TOP 5 odgovornih za moralnu propast hrvatskog društva
13. listopada 2010., piše Ivan Škrlec, tajnik HČSP-a Zagreb
1. Oba predsjednika RH nakon Franje Tuđmana
Daleko smo od činjenice da je dr. Franjo Tuđman bio idealan predsjednik, no u usporedbi sa svojim nasljednicima, iz današnje perspektive, bio je predsjednik svih Hrvata, a ne svih građana Republike Hrvatske, što je bitna razlika. Njegov prvi nasljednik, Stjepan Mesić, anacionalna avet i čovjek više oduševljen regionom i prvom državom kojoj je bio na čelu nego drugom, osiromašen je inteligencijom i kao takav je bio idealna marioneta u rukama globalnih vladara svijeta. Ne treba biti dalekovidan i dugog pamćenja, dovoljno je vidjeti njegove jučerašnje komentare po pitanju porijekla imovine i dobije se dovoljan uvid u njegov intelekt. Naravno, kako ću kasnije i pojasniti, velika je tu uloga i medija, koji bi bilo koga razapeli da podastre isti odgovor o porijeklu imovine kao Mesić, no u njegovu slučaju kritika dolazi isključivo od hrvatski orijentiranih portala i medija, dok oni najrazvikaniji šute, očito po političkom nalogu.
Nabrojimo samo neke bisere vezane za Mesića: sin oca koji se ponosio svojim partizanskim klanjem Hrvata, dugogodišnji član komunističke partije, vatreni protivnik ”Deklaracije” o hrvatskom jeziku, 90-ih zagovara napad na Srbiju i Beograd i pjeva ustaške pjesme, sve kako bi se svidio narodu koji bi time zaboravio njegovu, u najmanju ruku, sumnjivu političku prošlost. Mesić u posljednjem desetljeću otkriva do kraja svoje pravo lice – nacionalni veleizdajnik u Haagu, grobar Hrvatske vojske, pokorni sluga svjetskih gospodara koji stoluju u SAD i Izraelu, gospodarski kriminalac (kako razumnije nazvati osobu koja u dan-dva sakupi gotovo 2 mil. kuna za kupnju elitnih stanova, i to u današnje doba kada je situacija u RH dobra jedino u usporedbi s Kazahstanom) i ne baš uspješni šaljivac (Nemam ni vreću cementa, a kamoli cementaru; Svi će Srbi stati pod jedan kišobran; Nisam bio u Haagu i svjedočio protiv Hrvatske; Široki Brijeg je Hrvatska zemlja; Hercegovci su škorpije; “Čačić je gangster nad gangsterima; Hrvatska je agresor; Nisam znao da u Splitu ima toliko četnika…).
I dok smo se ponadali kako će nakon njega na red ipak doći osoba koja će biti pravi predsjednik svih Hrvata, dobili smo nešto još gore – Ivu Josipovića. Jasno je kao dan da je sadašnji predsjednik, bez dileme, znatno pametniji od svog prethodnika, što je u biti porazno. Jer, dok su se Mesiću stanoviti gafovi i mogli tolerirati na račun pomanjkanja zdravog razuma, Josipovićevi gafovi su ispaljeni s ciljem revizije povijesti i uništenja RH. Nabrojimo samo neke: život na visokoj nozi zahvaljujući otimačini i partizanskim zločinima svoga oca, sramotne isprike (u hrvatsko ime) na sve strane bez ikakve osnove, veličanje partizanije i komunizma kao poruke ljubavi, stanovita rehabilitacija i aboliranje četništva i velikosrpstva zapadno od Drine, sviranje četnicima na privatnim zabavama, klanjanje tzv. nevinim srpskim žrtvama (Sijekovci, Varivode) i potpuno zanemarivanje stradalih hrvatskih krajeva, ovisnost o židovskom lobiju u RH itd. I bez daljnjeg nabrajanja dolazi se lako do zaključka kako bi bilo bolje da se drži glazbe, jer je u politici ionako slučajno, a predsjednik je postao samo zahvaljujući medijima koji manipuliraju većinom populacije gore nego u komunizmu (kao i svojedobno Jimmy Carter, politička lutka u rukama Zbigniewa Brzezinskog i Henrya Kissingera).
2. Mediji
Dok svi kritiziraju slobodu medija do 2000. godine, dovoljno je samo malo sjetiti se kako smo za vrijeme Franje Tuđmana mogli gledati Crveno i crno, u kojoj su se na šaljivo-ozbiljan način sučeljavali gospoda Raos i Schwartz, čitati izrugivanja s još živim predsjednikom u Feralu i slušati bljuvotine o predsjednikovoj bolesti na Radiju 101 od strane degutantne orjunašice Zrinke Vrabec, danas su desni i prohrvatski mediji doslovno ugušeni u našem medijskom prostoru. Osim izuzetaka u vidu Hrvatskog lista i interneta, koji se ne može tako lako kontrolirati (i to je samo pitanje vremena), desne opcije nema u javnosti, a sve s ciljem stvaranja dojma kako iste nema niti u životu, što je potpuna laž i obmana prosječnog Hrvata koji nema vremena proučavati išta dalje od onoga što mu ti isti protuhrvatski nastrojeni mediji serviraju.
Razni Indexi, Jutarnji, Večernji, Latini, Stankovići, Kuljiši, Jergovići, Mandići, Butkovići, Hedli i ostala klika jugoslavenskih nostalgičara postaju svojevrsni monopolisti na medijski prostor, jer se svaki dan mora nekoga od njih pitati za komentar o bilo čemu. I ne samo da se pitaju, već se njihovo mišljenje cijeni kao visoko intelektualno, iako nema baš ništa intelektualno u Hedlovu kočijaškom psovanju, Kuljiševu pokušaju da složi suvislu rečenicu dok se bori s mješinom u pokušaju hvatanja zraka, Mandićevu nazovi filozofiranju o bratstvu i jedinstvu Hrvata i Srba ili Jergovićevu vrijeđanju Hrvatske, iako ga je ta ista Hrvatska udomila za vrijeme rata i od njega pokušala napraviti čovjeka (u redu, ne može niti priroda uvijek uspjeti).
Pokušajte se samo sjetiti dana kada ste bilo gdje, u bilo kojem mediju, pobrojali više lijepih nego ružnih vijesti. Na žalost, u zadnjih 10-ak godina toga dana nije bilo zahvaljujući intelektualnim prostitutkama, kako je John Swinton, jedan od bivših šefova New York Times-a, nazvao medije.
3. Čitavo mnoštvo skupina koje rade protiv interesa RH
Možda bi bilo bolje prozvati ih imenom – masonske, globalističke i židovske sluge. Nabrojimo samo neke: Inicijativa mladih za ljudska prava (najpoznatija po plakanju za izbjeglim četnicima 1995. iz Knina, te po vrijeđanju vrednota Domovinskog rata), udruge za promicanje bolesnog načina života Kontra i Iskorak, HHO (koji se čak, s vremena na vrijeme, i oglasi u interesu RH, no to je više u svrhu prodaje magle i stjecanja dojma u narodu kako oni ipak rade nešto pametno) i Biškupićevo Ministarstvo ne/kulture (financira ispijanje vlastite mokraće, mokrenje ispred Cvrkve sv. Marka, masturbiranje pred posjetiteljima MSU, rezanje zastave RH, četničke derneke diljem RH, nakaradne pederske parade nemorala, te četničke Novossssti) samo su vrh sante leda po pitanju brojnih udruga koje je RH udomila, a ove joj vraćaju njenim rušenjem iz dana u dan.
Uskoro će se, na žalost, Soros i tzv. Otvoreno društvo na velika vrata vratiti u RH, iako je cilj tog masonskog ploda uništenje tradicionalnih, konzervativnih, katoličkih, nacionalnih i moralnih vrijednosti u svakoj zemlji u kojoj postoji.
4. HDZ / SDP / HNS
Iako je potrebno povući razliku između HDZ-a do 1995. i nakon toga, to su dvije polutke iste stražnjice, kako sam ih već jednom nazvao, koje možda zaslužuju i mjesto broj jedan na ovoj listi. Jedni druge optužuju za malverzacije i izdaju, iako su i jedni i drugi i treći i lopovi i nacionalni izdajice. Iz redova jednih zaklinjalo se u generale, pa ih se hvatalo i predavalo sudu u Haagu. Drugi su obećavali 200.000 radnih mjesta, pa ništa nisu ostvarili dolaskom na vlast. Trećima stranke (i državu) vode ljudi koji bježe od odgovornosti, ubojice bez savjesti i potomci deklariranih četnika. I, naravno, kada dođe dan izbora, a mediji prije toga dobro pripreme teren za pobjednika koji je unaprijed poznat, na nama je samo da zaokružimo što su nam sugerirali. Ako to ipak ne učinimo, i po glasu savjesti damo glas nekoj hrvatskoj opciji, ne brinite – uvijek su moguće malverzacije i zamjena listića za ”one prave”.
Na koncu, tko god osvojio vlast, redovito koalira sa Srbima i manjinama, pa tako imamo apsurde da danas glas Hrvata koji je 70-ih ili 80-ih morao pobjeći pred represijom jugokopitara vrijedi manje nego glas deklariranog četnika koji je 90-ih rušio ustavno-pravni poredak RH.
5. Europska unija
Iako još nismo članovi te nakaradne tvorevine, naši političari se trude prikazati kako EU nema alternativu, iako bi, pošto su njih birali ugl. Hrvati, trebali tvrditi kako Hrvatska nema alternativu! Nitko da se zamisli kako se slabo naš glas čuo u Jugoslavijama, gdje nas je bilo redovito 30-40%, a kako li će tek biti kada nas bude manje od 1% u zajedničkoj državi?! Jadno je i gledati kako se trudimo provoditi europske zakone s političarima gorim od sjevernokorejskih. Naravno, te zakone nastojimo provoditi parcijalno, pa tako Šeks ne želi procesuirati dokazane UDB-aše (dok se stari borci za Hrvatsku još i danas nastoje privoditi po raznim zemljama diljem svijeta, jugoslavenski krvnici kao Milka Planinc imaju privilegije umirati u miru). Povrh toga, zakoni koji vrijede za europske države mi ne smijemo prema istima provoditi (ZERP). Ma, možda je najbolje da se u RH zabrani bavljenje politikom svakom starijem od 40, jer su svi oni dobro indoktrinirani socijalizmom i komunizmom, a kao takvi u hrvatskoj vlasti ne bi smjeli imati niti malo mjesta.
Bog i Hrvati
ZaDomSpremni
Ivan Škrlec, dipl. inž. el.
