NUŽNO JE POTREBNA OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
Piše: Ivan Lozo, Köln, 22. ožujka 2010.
Nedavno je osnovana udruga «Hrvatska Pravoslavna Zajednica» koja je najavila osnivanje Hrvatske pravoslavne Crkve. HČSP je to pozdravila te izrazila nadu da će inicijativa prerasti u širu inicijativu Hrvata pravoslavne vjere. Ne tajimo da nismo presretni činjenicom što se početno stekao krivi dojam da se inicijatori HPC, isključivo povezuju sa tradicijom HPC za vrijeme NDH. Takvo povezivanje nije povijesno korektno jer su korijeni HPC-a znatno dublji a uz to dovodi se u opasnost i uspjeh projekta. Zato smo sa zadovoljstvom primini na znanje otvoreno pismo predsjednika udruge «Hrvatska Pravoslavna Zajednica», igumana Jeliseja od 21. ožujka 2010. koji sam priznaje da je inicijativa «obnavlja se Hrvatska Pravoslavna Crkva» možda i bila nesretno sročena. U otvorenom pismu sredstvima javnog priopćavanja «Dokle će legitimne težnje hrvatskih državljana biti taocem vama mrske NDH» otac Jelisej ističe kako se želi fokusirati na sadržaj i da NDH ne bude jedini sinonim za HPC, te ispravno tvrdi kako je već i Eugen Kvaternik, jedan od pravaških otaca, 1861. u Hrvatskom saboru predlagao osnivanje HPC. Otac Jelisej je u tome pismu izričito osudio svaki zločin, svaki totalitarni režim, bilo fašizam, nacizam, komunizam, i sve što ljudima nanosi zlo i na taj način izbio oružje iz ruke poglavaru SPC u Hrvatskoj, episkopu dalmatinskom Fotiju i njegovom pomoćniku, te predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću koji žele, ne samo spriječiti osnivanje autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve, već i registriranje same udruge «Hrvatska Pravoslavna Zajednica».
Za Njegovo Preosveštenstvo poglavara SPC u Hrvatskoj, episkopa dalmatinskog Fotija HPC je bila «fantomska». Slijedom toga mitropolit HPC Germogen i brojni predhodnici te crkve poubijani od komunističke vlasti 1945. po episkopu Fotiju nisu postojali i time nisu ničije žrtve. Je li se otac Fotije ikada pomolio za duše svoje pravoslavne braće poput dr. Save Besarovića, Gjure Gruića i ostalih koji koji su pred partizanskim «sudovima»1945. gledajući smrt u oči izgovorili: « Živio hrvatski narod!»; «Živila Nezavisna Država Hrvatska»!? Je li uopće svjestan toga da je veliki broj Hrvata pravoslavne vjere ulijelo krv u temelje ne samo Nezavisne Države Hrvatske već i sadašnje Republike Hrvatske?
Na koju se to tradiciju SPC-a poziva otac Fotije. Zar mi moramo podsjećati Njegovo Preosveštenstvo da je autokefalna grčkoistočna/pravoslavna crkva u Hrvatskoj postojala još prije osnutka SPC. Učenom ocu Fotiju bi trebao biti poznat službeni “Katalog autokefalnih crkava”, objavljen u Ateni 1855., prema kojem je tada bilo deset autokefalnih crkava i da se na sedmom mjestu spominje Hrvatska (sa sjedištem u tada hrvatskim Srijemskim Karlovcima) dok tada nema srpske jer je Srbija u to vrijeme bila sastavni dio Turske, te je nadležnost nad srpskim vjernicima imala Carigradska crkva. Samo usput rečeno u tome katalogu se spominje i Crnogorska crkva, pa smo slobodni upitati Njegovo Preosveštenstvo i predsjednika Republike Hrvatske, tko je stariji, kći ili mater. Njegovo Preosveštenstvo bi trebalo znati da je SPC osnovana 1879. ali da tada a ni 1918. kada je ukinuta Crnogorska pravoslavna Crkva nije ukinuta i hrvatska, već da sjedište Svetog sinoda dalmatinske mitropolije, znači one kojoj je danas na čelu otac Fotije, do 1920. nije bilo u Srbiji već na teritoriju negdašnje austrougarske monarhije. Slijedom toga hrvatska grčkoistočna/pravoslavna crkva do tada nije imala nikakve veze s SPC.
Nakon Prvog svjetskog rata, 1918. godine, oduzet je Hrvatskoj istočni Srijem i Srijemski Karlovci. Navedimo i činjenicu, da je na osnovu autokefalnog propisa iz Halcedona, za cijelo područje bivše kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca (SHS) godine 1920. ukinuta hrvatska grčkoistočna/pravoslavna crkva i to Uredbom kralja Petra I. Karađorđevića stavljena pod jurisdikciju SPC. Kada su Srijemski Karlovci 1941. ponovo ušli u sastav hrvatske države slijedom crkvene jurisdikcije manastira u Srijemskim Karlovcima član toga samostana postao je godine 1942. metropolit obnovljene Hrvatske pravoslavne Crkve. Budući da episkop dalmatinski Fotije i predsjednik Republike Hrvatske ali i drugi neupućeni obmanjuju hrvatsku javnost da je Hrvatska pravaslavna Crkva godine 1942. obnovljena na inicijativu Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dra. Ante Pavelića, dajemo im do znanja da su Hrvati pravoslavne vjere, predvođeni svojim svećenikom Vasom Šurlanom i umirovljenim činovnikom Petrom Lazićem dana 3. travnja 1942. podnijeli Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja molbu za dozvolu osnutka i djelovanja crkvene obćine Hrvatske pravoslavne crkve. Na temelju zakonske odredbe izdana je dozvola i na području NDH osnovana je Hrvatska pravoslavna crkva kao samostalna (autokefalna). Kao takva je obnovljena 7.6.1942. na temelju važećeg ekumenskog propisa o autokefalnosti pravoslavnih crkava.
Slijedom toga HPC nije obnovljena na iniciativu Poglavnika dra. Ante Pavelića, već na inicijativu i molbu Hrvata pravoslavne vjere; obnovljena je slijedom crkvene jurisdikcije manastira u Srijemskim Karlovcima. Budući da je obnovljena na temelju važećeg ekumenskog propisa o autokefalnosti pravoslavnih crkava slobodni smo upitati Njegovo Preosveštenstvo g. Fotija i predsjednika dr. Ivu Josipovića što je to sporno oko Hrvatske Pravoslavne Crkve ili se jedino želi podržavati izvršeni kulturocid nad hrvatskim nacionalnim bićem kada je Petar I. Karađorđević poistovijetio pravoslavlje sa srpstvom.
Njegovo Preosveštenstvo i predsjednik dr. Ivo Josipovic su zabrinuti što se konačno želi ispraviti nepravda a nisu zabrinuti zbog četničkih zločina i rehabilitacije četništva u Hrvatskoj, što se provodi obnovom spomenika u Srbu. No, budući da otac Fotije potječe iz okolice Banja Luke te da je odgojen u Novom Sadu, možda o tome svemu ne zna ništa ali sigurno zna koliko su naši domaći pravoslavci-četnici pridonijeli da Hrvatska izmedju 1990. i 1995. ima što manje žrtava. Očito je na temelju tih zasluga od predsjednika Republike Hrvatske tražio i dobio pomoć ne samo da se spriječi osnivanje autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve, već i registracija udruge «Hrvatska Pravoslavna Zajednica». U partizanskom sinu predsjedniku dr. Ivi Josipoviću našao je dobrog i vještog ortaka koji čak i javno u svom pismu KLASA: 070-03/10-03/01 URBROJ: 71-02-07-10-02 od 18.ožujka 2010.) tvrdi da je na inicijativu dra. Ante Pavelića 1942. obnovljena Hrvatska katolička crkva! On bi morao znati što govori a još više što piše, ipak je predsjedik!
Jao Domovino tko ti tumači povijest i kroji budućnost!!!
SPC se u Hrvatskoj dokazala kao sredstvo preko kojeg se provodi politika protiv hrvatskoga naroda i hrvatske države. Prevareni su svi oni koji su vjerovali da SPC više ne može i neće poticati na krvave akcije od mjesta Srba preko Kočevskog roga do Širokog brijega. Domaće četničke horde su u razdoblju između 1990. i 1995. ponovo upisane krvavim slovima u povijest hrvatskoga naroda i hrvatske zemlje, a Njegovo Preosveštenstvo ne samo da šutke prelazi preko toga već ima hrabrosti zločince proglašavati žrtvama a one koji su branili svoju domovinu zločincima. Sve je to na žalost u skladu s Ustavom ali je li i pravedno? Naime, u Ustavu RH čitamo kako nam se Domovina temelji na «odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske» četnici su priznati kao «antifašisti» što dokazuju govori potpredsjednika hrvatske vlade Slobodana Uzelca, saborske zastupnice Vesne Pusić i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, koji su održani prošle godine u Srbu. A izgradnja toga četničkog spomenika financira se iz sredstava ministarstva kulture. Naša predsjednica vlade gospođa Jadranka Kosor-Vlaisavljević potvrdila je Njegovom Preosveštenstvu pismeno da je Hrvatska „antifasiticka“, znači partizansko-četnička država. Svaki sabornik koji je digao ruku za važeći Ustav Republike Hrvatske, cementirao je Jugoslaviju kao počelo Hrvatske do 1990. i legalizirali su sve zločine od godine 1941.; legalizirao se Bleiburg, sva nasilja, ubojstva počinjena na stotinama tisuća Hrvatica i Hrvata sve do 1990. pa čak i one do 1995. Zbog toga niti jedan partizanski zločinac nije nikada ni suđen ni osuđen.
Tek kada ova sramotna ljaga bude izbrisana iz Ustava naše Domovine imati ćemo hrvatsku a ne partizansko-četničku jugo Hrvatsku.
Pravoslavna crkvena autokefalnost je čimbenik, temelj državne i nacionalne samobitnosti te organizacione samostalnosti pravoslavne vjerske zajednice u jednog državi. Slijedom toga je sasvim opravdano i povijesno korektreno što je dr. Ante Pavelić rekao u Hrvatskom Saboru 28. veljače 1942. «U pravoslavlje ne dira nitko, ali u Hrvatskoj ne može biti srbske pravoslavne crkve». Hrvatska čista stranka prava je u svojoj povijesti imala niz istaknutih članova pravoslavne vjere poput Nikole Kokotovića, koji su oštro napadali velikosrpstvo te izjednačavanje pravoslavlja sa srpstvom. Nauk Oca Domovine, ljubav prema povijesnoj istini i Domovini Hrvatskoj te mučenička smrt Patrijarha i svećenika HPC, nas kao kršćane i članove Hrvatske čiste stranke prava obvezuje suprostavljati se srbokomunističkim lažima te podupirati obnovu Hrvatske pravoslavne Crkve koja će propovijedati Kristov nauk i ljubav među ljudima bez obriza na vjersku, nacionalnu ili političku pripadnost.
Köln, 22.03.2010
Ivan Lozo, međunarodni tajnik Hrvatske čiste stranke prava
