Ni Freud ne bi mogao napraviti dijagnozu Mesićeva uma
Zagreb, 21. srpnja 2009. Piše: Josip Miljak
Mesićeva tvrdnja o konačnomu porazu i kraju nacije da u Hrvatskoj nije bilo antifašističkoga pokreta jest jedna od njegovih najmorbidnijih umotvorina koje čak nadmašuju sve dosadašnje slične izjave. To je i od njega previše, inače gorljivog zastupnika i zagovornika „naših antifašista“.
Ovo je još jedan dokaz o sljepilu Stjepana Mesića, njegove nemogućnosti sagledavanja cjelokupne situacije, sklonosti potpunoj inverziji i odricanju bilo kakve odgovornosti za grozne zločine koje su počinili „antifašisti“ nad hrvatskim narodom, ne samo u ratu, nego najviše poslije njega. Po Mesiću preko pola milijuna poubijanih Hrvata, ubijeno je u njihovom osobnom a onda i u Hrvatskom nacionalnom interesu. Pa čak u interesu njihova fizičkoga opstanka. Ovo ni Freud ne bi mogao razjasniti, kada bi promotrio Mesićev um.
Još jedna Mesićeva tvrdnja, da su komunisti bili velika predvodnička manjina, u tom antifašističkom pokretu, je isto tako u okvirima mizernoga dosega umotvorina tvrdokornoga komunističkoga sljedbenika. Valjda bi poanta trebala biti da većina partizanskih ubojica nije bila u partiji, što li već. To bi trebala biti utjeha za sve poubijane i njihovu rodbinu, za cijelu naciju. Njega ne zanima konačni rezultat , koji je bio gubitak hrvatske države, progoni, ubojstva, zatvori, mučenja, zatiranje hrvatkog imena i jezika te svih drugih prava u koja se kune pravi antifašizam.
Pitam javno Mesića, koje su to snage koje bi do te mjere porazile Hrvatsku da je više ne bi bilo?
Je li to Italija, koja je pala 1943., ili možda Saveznici, koji bi porazom NDH, „okončali“ Drugi svjetski rat, ili možda Rusi, što pak Amerika ne bi dopustila da se oni toliko prošire i izbiju na Jadran. Jedine snage koje Mesiću preostaju jest četnički pokret, jer vojska crknute Kraljevine Jugoslavije više nije postojala.
Četnici su naspram vojske NDH bili mizerna sila i oni nikako nisu mogli biti čimbenik koji bi Hrvate porazio do konačnoga kraja, kako on kaže.
Tako da ne mogu upotrijebiti drugi izraz, nego da Mesić sustavno laže i obmanjuje hrvatsku javnost, ali ne samo to, on pod krinkom antifašizma, oslobođenja i jedinoga spasa za Hrvate, opravdava zastrašujuće zločine nad njima samima.
Prava i jedina moguća povijesna istina jest ta da „antifašisti“ nisu poubijali toliko Hrvata, to ne bi imao niti mogao nitko drugi učiniti. Je li tako drug Tovariš?
U Zagrebu, 21. srpnja 2009. Josip Miljak
