Pravaška tragedija – tko je kriv?
Priopćenje za javnost – svima
Prođoše još jedni parlamentarni izbori na koje pravaši nisu uspjeli izaći na jednoj, nego na tri liste. Jedina pravaška koalicija HSP AS i HČSP je postala parlamentarna s jednim mandatom, ali to je slaba utjeha u odnosu na ono što smo mogli postići da smo svi išli zajedno. Pravaško zajedništvo, već svima izlizana floskula koja se redovito ponavlja nakon svakih izbora.
Tri pravaške liste, HSP AS – HČSP, HSP i A-HSP su ukupno dobile 144.278 glasova, a imamo samo jedan jedini mandat. Pametni HDSSB je sa „samo“ 68.995 glasova, osvojio šest mandata. Sudeći po toj računici, pravaši su trebali osvojiti minimalno dvanaest mandata. Uzimajući u obzir pozitivni efekt svepravaškoga zajedništva koji bi u domoljubnoj i državotvornoj javnosti bio nagrađen još daleko većim povjerenjem birača, možemo govoriti o čak dvadeset mandata u Saboru.
Propuštena je povijesna prilika koja nije bila dovoljno prepoznata od umišljenih veličina u Hrvatskoj stranci prava, koja je najprije na perfidan način iz Pravaškoga bloka izbacila HČSP, a zatim namjestila igrokaz kod Ace Stankovića o Keleminčevoj sceni gdje tobože tuče ženu, iako za to nema dokaza. Uzgred, Srb je bio „iznenađen“ tim slučajem, za koji su svi pravaši znali, pa je tako znao i Srb. Anto Đapić je cijelo pravaško zajedništvo zlorabio, kako bi se osvetio Kelemincu za sve napade na njega, a HČSP mu je poslužio za konsolidaciju HSP-a, prikazavši svomu članstvu fingirano zajedništvo, kako bi spriječio raspad stranke. Kada je osipanje članstva HSP-a zaustavljeno, i kada su pomislili da im je rejting poskočio zahvaljujući njima samima, HČSP-u su dali ponudu, koju samo luđak može prihvatiti. Ponudili su nam „koaliciju“, samo u sedmoj izbornoj jedinici, bez imena stranke u bilo kojoj drugoj jedinici i bez naših članova igdje na listama. Velikodušniji bi bio SDSS, od mr. Đapića. Njihovu perfidnost je podgrijavala nada da je HČSP u velikoj svađi s HSP AS i da ćemo svi mi ići razjedinjeni, a da će „veliki“ HSP iskoristiti naše nejedinstvo i grupirati glasove oko sebe. Slabo su računali i kalkulirali.
HČSP je na njihovu bizarnu koalicijsku ponudu ipak sačuvao živce i pokušao spasiti što se spasiti dade, pa smo ponudili barem podjelu mandata u desetoj i devetoj jedinici. HSP je otpočetka pregovora znao da je HČSP najjači u Dalmaciji i nuditi koaliciju HČSP-u bez Dalmacije je ponuda koja vrijeđa zdrav razum. Ono što je od svega najzanimljivije, a gdje se Srb sam odao da je to namještena spletka, jest njegova rezolutna i bahata tvrdnja da oni u Dalmaciji (deseta i deveta jedinica) niti ne očekuju prolaz. Na pitanje zbog čega onda ruše Blok, ako tamo niti ne očekuju prolaz, nije mogao dati suvisli odgovor. Sve se ovo odigralo 13. svibnja u prostorijama HSP-a u Primorskoj, a na sastanku su bili Srb, Keleminec i Miljak. Pitanje koje se samo od sebe postavlja, glasi; Tko je i koliko platio Anti Đapiću da još jednom uništi priliku za uzlet pravaša?
U Zagrebu, 5. prosinca 2011.
Josip Miljak, predsjednik HČSP-a
