• Twitter
  • Facebook
  • Feed

PŠENICA I KUKOLJ!



Piše: Luka Podrug
Lepa Brena posebna je gošća u Umagu, Rade Šerbedžija odavno je razapeo ciganski šator na Brijunima kao da mu je to djedovina, Đoka Balašević, Ceca Ražnjatović i ostala srpčad dobrodošli su kod istarskih četokomunista – jer naravno oni nisu ni Sinj ni Čavoglave … ni Hrvatska

Istra i Umag nisu Sinj ni Čavoglave, izjavio je bez trunke stida razvikani zastupnik, Mesićev potrčko i ulizica Adolf Kain. Hrabro su «demokrat» i uspaničeni veleizdajnik zabranili koncert Marka Perkovića Thompsona u Umagu. Četokomunisti se ponašaju kao da Istra nije u Hrvatskoj. Ugošćuju, pozivaju i slave cijeli srpski, jugoslavenski i udbaški šljam. Od Umaga, Pule pa do Brijuna svakodnevno se, a posebno ovoga ljeta slave i veličaju, Tito i Jugoslavija. Lepa Brena je posebna gošća u Umagu u koji ne smije Thompson. Rade Šerbedžija je odavno razapeo ciganski šator na Brijunima kao da mu je to djedovina. Đoka Balašević, Ceca Ražnjatović i ostala srpčad su dobrodošli kod istarskih četokomunista, jer naravno oni nisu ni Sinj ni Čavoglave… ni Hrvatska. Na žalost, dijelom i krivnjom svih nas, pošteni hrvati u Istri žive i dalje u komunističkom mraku i na» jugoslovenskim» stečevinama. Komunistički i jugoslavenski poltroni preobučeni u regionalno ruho, iskoristili su splet povijesnih okolnosti što u Istri nije bilo rata i dok je ostala Hrvatska krvarila u borbi za biološki opstanak, oni su se materijalno potkožili, politički kamuflirali i ostali na vlasti kao da su u Jugoslaviji. Isti ljudi, ista politika, ista ideologija. Ulice i trgovi danas u Istri nose iste nazive kao i u Jugoslaviji. Dok ispaćena, izranjena, popaljena i od Srba opljačkana Hrvatska pokušava stati na noge izgraditi gospodarsku i političku neovisnost, jedan njen dio, politička vrhuška Istre predvođen ljudima bivšeg sustava sve čini kako bi zadržali, oživjeli i uskrsnuli Jugoslaviju. Jasno je zašto to rade. Kako bi sačuvali privilegije koje imaju i kako bi se izuzeli od primjene zakona kojih se s razlogom boje. Pravna država mora zapjenjenom i mržnjom opsjednutom istarskom srednjoškolcu jasno reći: Istra je Hrvatska i Thompson će pjevati u Umag i Puli. Kain mora poštivati hrvatske zakone ili ih ni drugi neće poštivati. Što će biti od pravne države počne li svaki grad provoditi svoj zakon. Kaina i kaine, Mesića i mesiće treba podsjetiti kako je svaka sila za vremena. Održali su se četokomunisti na mnogim funkcijama u Hrvatskoj a posebno u nekim njenim dijelovima kao što je Istra. Pokrali su Hrvatsku dok su rodoljubi ginuli, pa stoga imaju osjećaj svemoći i ponašaju se kao gospodari života i smrti. Što će biti kada narod na nekim slijedećim izborima razazna pšenicu od kukolja? Hoće li nastati opća panika među kukoljašima? Biblijska prispodoba o žitu i kukolju koja se ove nedjelje čitala u crkvama ima pouku koja kaže, ne čupajte kukolj dok je pšenica mlada jer će te u želji da učinite dobro sa kukoljem počupati i pšenicu i tako nesvjesno učiniti zlo. Međutim, kada sazriju pšenica i kukolj, onda razdvojite kukolj i spalite ga a pšenicu spremite u žitnicu. Pšenica je čini se sazrela u Hrvatskoj. Ukoliko žeteoci poslušaju Oca svoga prije žetve odvojiti će je od kukolja. Ima podosta kukolja u našoj pšenici, jer ga dugo nitko nije razabirao. Ali ima i žeteoca željnih spremiti pšenicu u žitnicu Oca svoga. Kako se postupa sa kukoljem pokazao nam je ovih dana njemački sud osuđujući ubojicu hrvatskog emigranta na doživotni zatvor. Isti sud upozorio nas je da imamo puno kukolja na čelu države i među savjetnicima, u diplomaciji, u INI i privredi, u Državnom odvjetništvu, sudstvu, medijima, politici…pa nije čudno što kukolj sprječava pšenici, rast i život. Kukolj zabranjuje pjesmu o Bogu, Domovini i obitelji. Biti će tako dok ga ne odstranimo. Zlo je opako i trenutno nadmoćno, ali u konačnici dobro uvijek pobjeđuje, pa će i Thompson sigurno potući Kaina. Što je Thompsonova zabrana prema životnoj kalvariji ovih dana preminule Kate Šoljić. Momci s Torcide, za razliku od kukolja sa vlasti, su se transparentom «Zagrli braću i poljubi sinove svoje, što su život dali na oltar domovine, 1922 – Kata Šoljič – 2008» ljudski, pošteno i s poštovanjem, oprostili od žene, majke, patnice, koja je simbol hrvatske borbe za neovisnost u oba rata. Majku Katu i sve progonjene zbog istine i pravde budući će naraštaji slaviti i častiti, za razliku od kukolja Mesića i Kaina…

Hrvatski list, 24.srpnja 2008 Luka Podrug