Programska načela usvojena na Saboru HČSP-a
itu pažnju treba posvetiti novim članovima koji u zadnje vrijeme masovnije pristupaju u stranku, a što je i svojevrsno priznanje svima nama da vodimo dosljednu državotvornu politiku. A to svjedoči i da je riječ o kvalitetnom i odgovornom članstvu koje je svjesno trenutka u kojemu se nalazi naša domovina. Oni nama ne pristupaju zbog karijerizma ili osobnoga bogaćenja, nego nam pristupaju jer se žele s nama zajedno boriti za dobrobit svoga naroda i svoje države.
– kao važan element u dobrom funkcioniranju središnjice stranke, nužna je financijska solidarnost i raspodjela tih obveza na cijelu stranku, o čemu su već na Glavnomu stanu donesene i odluke koje su obvezujuće.
Kao predsjednik stranke, tražiti ću od svih dužnosnika ustrajnost na timskom, planskom, koordiniranom, organiziranom i sustavnom radu.
3. POLITIČKA PLATFORMA
U današnjemu cirkusu političkih ideja i odnarođenih klauna koji egzistiraju na hrvatskoj političkoj sceni, gotovo je nemoguće napraviti neku razliku između parlamentarnih stranaka, bilo onih na vlasti ili u oporbi. Uz časni izuzetak HSP-a. Sve one u glavnom zagovaraju istu politiku, umotanu u ponešto različit folklor. U Hrvatskomu Saboru ne postoji ni ljevica ni desnica, ne postoje državotvorne stranke, postoje samo stranke koje se natječu koja će od njih poniznije provoditi anacionalnu i slugansku politiku, ako je to uopće politika. Postoji tzv. savez za Europu, ali ne postoji savez za Hrvatsku, pa se ista razvlači po bespućima neoliberalizma i divljega kapitalizma, što bez ikakva otpora omogućava trenutna politika.
Ako ćemo slijediti ideju HČSP-a, a moramo je slijediti jer mi drugačiji put ne poznajemo niti priznajemo, onda s punim pravom možemo ustvrditi da Hrvatski Sabor nije hrvatski i da je hrvatska vlada pretvorena u ekspozituru stranih kompanija i služi samo kao servis preko kojega oni ostvaruju svoje interese tj. provode završnu pljačku i kolonizaciju Hrvatske. A da bi se taj posao što lakše dovršio, narod se potpuno isključuje iz prava odlučivanja, pa se tako Ustav najnovijim izmjenama toliko devastira da će postati bezvrijedan papir. Takva politika ima razarajući učinak na opstojnost i samobitnost Hrvatske kao države, te rezultira i otvorenom rehabilitacijom četništva čiji eksponenti traže da se iz Ustava briše odredba po kojoj je zabranjeno udruživanje sa Srbijom.
Naš put dakle ne može biti u takvom pragmatizmu i oportunizmu ma kako se god nekad činilo da je to nužno. HČSP ima jedan jedini put k uspjehu, to je put Starčevićeve dosljednosti, put načela i dosljedne borbe protiv sviju koji im stoje na putu. I baš kao što je u njegovo vrijeme HČSP bila jedini glas žednoga u pustinji, jedina oporba svim sluganima onoga doba, tako i danas HČSP se mora protiviti svima onima koji rade na štetu hrvatskih nacionalnih interesa, bez obzira o komu se radilo. „Ako se sam smatraš slugom i drugi će te tako smatrati“. A.S.
U tomu duhu, potrebno je naglasiti nekoliko ključnih pitanja oko kojih se lome koplja hrvatske današnjice, a od kojih uvelike ovisi i dugoročna budućnost Hrvatske. Stoga, po tim važnim pitanjima predlažem jasne i nedvosmislene stavove, po kojima se HČSP razlikuje od drugih i po kojima će nas politička javnost prepoznati i prihvatiti. Ali i ovdje podvlačim temeljnu pravašku odrednicu da nismo mi oni koje će narod slijediti, mi možemo biti jedino oni koji prepoznaju težnje svoga naroda, oni koji te težnje imaju hrabrosti provesti i koji se u tomu smislu stavljaju u službu narodu.
1. HČSP SE PROTIVI ULASKU HRVATSKE U EU I ZAGOVARA HRVATSKU KAO NEZAVISNU DRŽAVU, OTVORENU ZA SURADNJU
Po gotovo svim anketama preko pedeset posto hrvatskih državljana protivi se ulasku Hrvatske u EU, dok sve parlamentarne stranke listom i nekritički zagovaraju ulazak u tu naddržavu u kojoj bi Hrvatska činila manje od 1% stanovništva.
Tako imamo političku situaciju koja je na granici apsurda jer se u potpunosti zanemaruje volja onih koji su protiv ulaska Hrvatske u EU.
EU se od strane vlasti toliko glorificira i predstavlja kao jedini put koji nema alternativu. Put bez alternative može biti poguban i takav put ne dopušta razumski pristup, ne dopušta zdravu raspravu, nego postaje isključiv i totalitaran. A čovjek koji nema alternativu jest očajan čovjek, spreman na sve. Treba li nam takva politika koja je u najmanju ruku čudna. Ako je hrvatski narod na referendumu 1991. u 95% broju glasovao za samostalnu Hrvatsku, zašto se vlast sada boji odluke naroda kada je pitanje ući ili ne ući u EU, te prepravlja Ustav kako bi se minorizirala narodna odluka. HČSP se protivi takvoj besmislenoj i totalitarnoj političkoj misli i odbacujemo, vrlo odlučno, takve fikcije bez pokrića. Za nas EU nije ništa drugo nego novi poligon moćnih država koje svoj svjetonazor, svoju gospodarsku moć, bezpogovorno žele nametnuti drugim državama i narodima pa tako i Hrvatskoj, a mi još uz to imamo i posebno težak tretman. Koliko je takva politika pogubna, štetna i nemjerljivo nepravedna prema vlastitom narodu, a posebice prema našim junacima iz Domovinskog rata, svjedoči odnos Haaga prema Hrvatskoj, koji unatoč tomu što je vlast izdajnički izručila sve generale koje su tražili, sada traži nepostojeće topničke dnevnike zbog prekomjernoga granatiranja Knina u kojemu ni jedna kuća nije srušena. Ovdje se ne može drugo doli narodski reći, oni se rugaju s nama. Zbog čega se onda tako slijepo hrli u društvo tih ljudi koji do nas nimalo ne drže i ne poštuju nas.
Od EU imaju koristi samo države koje su glavne nositeljice toga ujedinjenja a to su Engleska, Francuska, Italija i Njemačka, koje su članice G7, utemeljiteljice MMF-a i Svjetske banke i svih drugih globalističkih aparata i poluga. A upitajmo se tko je nas uz naše domaće izdajnike gurnuo u dužničko ropstvo i od Hrvatske napravio koloniju. To je napravio MMF i Svjetska banka uz blagoslov ovih država koje sam nabrojao.
Glupo je tražiti spas od onoga tko te je doveo u gotovo bezizlaznu situaciju, mi se moramo okrenuti sebi i vlastitim snagama graditi sretnu i bogatu Hrvatsku uz uvažavanje svih koji ne ugrožavaju naš opstanak i naš teritorij.
2. HČSP DRŽI DA NISMO TREBALI UĆI U NATO
Držimo da je ulazak Hrvatske u NATO protuustavan, potpuno besmislen, nepotreban i opasan. Stvorili smo i obranili državu sa vojskom koja je nastajala gotovo preko noći. Ali je imala srce i motiv koji ju je nadahnuo snagom do neustrašivosti. Dokazali smo da smo se kadri obraniti i u najtežim okolnostima. Odnarođena vlast je i ovdje izbjegla odluku naroda, jer je HDZ-ov ustavni mešetar i štetočina ustvrdio da pitanje obrane nije pitanje suvereniteta, pa ni tu ne trebamo raspisati referendum.
Hrvatska vojska je sada svedena na 16.000 vojnika od kojih polovica stalno mora biti na dispoziciji NATO-u, te mora intervenirati bilo gdje po zapovijedi stranoga zapovjednika. Nacionalna je izdaja i sramota ukidanje obvezatne vojne obuke tako da ćemo već za deset godina imati 350.000 mladića koji ne znaju rukovati oružjem. Imati Srbiju na 50 km od Zagreba a tako uništiti vlastitu obrambenu moć i za takvo stanje ustvrditi da to nije pitanje suvereniteta, jest antologijska politička glupost.
A najveći razlog zbog kojega se HČSP protivi ulasku Hrvatske u NATO jest taj što ne želimo da naši vojnici ginu za interese globalnoga imperijalizma kojemu je Hrvatska ponizna sluškinja, a sada je postala i suučesnica u zločinu. Ne želimo sudjelovati u američkim ratovima u kojima oni ubijaju nedužne civile i sirotinju licemjerno tvrdeći, kako im oni uvode demokraciju. A uz to Hrvatska je sada kao turistička zemlja postala metom terorizma, sa nesagledivim posljedicama a zbog ničega.
3. HČSP ĆE DOSLJEDNO BRANITI SVAKOGA HRVATSKOGA BRANITELJA I NIKADA NE ĆE PRISTATI NA MONSTRUOZNE FALSIFICIRANE OPTUŽNICE HAAŠKOGA SUDA
Kompromiserstvo hrvatskih vlasti od početka rada Međunarodnoga suda za ratne zločine u Haagu pokazalo se pogubnim, a dodvorništvo aktualne vlasti tomu sudu i danas je na besramno visokoj razini, možda i većoj nego prije. Ako smo im i mogli oprostiti početnu naivnost, jer su povjerovali krvniku, ovo što se sada događa više nije suradnja sa sudom u Haagu, to je provedba jedne smišljene političke strategije kojom se Hrvatska država želi proglasiti zločinačkom i nastalom na zločinu.
Nema toga suda koji može osuditi pravednu borbu jednoga naroda za slobodu i državnu nezavisnost. Pogaziti načelo slobode u demokratskom svijetu, znači da je demokracija samo za jake koji ju slabijima doziraju po željama i potrebama dnevne politike. Braniti načela slobode i jednakosti znači braniti stečevine modernoga svjetskoga poretka, ali za Hrvatsku izgleda ne važi ni to.
Takva nas politika vodi u propast i kao rezultat imamo monstruoznu optužnicu o udruženom zločinačkom pothvatu. Oni nešto najsvetije što jedan narod može uopće doživjeti, stvaranje vlastite države, žele proglasiti zločinom. HČSP na takvo nešto ne pristaje, mi smo za prekid bilo kakve suradnje sa zločinačkim sudom u Haagu, on nije u službi prava i pravde, on je u službi politike koja nas želi poniziti i pokoriti.
Mi ne priznajemo optužnice po zapovjednoj odgovornosti, i za nas su Gotovina, Norac, Kordić i svi drugi generali, časnici i vojnici junaci Domovinskoga rata i oni moraju uživati plodove svoje borbe. Ne branimo pojedinačne zločine kojih ima u svakom pa i obrambenom ratu. Mi se protivimo tomu da u Hrvatskomu Saboru i hrvatskoj vladi sjede četnici a da su naši heroji po zatvorima zbog borbe protiv njih. Takva se politika mora odmah zaustaviti.
4. HČSP ĆE DOSLJEDNO BRANITI GOSPODARSKI , SOCIJALNI SUVERENITET I DOSTOJANSTVO HRVATSKIH GRAĐANA
Kao što nas je Starčević učio, nije čovjek radi države nego je država radi čovjeka. HČSP je uvijek njegovala ideju hrvatske državnosti, zbog toga što je vjerovala da hrvatskomu čovjeku ni jedna druga država ne može biti bolja od one koju sam sebi stvori i uredi. Hrvatska država je dakle naš okvir, a njeno dobro uređenje naš je zadatak.
Temeljna varka povampirenog neoliberalnog totalitarizma, koji se brutalno širi pod krinkom globalizacije, jest u tomu da ruši državu pod parolom slobode. Ali kako možeš biti slobodan, ako ti oduzmu jedino oružje kojim se brani ta sloboda, a to je nama naša država.
Prirodna bogatstva Hrvatske, njene vitalne gospodarske institucije, banke, infrastruktura, javna poduzeća itd. naše su zajedničko bogatstvo. Gospodari svijeta uz svesrdnu pomoć vlade RH kupuju sve što vrijedi, i tako Hrvatska nepovratno gubi svoja bogatstva i financijsku moć. Tako prodana imovina i novac koji se od toga dobije, ne ulaže se u nove investicije koje bi osigurale nova radna mjesta, nego služi za servisiranje vanjskoga duga i na taj se način odmah vraća svojim ulagačima.
HČSP se protivi takvom brutalnom neoliberalnom kapitalizmu, i zagovara suglasje između ekonomije i politike. Hrvatska nije na prodaju, ona je dom jednoga naroda i prije tržišta stoji pravo toga naroda da sebi i svojim potomcima osigura život dostojan čovjeka. Zalažemo se za državu socijalne pravde, koja će biti u službi svojih državljana, a ne u službi divljega i bezdušnoga kapitalizma.
Vođena tim načelima, HČSP će prije svega štititi i boriti se za ljepotu ljudskog življenja hrvatskoga naroda, te će voditi gospodarsku politiku koja će njegovati kult rada i reda, a ne kult pljačke, korupcije te lakog i brzog bogaćenja bez rada. Takva politika mora biti u suglasju ljudskoga dostojanstva i postojećih gospodarskih mogućnosti. Nedopustivo je da se milijarde kuna nemilice pljačkaju a da radnici moraju štrajkati glađu kako bi dobili svoje teško zarađene plaće, a da im država na to lakonski odgovara, vi ste u privatnom sektoru, to se nas ne tiče. To su monstruozne i maćehinske konstrukcije, ako je vlada učinila da sve u Hrvatskoj bude privatno, ne može se radnika ostaviti na milost i nemilost tomu privatniku jer su oni u prvom redu državljani te države i ona ih mora učinkovito i stvarno štititi.
5. PRIPREMA ZA PARLAMENTARNE IZBORE
Smisao političke djelatnosti jest osvajanje pozicija sa kojih se mogu ostvarivati one ideje poradi kojih se vrši ta djelatnost. U tomu duhu, primarni zadatak HČSP-a mora biti povratak u Sabor, u kojemu se kao takvom kakav je sada, ipak treba čuti i druga strana koja poznaje i drugi, alternativni put i koja će biti protiv sadašnjega puta bez alternative.
HČSP se i do sada zalagala za zajedništvo pravaških i državotvornih stranaka, i na tomu ustrajava i dalje. U zadnje vrijeme naša suradnja s HSP-om i A-HSP ide u dobrom smjeru i steklo se jedno veliko uzajamno povjerenje i uvažavanje.
Političke prilike u zemlji, više nego ikada do sada idu na ruku našoj političkoj grupaciji, a na nama je samo da pronađemo snage i mudrosti i da konačno sve pravaške i hrvatske snage, a znamo koje su to, izađu zajedno na slijedeće parlamentarne izbore.
Te pripreme i ta bitka za zajedništvo svih pravaša mora rezultirati uspjehom, jer bi eventualni neuspjeh samo produžio tu agoniju i spriječio ulazak državotvornih snaga u Sabor te tako omogućio nesmetano daljnje uništavanje i ponižavanje Hrvatske. Sve svoje snage, usmjeriti ću k tomu cilju, s vjerom da HČSP mora imati svoje značajno mjesto u areni hrvatske politike.
Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!
U Zagrebu, 12. prosinca 2009. Josip Miljak, predsjednik
