Pederi svih zemalja ujedinite se
U Splitu, 19. Siječnja 2010. godine
Nekontroliralim izljevom patološke mržnje izvjesna spodoba Borivoje, Boro, Boris Dežulović zvani Rakija, beograđanin zadužen za moral i vaspitanje u nekada srpskoj Dalmaciji, a posebno u crvenom Splitu, preko cijele stranice Slobodanove Dalmacije od 17. januara ove godine, riga i povraća očito slabo probavljivi srpski pasulj zaliven još gorom šljivovicom. Nesretnik, po svemu sudeći, nije taj dan popio propisane tablete, pa mu je bolest uznapredovala i uzela nekontroliranoga maha. Mamurnom deliji omamljenom tradicionalno lošom srpskom rakijom priviđaju se tako fašisti, hitleroseksualci, crnokošuljaši, kukasti križevi i vješala na splitskoj rivi, a samo zato jer se netko njemu mrzak, usudio izreći javno neslaganje sa najavljenom paradom perverzije.
Iskompleksirani mrzitelj, bez obitelji, korjena, identiteta, doma, ali zato debelo uhljebljen i potkožen, kao pravi režimski psić ili bolje ker, izlajao je upravo ono što bogati gazda od njega traži i za što ga plaća.
Obzirom da se evidentno radi o neliječenom bolesniku, Borivoju zvanom Rakija, iz kršćanske samilosti sve unaprijed opraštam. Neću mu reći ni da je duhovni ni stvarni peder, ni pijanac, ni drogaš, ni lažljivac, ni mrzitelj, jer suosjećam s bolesnicima. Neću mu reći ni da je režimsko piskaralo, niti sluga na uzici kvazivlasnika koji je na poklon dobio Slobodanovu Dalmaciju. Neću se uopće osvrćati na njegove šizofrene konstrukcije, ni izlijeve mržnje. Neću ga ni tužiti.
Upravo obratno, prihvatiti ću općeprihvaćeni stavove liberalno demokratske javnosti kako se radi o vrsnom piscu koji svojim britkim perom širi vidike slobode, tolerancije i demokracije, te ću ga njegovim vrlim kolegama predložiti za nagradu, za naj novinara, posebno radi ovoga remek djela nazvanoga „Hitleroseksualci u paradi normalnih“. Ovim uratkom Borivoje je nadmašio samoga sebe. Briljantno i na duboko human, a nadasve argumentiran, smiren i demokratski način razotkrio je mrske, klasne i rasne neprijatelje i proširio vidike slobode javne riječi. Nema u njegovom pisanju niti natruha legendarnog jezika mržnje. Razotkrio me je i razoružao svojim blagim, ljudskim i toplim riječnikom.
Na žalost ovakvo pisanje predstavlja školski primjer hrvatskog shvaćanja slobode javne rječi. Pripadnici vučkjeg čopora imaju pravo lagati, vrijeđati, mrziti, izmišljati, rigati…, sve to naravno u ime demokracije, tolerancije i slobode.
Žrtvi pak začepe usta, zavežu oči i ne daju niti pravo na odgovor pred prijekim streljačkim strojem.
Naivno bi bilo od drugova iz Slobodanove Dalmacije bilo što očekivati, a kamo li poštivanje prava na odgovor, na istom mjestu na istoj stranici i u istom formatu, jer oni su iznad zakona, u službi viših interesa, zaštićeni u ukradenim novinama, dok sam ja samo mali, nezaštićeni pripadnik prezrene grupacije hrvatskih nacionalista na koje je otvoren, poželjan i dopušten lov i to svim raspoloživim sredstvima. Ipak poslati ću ovaj odgovor i Slobodanovim Dalmatincima, samo radi svoje savjesti i budućnosti u kojoj će čak i oni morati položiti račune. Sada kada im je „šef“ i dobročinitelj u zatvoru, možda i njih netko uskoro pozove i priupita da polože račun za svoja nedjela. Tko zna?
Razlog luđačkog bjesnila neliječenog slobodanovga delije, leži u činjenici što sam se drznuo javno izgovoriti ono što misli ogroman dio građana, bez obzira na spol, uzrast, obrazovanje ili političku i nacionalnu pripadnost.
Usprotivio sam se nakaradnom, perverznom nasilju manjinske skupine nad ogromnom šutljivom građanskom, pristojnom i civiliziranom većinom .
Poštujem svačiju privatnost i opredjeljenje, ali ne pristajem na perverzni teror provokatora i manjinsko nametanje izopačonosti, ogromnoj normalnoj većini. Demokracija i sloboda su ujedno i odgovornost i poštivanje drugoga. Valjda i oni koji se ne slažu s agresivnom manjinom, imamo pravo na svoj stav.
Stvarno ne znam zašto bi grad Split dopustio perverznoj uvoznoj karavani paradiranje Rivom s transparentom „Ponosan sam što sam perverzan“. Zašto ne paradiraju u svojim gradovima. Zašto je pak napredno i demokratski zabraniti Thompsonu pjevati u Puli, a nije isto tako demokratski zabraniti uvozni „Miting istine“, takozvanu paradu ponosa a u biti planiranu provokaciju perverzije na Rivi.
Mitingaši svojim ponašanjem svijesno i namjerno izazivaju ekscese, jer žive od ekscesa, prizivaju nasilje i priželjkuju ugroženost, jer bez toga nikome nisu zanimljivi. Perverznim ponašanjem na javnim mjestima vrijeđaju javni moral koji je zaštićen pozitivnim zakonskim propisima i time krše više propisa iz područja Kaznenog i Prekršajnog zakona.
Pod pritiskom medijksih talibana, pred nasilnicima uzmiču većina normalnih i pristojnih ljudi, kao i predstavnici lokalne uprave i policije, pa prešutno dopuštaju kršenje propisa, da ne bi bili prozivani i pljuvani od moćne grupice borbenih medijskih talibana.
Ukoliko se tko usprotivi tom totalitarnom, isključivom i nedemokratskom nametanju, biva od dežurnih probisvjeta i nemoralnih plaćenika kroz režimska glasila popljuvan kao fašista i nazadni, reakcionarni ostatak prošlosti, kojega treba ušutkati i istrijebiti.
Stoga ponukan javnim linčom zbog drukčijeg mišljenja, javno pitam:
Imam li ja pravo čovjeku koji je propustio terapiju pa u bunilu doživljava halucinacije i javno riga svu svoju usmrđenu utrobu, na onoga s kime se ne slaže, reći da je lud ili ga iz sažaljenja trebam počastiti još jednom rakijom, pa neka i dalje povraća?
Imam li ja pravo nakon što sam u Slobodanovoj Dalmaciji izvrijeđan, oklevetan i popljuvan, istoj spodobi odgovoriti istim stilom i na istom mjestu?
Imam li ja pravo radi toga biti nominiran za nagradu radi širenje humanosti, tolerancije i vidika demokracije?
Imam li ja pravo nasilnoj marginalnoj, ekscesnoj i perverznoj skupini reći ono što oni sami sebi kažu- da su perverzni, ili ih iz sažaljenja trebam počastiti tek pukim prijezirom?
Imam li ja pravo predložiti stvarnim pederima iz parade perverzije da se udruže sa duhovnim i stvarnim pederima iz Slobodanove Dalmacije i zaželjeti im neka se i dalje sretno množe…
S poštovanjem! Luka Podrug
U Splitu, 19. Siječnja 2010. godine
