Potpiše li predsjednik Josipović „Lex Perković“ on ruši ustavni poredak RH i nanosi štetu Hrvatskoj
Prije nego je predsjednik Josipović početkom 2010. pošao u službeni posjet Njemačkoj, poziva delegaciju HČSP-k sebi na razgovor na Pantovčak. Do poziva dolazi nakon što mu je hrvatski veleposlanik iz Berlina dojavio da HČSP priprema prosvjede u Njemačkoj za vrijeme njegovog boravka tamo na kojima će se tražiti da on u duhu europskih rezolucija osudi komunizam kao zločinačku ideologiju te znajući da će HČSP na prosvjedima javno tražiti izručenje Njemačkoj UDB-aške družine na čelu sa Josipom Perkovićem na temelju međunarodnog uhidbenog naloga budući da je HČSP već bila poslala peticiju institucijama Europske Unije koja nalaže Republici Hrvatskoj da je bez iznimke dužna izručiti te UDB-aše; a koju su peticiju nešto kasnije prihvatili i Europska Komisija i Europski Parlament.
Prihvatili smo poziv na razgovor, jer odbijanje dvoboja ne bi bilo ni viteški ni pravaški. Dakle, htjeli smo iskoristiti priliku i reći mu u lice sve što smo mu uvijek htjeli reći. To smo i učinili.
U tome razgovoru predsjednik nam između ostalog reče da Hrvatska ne izručuje stranim državama svoje državljane (naravno osim itekako širokogrudno u Haag) te ne može izručiti Perkovića dok ne postane punopravna članica Europske unije, ali da će to sigurno učiniti čim uđe u EU te da on jedva čeka taj datum!
Premda je Hrvatska u pregovorima o članstvu u Uniji prihvatila institut „europskog uhidbenog naloga“ bez ikakva vremenskog ograničenja danas smo svjedoci da su sve institucije Republike Hrvatske stali u obranu Josipa Perkovića i družine, te da zakonskom farsom zvanom „Lex Perković“ smo koji dan prije pristupanja Uniji daju argumente onima koji su stalno tvrdili kako Hrvatska nije zrela za to članstvo i da službenom Zagrebu nije u interesu da budu kažnjeni oni koji su posredno ili neposredno sudjelovali u ubojstvima hrvatskih emigranata.
Ako su Perković i družina nevini, kako to tvrdi njihov odvjetnik Anto Nobilo, koji – usput rečeno – da živi u Njemačkoj poradi tamo provedene lustracije ne bi mogao obavljati odvjetničku profesiju jer je bio državni tužitelj u komunističkom režimu, čemu onda strah od najbolje uređenog njemačkog pravosuđu koje služi kao primjer u zemljama Europske unije? I naši generali su pred stranim sudom morali i uspjeli dokazati da su nevini!
„Lex Perković“ jasno pokazuje da Hrvatskom i dalje vlada stara nelustrirana jugokomunistička bagra za koju u ključnim pitanjima u RH nema demokracije, koja svjesno gazi nacionalne interese i međunarodne obaveze te time svjesno nanosi ne samo političku već i materijalnu štetu Hrvatskoj i njenim državljanima.
Po ulozi koju ima po Ustavu predsjednik Josipović bi kao ustavna ravnoteža trebao spriječiti (znači ne potpisati) „Lex Perković“ i time prijeteći poremećaj u demokratskom poretku naše domovine pogotovo nakon što je potpredsjednica Europske komisije za pravosuđe i ljudska prava, Viviane Reding, jasno rekla da je donošenje toga zakona vrlo negativan potez budući da je Hrvatska ulazeći u Europsku Uniju dala riječ da će ispunjavati sve obaveze i primjenjivati sva pravila.
Budući da je predsjednik izjavio da se Perkovića uopće ne bi trebalo izručiti Njemačkoj nameće se zaključak da se predsjednik vidi u odvjetničkom timu Josipa Perkovića i iskorištava svoju ustavnu ulogu za spas Perkovića. Zato Perković, čini se, sa pravom tvrdi da mu se ništa neće dogoditi jer ima potporu na samom vrhu vlasti.
Da Perković ne izmišlja dokazuje činjenica da MUP i policija koji su primili europski uhidbeni nalog za Perkovića i družinu djeluju protuzakonito. Naime, pozivom na „Lex Perković“ odbijaju hapšenje tih osoba premda taj Zakon uopće još nije stupio na snagu jer ga predsjednik Josipović još nije potpisao, i prije toga provjerio je li u skladu sa ustavom i međunarodnim ugovorima, posebno onim sa EU a koji ugovori su, pogotovo nakon što smo postali dio EU, iznad domaćeg zakonodavstva.
Potpiše li Predsjednik Josipović „Lex Perković“ on time ne ruši samo ustavni poredak RH i nanosi štetu Hrvatskoj, već sprječava sa svojim savjetnicima Sašo Perkovićem i Budimirom Lončarom (koji je kao UBB-aš ostavio lokve krvi iza sebe diljem Europe) da budu kažnjeni oni koji su posredno ili neposredno sudjelovali u ubojstvima hrvatskih emigranata te konačno ujedno dokazuje da ostaje što je uvijek bio, Jugoslaven staljinističko-partizanske provenijencije kojemu su pravda, pravednosti i demokracije strani pojmovi.
Koeln, 03.07.2013.
Ivan Lozo, međunarodni tajnik i član Glavnog stana HČSP-a
