Sahranjen zadnji predsjednik UHE i istaknuti član HČSP-a Žarko Odak
Nakon što je 14. lipnja 2013.g. u 79. godini života u Njemačkoj nakon duže bolesti prestalo kucati junačko srce Hrvatskog viteza Žarka Odaka – Ćućura posljednjeg predsjednika nekadašnje emigrantske, hrvatske državotvorne organizacije Ujedinjenih Hrvata Europe (UHE) i počasnog predsjednika njemačke podružnice Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) na Šarčevu groblju u D. Velikom Orađeniku (općina Čitluk / Herceg-Bosna) 21. lipnja smrtni ostatci pokojnog Odaka predati su hrvatskoj grudi koju je on iznad svega volio, za koju je živio i više od 15 godina robovao po Titovim kazamatima i zatvorima Zapadne Europe.
Posljednji svečani ispraćaj i sprovod na kojemu se je okupila mnogobrojna rodbina, susjedi te prijatelji i poznanici pokojnog Odaka, ali i politički suborci vodio je njegov nećak fra. Vuk Buljan uz asistenciju mjesnog svećenika.
Fra. Vuk, u svojoj nadahnutoj i dirljivoj propovijedi prozvao je teroristima one koji su pokojnog Odaka javno prozivali teroristom, njegov teški životni put nakon stradanja Odakove obitelji od strane jugo-komunističkog režima; prikazao je i drugo, manje poznato lice pokojnika koji je od svojih i usta svoje obitelji otkidao da bi drugima mogao pomoći.
Od pokojnog suborca iz emigrantskih dana pred otvorenim grobom oprostio se je Ivan Lozo koji je Žarku Odaku i organizaciji UHE gotovo jedno desetljeće služio kao glavni tajnik te se je ujedno u svojstvu aktualnog međunarodnog tajnika HČSP-a i posebnog izaslanika predsjednika stranke, Josipa Miljka, oprostio od istaknutog člana stranke.
Lozo je između ostalog rekao da je možda upravo Božja providnost htjela da se smrtni ostatci Žarka Odaka predaju hrvatskoj zemlji 21. lipnja, dana kada je Bugojanska grupa, sastavljena od članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB) – čiji je aktivni član bio i pokojni Odak –, 1972. počela aktivni djelovati u Domovini. Naglasio je da se Žarko nije borio za Hrvatsku kojoj je izvađeno srce, Herceg-Bosna, za Hrvatsku u kojoj nije osuđen ni jedan zločin počinjen od strane partizana, za Hrvatsku kakva koja štiti i unatoč međunarodne tjeralice ne izručuje UDB-aške nalogodavce i izvršitelja ubojstava nad hrvatskim emigrantima na čelu sa Josipom Perkovićem i savjetnikom predsjednika Josipovića Budimira Lončara.
U svom govoru Lozo je istakao i moralnu veličinu Žarka Odaka koji je u svom posljednjem intervjuu 2010. iznio do tada javnosti nepoznate detalje o nevinim žrtvama jugo-komunističkog režima, Ivana Jelića i Miljenka Hrkača te ih na taj način rehabilitirao. Naglasio je da je na inicijativu Žarka Odaka dio opsežne arhivske građe UHE predana njemačkim pravosudnim organima, kako bi se lakše pronašli odgovorni za ubojstva hrvatskih političkih emigranata.
Lozo je nad otvorenim grobom suborca prvi put javno izgovorio da ne isključuje mogućnost da se je onaj nelustrirani dio hrvatske vlasti početkom 1990.- htio riješiti Žarka Odaka i suradnika kod Borova sela na način kako se je taj dio hrvatske vlasti riješio Ante Paradžika, Mire Barišića, Ludviga Pavlovića i Blaža Kraljevića.
Na koncu svoga govora istakao je kako je pokojni Žarko i kao starac bio nepokolebljiv i politički aktivan te je citirao nekoliko rečenica koje je on poručio hrvatskome narodu u svom posljednjem javnom obraćanju 30. srpnja 2010. na portalu Dragovoljac pod naslovom: „Spomenik koji slavi četnike treba minirati“.
Evo dijela iz toga teksta posljednjeg predsjednika UHE:
„Da sam mlađi i boljega zdravlja, ne bih čekao ni sekunde, makar i ja otišao u komade! Nadam se da će HČSP tražiti da međunarodna zajednica zabrani skupove u Kumrovcu i Srbu. Dok mi oplakujemo nedužne hrvatske žrtve, hrvatski Sabor, Vlada i predsjednik, unatoč zabrani veličanja zločina protiv čovječnosti i zločinačkih simbola, nastupaju kao pokrovitelji takvih za hrvatski narod ponižavajućih skupova. Ako ovo prođe nekažnjeno i ne dođe do lustracije, hrvatski narod čeka revolucija ili propast!“
Nakon što je Lozo završio svoj govor riječima: „Žarko mi malobrojni koji smo ostali, ostajemo ZA DOM SPREMNI“ intonirana je hrvatska državna himna i lijes pokojnog Hrvatskog viteza spušten je u grob.
