Povijest se ponavlja – najprije kao tragedija, zatim kao farsa (Karl Marx)
Zagreb, 1. prosinca 2010., piše: Ivan Škrlec
”Daće, davanja i popisivanja seljacima su dozlogrdili. Kap koja je prelila čašu i pokrenula val seljačkih buna diljem Hrvatske u drugoj polovici 18. stoljeća bila je odredba prema kojoj je svaki seljak imao za dužnost tamaniti vrapce kako bi se pridigao prirod žita. Tako je jednom godišnje morao predati 300 vrapčjih glava, odnosno po jedan krajcar za svaku koja nedostaje. Taj novi namet seljak je shvatio kao izrugivanje, a glavni uzrok svega zla bio mu je gospodar koji sve više treba i sve više traži uslijed raskošnijega života.”
Josip Horvat ”Povijest i kultura Hrvata kroz 1000 godina – gospodarski i društveni razvitak u 18. i 19. stoljeću”
U naslovu članka sadržana je Hegelova mudra izreka proširena mislima Karla Marxa, njemačkog teoretičara socijalizma i komunizma. Isti je odabran namjerno i s ciljem, jer potrebno je usporediti gore napisano s novom EU odredbom koja čeka seljake čiji su pretci stoljećima uživali u pečenju rakije, pravljenju vinja i svinjokolji. Zanimljivo je također kako je jedan ljevičar na savršeni način opisao sav tijek događanja od kada je svijeta i vijeka. No, ako se povijest doista ponavlja, ponoviti će se i Hrvatska – prije ili kasnije.
”Novi Zakon o trošarinama propisuje da se do 31. siječnja 2011. godine svi proizvođači rakije moraju prijaviti u Registar trošarinskih obveznika i za sve proizvedene količine iznad 50 litara plaćati namet. Vlasnici kotlova za pečenje rakije također će plaćati paušal od 100 HRK za kotao do 100 litara ili 200 HRK za veće i morat će prijaviti koliko su puta pekli rakiju ili posudili kotao drugome za uslužno pečenje. Ako seljak u tekućoj godini ne želi peći rakiju, morat će isto prijaviti komisiji koja će mu kotao zapečatiti na traženo vrijeme.”
Usporedite sada ova dva teksta i savršeno će vam biti jasno zašto se povijest ponavlja. Samo, nekada su seljaci bili spremni na pobunu, dok danas samo možemo očekivati poznatu hrvatsku šutnju i prestanak tradicije naslijeđene od svojih očeva. Pročelnik županijskog Upravnog odjela za poljoprivredu objašnjava da je bit Zakona o trošarinama uvesti red u tržište rakije i evidentirati sve proizvedene količine – da nije smiješno, bilo bi tragično. Dok zemlja grca u krizi s nikada većom nezaposlenošću, dok je Remetinec najrazvikanije odmorište naših vrlih vladajućih političara, dok oporba ima dara jedino i isključivo za smišljanje naziva svoje koalicije, dok se pripremaju štrajkovi diljem zemlje, dosjetio se netko dodatno udariti i seljaka po džepu. I to sve pravdaju potrebom usklađivanja zakona RH i EU, iako tu njihovu i vražju EU velika većina Hrvata NE ŽELI.
Na žalost, gornji nebulozni propis samo je prelazni porez do službenog ulaska RH u EU, jer tada će se morati plaćati porez na svaku kap proizvedenog alkohola, na svako snešeno jaje, na domaći sir i vrhnje…
Podsjetimo, seljak s početka priče bio je uvrijeđen jer je dobar dio njegova znoja i rada odlazio na raskalašen gospodski život. Hvala Bogu, pa danas imamo na čelu EU socijalno osjetljivu gospodu. Ili? Svaki EU zastupnik u parlamentu ima godišnju plaću veću od 100.000 EUR, dok samu EU administraciju čini nekih 300.000 ljudi, koje opet ”netko” mora platiti.
Na žalost, ne da se isčitati gdje je kraj apsurdnim EU zakonima. Možda nekome padne na pamet ideja pa propiše koliko vode dnevno čovjek smije popiti, odnosno koliko udisaja zraka smije osoba imati u minuti, a za sve iznad toga osmisliti će porez. Ako kuća ili stan u kojem živimo ima lijep pogled, porez će odmah biti veći. Majčica EU jako je gladna i treba nahraniti pola milijuna birokratskih neradnika koji svi vole dobro živjeti.
Na žalost, dokle god naša vlast služi ludim globalističkim idejama, a ne svojim građanima, možemo i mi Hrvati svašta očekivati.
Bog i Hrvati
ZaDomSpremni
Ivan Škrlec, dipl. Inž. el. – tajnik HČSP grada Zagreba
