PLAŠE LI SE HRVATI ISTINE ?
Piše: Luka Podrug
Zna se istina o Thompsonu i Kajinu i Breni, isto ko i o Mesiću, Manoliću, Boljkovcu i Čičku. Zna se istina o partizanskim zločinima i o poslije rata ubijenim ustašama, domobranima i civilima. Zna se istina i o nevino utamničenom Gotovini i drugim hrvatskim junacima… Znala se isto tako istina o Kristu, Barabi, Judi, pa je svejedno Krist završio na križu. Istina na kraju uvijek pobjeđuje. Osim u Hrvatskoj.
U jednom dnevnom listu objavljen je izvrstan članak nazvan «Tjeralica za istinom» koji ukazuje na svima poznate partizanske zločine i zločince i odnos prema onima koji su nosili hrvatsku odoru (Thompson) i srpsku uniformu ( Brena). Svi mi najčešće znamo istinu, jer je ona u ovome kao i u sličnim slučajevima lako vidljiva i uočljiva. Ipak, radi našega kukavičluka i straha ne branimo istinu, pa caruje laž, vlada zlo i stradavaju pravedni. U zaključku citiranog članka autor piše:
«Usprkos toj istini, Thompsonu se u Hrvatskoj, za koju se borio, brani pjevati dok Brena u Hrvatskoj, protiv koje je bila, pjeva gdje hoće!? Zapravo, ništa novo. Kod nas se baš i ne mari za istinu. Da se mari, i strašne bi grobnice bile nacionalnom istinom, barem otkad je Hrvatske, ali o njima se šuti ili besramno laže već više od pola stoljeća. No, što bi rekao Krleža – u Hrvatskoj je odavno za istinom raspisana tjeralica».
Sustav vrijednosti na kojima počiva hrvatsko društvo nije nikada do kraja izgrađen. Sve javne institucije osim Katoličke crkve naslijeđene su iz bezbožnog, nemoralnog i nedemokratskog komunizma. Lopovi, lažljivci i korumpirani kadrovi su nam ukrali cijeli javni prostor. Članova vučjeg čopora nema puno ali su moćni i organizirani i potpuno dominiraju, na svim razinama. Tužitelji, suci, policajci, špijuni, ubojice nalogodavci i njihovi članovi obitelji drže medije, pravosuđe, banke, javne institucije i vrhove političkih stranaka, a posebno tzv. nevladine civilne udruge. Zemlja je u tako dubokoj moralnoj krizi, da što više prljavštine iziđe o pojedinoj osobi ona sve više napreduje u javnom životu. Kada špijunska ispostava zvana HHO kao stvarna nadvlada u Hrvatskoj dopusti izjaviti Čičku: “Boljkovac i Manolić su ubijali na križnom putu”, u normalnoj zemlji to bi bio početak sudskog postupka protiv osumnjičenih za ubojstva, ili bi slijedila tužba za klevetu. Kada Boljkovac uzvrati: “Čičak je radio za Udbu, a Šeks je Miloševićev agent”, očekivao bi se potres, ostavke i istrage u vrhovima HHO- a i vlasti. Kod nas te izjave samo služe izjednačavanju i relativizaciji zla, zamagljivanju istine i sprečavanju bilo kakvih istraga.
U većini slučajeva istina je vrlo jednostavna i svima dostupna iako ne svima draga. Zna se istina i o Thompsonu i Kainu i Breni, isto kao i o Mesiću, Manoliću, Boljkovcu i Čičku. Zna se istina i o partizanskim zločinima i o poslije rata ubijenim ustašama, domobranima i civilima. Znaju je i oni koji se ovih dana isčuđavaju nad novim jamama. Znade je i do nje vrlo lako može doći ako želi svaki pismeni i normalni Hrvat, pa i onaj zadojen polustoljetnim lažima i mržnjom.
Zna se istina i o nevino utamničenom Gotovini i drugim hrvatskim junacima, nasuprot istine o amnestiranim Stanimiroviću, Džakuli i drugim velikosrpskim vođama.
Znala se isto tako istina o Kristu, Barabi, Judi, pa je svejedno Krist završio na križu.
Radi istine oduvijek se patilo. Istina na kraju ipak uvijek pobjeđuje. Osim u Hrvatskoj.
Žele li Hrvati istinu? Boje li se istine? Žive li ljepše i lagodnije u lažima? Usuđuju li se izaći iz stoljetne tame laži i prihvatiti svijetlo istine? Suočiti se sa istinom najčešće nije lako. Treba otvoriti srce i oči srušiti vlastite zablude, odreći se privilegija neznanja, srušiti u sebi lažne spomenike i prihvatiti cjelovitu, pravu i jedinu istinu. Dok se to ne dogodi tisuće nevinih pravednika stradavat će, Gotovina će nevin ležati u Haagu, ubojice će uživati u ukradenim vilama i nezasluženim mirovinama, a zlo će vladati svim segmentima javnog života.
Istina oslobađa. Oslobodimo prije svega istinu u sebi. To je jedini način za izlazak iz korizme. To je stvarni i svima potrebni Uskrs.
Hrvatski list, 16. travnja 2009. Luka Podrug
Nema komentara