• Twitter
  • Facebook
  • Feed

POLITIKA JE ČAST I MORALNA OBVEZA



Mladu, od mnogih neželjenu, Hrvatsku Državu stvorenu krvlju u Domovinskom ratu, potresaju ozbiljne gospodarske i političke krize, ali posebno je ugrožava teška kriza morala prouzročena nedostatkom vrijednosnog sustava. Sve su vrijednosti pogažene, sva načela poništena, u javnom životu je dopušteno sve što je korisno. Rad je potpuno obezvrijeđen, poštenje je postalo hendikep, a prevrtljivost, izdaja, laž, prilagodljivost preporuka za uspjeh i karijeru. Zašto je to tako ? Svjetski globalisti – masoni i njihovi lokalni poltroni, najčešće nemoralni, nesposobni ali zločesti i pokvareni komunistički kadrovi, sustavno razbijaju sve tradicionalne vrijednosti, čupaju čovjeka iz njegovog korijena, znajući da će njime bez identiteta, ovisna o karijeri i novcu, lakše manipulirati. Zato se ruši obitelj i agresivno nameću istospolni brakovi, zato se rastače Domovina i izruguje domoljublje, zato se kompromitira i ponižava Katolička crkva, jer znaju da su katolička vjera, zdrava obitelj i domoljublje, nepremostiva prepreka vladarima svijeta za uspostavu Novog svjetskog poretka i života po «Protokolima», kojih naravno nema ali se po njima živi i vlada. Hrvatska bez Boga, u Europskoj uniji bez Boga, sa ljudima automatima bez savjesti i solidarnosti, ispranih mozgova, koje nadgleda i kojima upravlja Veliki Brat, u svijetu u kojemu se ne zna razlika između dobra i zla, u kojemu je sve relativizirano i podložno samo profitu, novcu i uspjehu – to je cilj vladara svijeta, a to je i zadatak njihovih slugana u Hrvatskoj. Makar koliko moćna, snažna i agresivna bila ta manjina, instalirana od svojih gospodara u sva središta moći, odlučivanja i manipuliranja, u normalnoj pretežito katoličkoj Hrvatskoj, ta parazitska manjina nema nikakve budućnosti ako Hrvati, katolici, domoljubi samo poslušaju glas svoje savjesti, upute Katoličke crkve, iziđu na izbore i zaokruže normalne ljude koji poštuju temeljne ljudske, obiteljske, nacionalne i vjerske vrednote.

Jedini način za izlazak iz ozbiljne i duboke moralne krize jeste uspostava sustava trajnih vrijednosti koje ne mogu i ne smiju ovisiti o promjeni stranaka i ideologija na vlasti.

Vrednote treba graditi na starčevićanskom domoljublju, pravu i pravednosti te socijalnom nauku Katoličke crkve. Politika mora postati djelatnost od općeg dobra, bavljenje politikom mora postati čast i moralna obveza svih a posebno najboljih i najsposobnijih.

Činjenica je da većina Hrvata politiku smatra nečasnim, nemoralnim i štetnim poslom, što je posljedica komunističke demagogije kojom se većinu želi odvratiti od djelatnog udjela u kreiranju vlastite sudbine i tako se ostavlja prostor manjini, korumpiranoj eliti za dugogodišnje vladanje. Veliki dio hrvatskih birača apatično, malodušno i štetno bježi od odgovornosti, ne izlazi na izbore, pod izgovorom da se ionako ništa ne može promijeniti i tako izravno, nesvjesno postaju instrument u rukama manipulatora koji se boje masovnog izlaske na izbore i promjena koje bi iza toga zasigurno nastupile. Došlo je vrijeme, već na ovim izborima demonstrirati snagu većine, nešto kao 1991. godine kada je nastala Hrvatska voljom naroda usprkos mnogih koji je nisu željeli a bili su vrlo moćni. Svi moćnici padaju pred voljom naroda koji je svjestan svoje snage. Istina za Hrvate još vrijedi stara poslovica :

« Kada bi vol bio svjestan svoje snage, čovjek ga nikada ne bi upregnuo». Ukoliko ovaj narod umoran od svih izdaja i prijevara, ima snage uzeti sudbinu u svoje ruke, poslušati svoje biskupe, zaštititi svoje branitelje, sačuvati obitelj i temeljne vrijednosti, mora masovno izići na izbore, mijenjati politiku a ne samo političare, a to znači glasovati za one koji su za Boga i za Hrvatsku. «Jedan čovjek je dovoljno za promijeniti cijeli svijet», a Hrvatska ima puno ljudi odanih, spremnih i sposobnih suprotstaviti se silama zla, na žalost mnogi od tih ljudi žive skromno, pošteno, povučeno i bez ikakvog javnog utjecaja, zbog nametnutih pravila igre na koja ne pristaju. Pravila igre treba mijenjati, a ne na njih pokorno pristajati ili ne pristajati, a za to je neophodno izići iz malograđanske apatije, iz udobne kućne fotelje i djelatno se uključiti u život, u politiku kako bi ona postala i ostala – časna djelatnost od općeg dobra.

Luka Podrug, Hrvatski list, 20. rujna 2007. god.