, a ako ga osude biti će osuđena i sama hrvatska država, i kao takva neće moći biti primljena u EU.

A što je najžalosnije, vlast ne da se ne protivi svemu tomu, nego naprotiv, vlast i ona i ova su im najbolje suradnice. Nema primjera u ljudskoj povijesti da je suverena država širom otvorila svoje arhive stranim obavještajcima, a sada vidimo, ne samo da ih je otvorila, nego je sama vlast falsificirala ključni dokument koji je osnov za tezu o planiranom zločinačkom pothvatu, riječ je brijunskim transkriptima, ili da je predsjednik države svjedočio protiv vlastite države i to najvjerojatnije lažno.

Moramo se upitati, zašto se to sve čini našoj državi. Otkuda tolika mržnja prema Hrvatskoj. To je još jedan od apsurda, nas stalno optužuju da mrzimo Srbe, Židove, Masone, Soroša i sl. Ali upravo je suprotno, oni mrze nas, jer zašto bi nam inače radili sve ove podlosti, one se ne događaju same od sebe, one su dirigirane iz njihovih centara moći. Mi ne vidimo te centre, ali vidimo njihove eksponente u liku Carle del Ponte, Buseka, Carla Bildta, Oli Rheena, Degerta, Soroša, braće Puhovski, oca i sina Goldsteina, brata i sestre Pusić, Pupavca i mnogih drugih njihovih agenata. Zar za Hrvatsku nije sramota da su joj vlade samo poslušne sluškinje stranih agentura. To se mora prekinuti. Jedino Hrvatska, čiji je i HČSP suosnivač na slijedećim izborima mora pobijediti. To je posljednja šansa da se nešto učini, Hrvatska ne može preživjeti još jedan mandat ovakve vlasti. Ako oni dobiju još jedan mandat i kad narod shvati što mu je vlast namijenila, svašta se može dogoditi. Još nije kasno da se na izborima stvari promijene, na bolje naravno.

Bog i Hrvati! Predsjednik HČSP-a Josip Miljak