• Twitter
  • Facebook
  • Feed

TREBA LI HRVATSKA PRAVAŠE?



Težak poraz svih pravaških stranaka na proteklim izborima potiče na ozbiljno promišljanje o ulozi i budućnosti pravaštva. Poraz je zbog rascjepkanosti, nesposobnosti i nedosljednosti političkih vođa samo djelomično razumljiv i objašnjiv. Jer kako inače objasniti puno nedosljednije ponašanje vodstva HDZ – a, koje je ipak od birača nagrađeno pobjedom, umjesto da je kažnjeno porazom. Pravaši su, očito smetnja kreatorima naše stvarnosti. Pravi pravaši bili bi u Saboru nepremostiva prepreka izdaji, prijevari, pljački i stapanju Hrvatske u još jednu tragičnu «Zapadnobalkansku» uniju, lažnog naziva Europska unija. Odlučna je bila uloga pravaštva i pravaša u očuvanju ideje i stvaranju Neovisne Hrvatske Države. Pravaši su nasuprot mnogim hrvatskih nagodbenjacima, jasnom državotvornom politikom oživotvorenom u Domovinskom ratu, postali kralježnica Hrvatske Države. Zato je uloga i odgovornost pravaša i njihovih čelnika za Hrvatsku budućnost još značajnija. Nisu pravaši nestali, nije ih se hrvatski narod odrekao zato što pravaške stranke nisu prošle na izborima. Ovo je poruka vođama. Uz objektivne okolnosti i činjenicu da smetaju kreatorima kaosa, nezaobilazna je uloga i odgovornost pravaških čelnika, koji moraju preuzeti odgovornost za poraz. To je uvjet za novi početak. U vodstva nekih stranaka instalirani su ljudi sa zadatkom držati pravaše glavom iznad vode, samo toliko da potpuno ne potonu, ali sprječavati ih da postanu prava i značajna snaga. Svi uvjeti postoje i danas da pravaši dobiju 20- tak posto glasova. Može li ovaj pad biti razlog novog pravog i potrebnog uspona, a ne lažnih proroka kao što su destruktivci okupljeni oko nepostojeće Paragine stranke, koji pravaštvo svode na pljuvanje po Đapiću i već dosadni žal za tzv. krađom stranke davnih devedesetih. Zaboravljaju da već petnaestak godina imaju svoju pravašku stranku koja je tužikala Hrvatsku Haagu, podržavala Mesića i Manolića i na sličan sramotan način promovirala tzv. pravaštvo. Bože sačuvaj nas takve pravaške alternative. Alternativa su slobodni i čisti a ne uprljani dirigirani pravaši. Upravo sada kada svi pljuju po HSP – u treba pošteno reći istinu. HSP je usprkos grešaka i lutanja okosnica i stožerna stranka oko koje se mogu okupiti svi pravaši u budućnosti. Trebaju se riješiti kompromitiranih pojedinaca sa teretima, ucijenjenih, neslobodnih i dirigiranih koji limitiraju i slabe pravaštvo. Stranku trebaju otvoriti za nove, sposobne ali prije svega poštene rodoljube koji mogu ojačati pravaštvo. U prvom redu za svaki vid suradnje i savez sa HČSP – om. Svi vodeći ljudi u HSP – u i HČSP – u moraju biti spremni odreći se svih dužnosti, ukoliko je to preduvjet za jačanje pravaštva i stvaranje stranke koja se neće nikome ulizivati niti s bilo kime trgovati.

Istinski savez pravaša na terenu do sada su sprječavali vodeći stranački dužnosnici zbog svojih sebičnih interesa. Potrebno je upravo sada u strankama zadržati sve kvalitetne ljude a ne ih izbacivati i marginalizirati jer imaju svoju glavu i svoj stav. Vrijeme je napokon i za odgovornost za loše poteze.

Hrvatska treba pravaše ne radi prošlosti već radi budućnosti. Pravaštvo su načela, dosljednost, poštenje, rodoljublje ali i socijalna pravda i zalaganje za temeljne vrijednosti, obitelj, život, djecu, mlade, vjeru, domovinu…upravo sve ono što Hrvatskoj nedostaje. Lijepo li je pravaš biti kaže pjesma, stoga i kad padnu pravaši moraju ustati i krenuti zajedno. Nikoga ne treba odbaciti ali nitko ne može biti ni vječan. Na svim razinama, treba provesti demokratske izbore i omogućiti novim čistim i sposobnim ljudima da preuzmu pravaške stranke, koje na zdravim temeljima treba okupiti u jedinstveni HSP. Treba poštivati puno toga pozitivnog što je HSP učinio, isto kao i HČSP i druge stranke, a u interesu jačanja pravaštva prijeći preko nesuglasica i krenuti zajedno. Samo je jedan uvjet za pravaško ujedinjavanje i jačanje. Sa vodećih dužnosti maknuti kočničare i ucijenjene ljude. Ako su pravaši sklonit će se sami. Ako su lažni treba ih skloniti. Pravaši moraju povratiti povjerenje svojih birača na način da zastupaju svoje birače a ne strane i domaće vladare. Zato pravo pitanje nije treba li Hrvatska pravaše nego ima li Hrvatska pravaše dostojne slavnog imena.

Hrvatski list, 13. prosinca 2007. godine Luka Podrug