TREBAJU LI IKOME POŠTENI I SPOSOBNI?
Piše: Luka Podrug, 02. travnja 2009.
Sanader je skrivečki kupio automobil za 4,2 mil. kuna, pa ga čim je razotkriven žurno pokušava prodati. Poštenom Mesiću opet su podvali jer su mu, naravno protiv njegove volje, kupili čak tri automobila za samo 6, 5 mi. kuna, koje on naravno neće prodati. Obnovio se i Bandić, kao i mnogi drugi. Zadivljuje socijalna neosjetljivost narodnih vladara, kako onih zaljubljenih u zločinca Tita, tako i onih zaglupljenih Europskom unijom. To je znakoviti uvod u bezdušnu sutrašnjicu u koju nas kao slijepce vode bezosjećajni karijeristi.
Država je u gospodarskoj krizi a stotine postavljenih SDP-ovih skupih plakata i prije izborne kampanje, ukazuju na bahatu rastrošnost i potpunu socijalnu neosjetljivost partije koja se reklamira kao alternativa uz geslo Radom i poštenjem. Koliko bahatosti i gluposti i to u izbornoj godini!
Blago siromašnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Tko je u Hrvatskoj siromašan duhom vladari ili glasači, znat ćemo poslije izbora.
Hrvatskoj su neophodni pravi slobodni i demokratski izbori, koji bi doveli do stvarne, korjenite promjene ljudi i politike. Realno, teško je očekivati ikakve promjene na bolje jer su naši izbori nepošteni, nezakoniti, neravnopravni i komercijalizirani, a mediji pristrani, neobjektivni i navijački.
Izbori su inače vrijeme kada je poželjno i korisno što uvjerljivije lagati. Hrvatska, na žalost nema snage, volje ni želje provesti slobodne, demokratske i ravnopravne izbore. Dirigirani mediji su već prepuni plaćenih lažnih anketa. Otvoreno se propagira korumpirane i kompromitirane. Još bezočnije se diskreditira poštene, neovisne i slobodne pojedince. Novi ljudi nemaju šanse ravnopravno se uključiti u izbore ukoliko ne pripadaju do sada već ustoličenim i uvezanim vladajućim elitama. Političke stranke su samo demokratski paravan. Državom stvarno vladaju korumpirane elite, domaće i strane, koje imaju potpuni financijski i medijski monopol. Izbori su samo igrokaz, pa u ovakvim uvjetima skoro postaju suvišni. Ishod se unaprijed zna a ovisi o financijskoj moći. Postoji tarifa za određenu funkciju, koja suspendira izbornu ravnopravnost. Glasači žive u zabludi kako biraju, a u stvarnosti samo igraju ulogu stada koje ovnovi predvodnici odvode do glasačkih kutija. Tamo ih prevare i ostave, do slijedećih izbora. Ne postoji nikakva odgovornost niti kazna za izbornu prijevaru. Ona je postala legalna i skoro poželjna.
Kada bi odgovornost, poštenje, stručnost, ali i dosadašnji život i dosljednost u ranijim izborima postali kriterij kod biranja, umjesto pukog stranačkog svrstavanja, možda bi i bilo malo nade za promjene. Većina medijskih favorita u plaćenim anketama ne bi se usudila niti kandidirati, kada bi bilo prostora za iznošenje prave istine o njima.
Teško je objasniti zašto birači koji se drže poštenima biraju nepoštene, zašto većinski katolici i vjernici biraju za svoje predstavnike nevjernike i bezbošce. Zašto oni koji se busaju u prsa kako su domoljubi, kako poštuju Domovinski rat, Tuđmana, Gotovinu, branitelje i invalide…biraju anacionalne kozmopolite koji rastaču nacionalnu državu. Zašto iznova biraju provoditelje detuđmanizacije, izručitelje i lažne svjedoke protiv Gotovine i korumpirane mrzitelje Hrvatske, a ne moralne i stručne domoljube.
U modi je trend krivotvorenja životopisa i nametanja navodno sposobnih kao spasitelja. To su najčešće oni isti koji su se sumnjivo obogatili u pretvorbi i privatizaciji. O poštenima i dosljednima se nigdje ne govori. Oni ne trebaju nikome, pa valjda ni biračima, a smetaju mnogima, posebno stvarnim vladarima iz sjene.
Šizofreno je stalno ukazivati na pljačku i korupciju a opet iznova birati korumpirane pljačkaše. Promjena je ipak moguća ali samo ukoliko se promjeni mentalni sklop birača. Očekuju nas prvi neposredni izbori i birači moraju shvatiti kako ne biraju stranke ni interesne skupine već konkretne, žive ljude s imenom i prezimenom. Novim, stvarno neovisnim i stvarno slobodnim ljudima danas je potpuno zatvoren javni prostor i onemogućena i minimalna komunikacija s biračima.
Napadno se nameće bipolarizacija. Stvara se slika kako postoje samo dvije stranke. Preciznije jedna stranka i jedna partija. Potpuno različitog biračkog tijela, a u svemu iste politike. Te u svome vodstvu dvije struje iste majčice partije danas se ama baš po ničemu ne razlikuju. Stoga prvi neposredni izbori daju šansu za izbor novih, drukčijih, slobodnijih i poštenijih ljudi. Kada bi bilo moguće osigurati slobodne i demokratske izbore, ravnopravnu kampanju i nepristrane medije, sportski rečeno kada bi svi kandidati za župane, gradonačelnike i načelnike u trci na sto metara startali sa nule, bilo bi prostora za puno ugodnih iznenađenja. Na žalost teško je ići na izbore kada vam suparnici startaju sa trideset, pedeset ili sedamdeset metara.
Jesu li to izbori ili farsa? Hoće li i kada Hrvatska doživjeti slobodne, demokratske i poštene izbore, usprkos manipulacija ovisi o svijesti birača. Mogu li birači izborom novih ljudi reći dosta politici pljačke, prijevare, demagogije koja osobnu korist i uski stranački interes stavlja iznad općeg dobra? Teško dok više vjeruju medijskim manipulacijama nego vlastitim očima. Zato bi predizbornu kampanju trebalo provesti u skladu sa zakonom i osigurati ravnopravno predstavljanje bez medijskih manipulacija ili ju ukinuti i zabraniti.
Hrvatski list, 02. travnja 2009 Luka Podrug
