Natječaj za moralno smeće desetljeća
Zagreb, 26. srpnja 2010.
Otvoreno je tematsko natjecanje ”tko je veće moralno smeće”
Prijavljeni kandidati: Ivo Goldstein, Ivo Josipović i Stjepan Mesić
IVO GOLDSTEIN
Što kazati o živom biću (u to smo sigurni; da je čovjek- to je već upitno) koje izjavi o četničkom ustanku u Srbu sljedeće: ”Nakon što je izbio ustanak, neki od njegovih sudionika počinili su zločin nad hrvatskim civilima i poslije optirali za četništvo, ali to je bila zanemariva manjina.”
Zašto se uvijek, kada se radi o hrvatskim žrtvama, nađe neki izgovor za zločin, dok se sve druge žrtve uzdižu na pijedestal? Pa i ne samo žrtve! Uzmimo samo kao primjer posljednje događaje na Jadranu. Gotovo da i ne prođe dan a da neki medij ne objavi vijest o barem jednom ugroženom Srbinu na našoj obali, i to od strane obično ”pijanih”, ”drogiranih” i ”psihički bolesnih” Hrvata. Iako su to izolirani incidenti, koji obično nemaju veze s nacionalnošću, ista se potencira kao da se indirektno nastoji pokazati kako su Hrvati šovinisti i poremećeni manijaci. Izgreda svakako ima, no oni nastaju kao posljedica srbijanskih provokacija, bezobrazluka u vožnji i slično, te nadasve opravdanom frustracijom Hrvata politikom hrvatskog državnog vrha prema Srbima. Naime, naivno je očekivati od pojedinaca koji su u ratu izgubili svoje najmilije da će tek tako prihvatiti komšije i njihove provokacije u vidu glasnog ”breketanja” na plažama, ovlaš nevinog pokazivanja tri prsta, majica i ručnika za plažu s grbom Srbije i slično. No, vratimo se početku teksta…
Očito je kako su po Goldsteinu Hrvati smeće, jer se drugačije ne može protumačiti njegova bolesna izjava. Pa kada već on vrijeđa nas, možda mu je potrebno uzvratiti u sličnom tonu, odnosno kazati: ”Nakon što su izgrađeni nacistički koncentracioni logori, u nekima od njih počinjen je zločin nad Židovima , ali to je zanemariv broj u odnosu na sve druge stradale u II. svj. ratu. Treba također dodati kako je u NDH stradao zanemariv broj Židova u usporedbi sa njihovim stradanjima u Srbiji i diljem Europe.” Mada, sve iz gornjeg navoda odgovara istini, a nakon čitanja njegova citata čovjek se mora zapitati je li normalno da je to izjavio jedan povjesničar?!
Ja sam diplomirani inženjer elektrotehnike, te u kontekstu svog zvanja mogu, prema Goldsteinu, izjaviti sljedeću glupost: ”Prilikom puštanja postrojenja u pogon smrtno je stradalo samo deset osoba, što je zanemarivo ako uzmemo u obzir da je moglo stradati svih stotinu ljudi koji su tamo bili nazočni.”
I sada se zapitajmo zašto današnja mladež ne zna za Ovčaru i ne uči dovoljno o Domovinskom obrambenom i oslobodilačkom ratu- pa kako bi i znala, kada je uči ovakvo moralno smeće- kandidat broj jedan…
STJEPAN MESIĆ
Što kazati o živom biću (u to smo sigurni; da je čovjek- to nije; da je priglup- to sigurno jest) koje izjavi o bleiburškoj tragediji sljedeće: ”Ja doista nisam pronašao niti jedan razlog da odam počast onima koji su četiri godine terorizirali vlastiti narod… U Bleiburgu je kapitulirala kvislinška vojska, a ne Hrvatska. Zašto su oni još osam dana pružali otpor? Zato što je među njima bilo oko dvije tisuće stražara iz jasenovca koji su četiri godine ubijali nevine… Među žrtvama je bilo i nevinih, no nisu partizani osnovali logore u kojima su ubijali ljude samo zato što su bili drugačiji… Za Jazovku se zna da je tamo ubijeno 60-70 zarobljenika i to radi osvete zbog počinjenih zločina… U Jasenovcu je svaki čovjek bio nevin i osuđen na smrt…”
Nakon čitanja cijelog teksta Hrvatu dođe zlo. Hajdemo redom… dikobraz tvrdi kako su Ustaše četiri godine terorizirali vlastiti narod. Pitao bih samo zar teror nije bilo ponašanje prema Hrvatima od 1918.-1941. godine? Zar teror nije bila četnička pobuna u Srbu, i to prije nego je ikakva represija spram Srba počela od strane NDH? Zar teror nije bila borba partizana za sovjetsku Jugoslaviju, a ne samostalnu i nezavisnu Hrvatsku? Zar teror nije bio položaj Hrvata u svim Jugoslavijama, a posebno posljednjoj? Zar nije teror istrjebljenje gotovo pola milijuna Hrvata od strane srbadije i partizanije?
Spominjanje nevinih iz usta jednog takvog anacionalnog ološa doista je smiješno. Tvrdnja da su svi u Jasenovcu bili nevini nikako ne drži vodu. Naime, tamo su bili zatvarani isključivo ljudi koji su radili protiv hrvatske države, što je opravdano. Ako se misli na nevino zatočene zbog ”rasnih zakona”, treba kazati da su Nijemci te zatvorenike uglavnom deportirali u Njemačku, a ne u Jasenovac ili druge logore u NDH. I da, bivšem predsjedniku netko bi trebao pojasniti da nisu svi bili osuđeni na smrt. Poznato je da je velik dio osoba oslobođen nakon izdržavanja kazne. Poznato je i da se brojkom stradalih tamo igra više od 50 godina. Zna se i za brojne žitelje Siverića i ostalih mjesta koji se vode kao stradali u Jasenovcu, mada logor nikada nisu vidjeli. Potvrđeno je i da se jedan dio osoba stradalih od partizana vodi kao stradali u Jasenovcu, a sve kako bi Titova banda nakon rata izvukla veću odštetu od Njemačke. Zna se i za (dugo vremena zabranjenu) knjigu Juraja (Đorđe) Miliše o povlaštenom položaju Židova u tom logoru, te o velikoj slobodi koju su svi zatvorenici imali.
Zatim Mesić govori da partizani nisu otvarali logore. Možda da pita Goldsteina, vrlog povjesničara, do kada je bio otvoren Jasenovac.
No, sve to nije dovoljno našem moralnom smeću- kandidatu broj 2, već on i dalje trubi svoje kao i u bivšoj državi i ne dozvoljava drugačije mišljenje nikome. I, naravno, kao i Goldstein, i Mesić opravdava nevino stradale osvetom. Pitajmo se samo zašto svi drugi, osim Hrvata, imaju pravo na osvetu. Ustaše nisu imale pravo na osvetu za 20 godina tiranije Hrvata, a partizani jesu iako su bili ”maltretirani” svega 4 godine. Možda je to stoga što su se borili za Jugoslaviju, toliko dragu našim kandidatima, a protiv Hrvatske, njima toliko mrske.
Pitajmo još kako to da se pojedini i izolirani incidenti iz prošloga rata opet ne mogu opravdati osvetom za 50 godina života pod srbijanskom i komunističkom čizmom? Dakle, Hrvatima se prebacuje progon Srba (iako ih nitko nije tjerao, a govor o tome da bi bilo genocida da su ostali spada u sferu- što bi bilo kad bi bilo), prekomjerna granatiranja, preventivne akcije protiv potencijalnih petokolonaša i slično, dok se agresoru opraštaju sva nedjela, daruju im se mjesta u Vladi države koju su napadali i koju mrze, dozvoljava im se osnivanje države u državi, ne proziva ih se za ne izručenje ratnih zločinaca, progledava im se kroz prste za genocide (Vukovar, Srebrenica…)…
IVO JOSIPOVIĆ
Što kazati o živom biću (u ovom slučaju čak ni u to nismo sigurni) koje obećava Srbima ulazak u RH bez putovnice, nagovara Tadića na dolazak u Vukovar, te pjeva i pleše po Banja Luci i Kalemegdanu, a ne pita gdje je više od tisuću nestalih osoba, kada će Srbi napustiti vukovarske ade, kada će Srbija platiti 30 milijardi dolara ratne štete, te gdje su minske mape?
Što kazati o živom biću koje se poklanja u Trstu žrtvama esula, a ne pita kada će se talijanske vlasti pokloniti hrvatskim žrtvama diljem Istre i Dalmacije za višegodišnji teror pod fašizmom?
Što kazati o živom biću koji na povratku iz Srbije sa sobom donosi pravoslavnu ikonu iz Dalja, kada se zna da stotine obitelji uz Dalj vežu tragična sjećanja, tim više što nitko od krivaca za pokolj njihovih najbližih nije procesuiran iako je podneseno 150 prijava. U to slavonsko selo kod ušća Drave u Dunav 19 godina prije vraćanja ikone došli su ljudi koji su imali potpuno drugačiju viziju suživota Srba i Hrvata i koji su, uz ogromnu pomoć lokalnih Srba, počinili jedan od najstrašnijih zločina rata u Hrvatskoj. 1. kolovoza 1991. godine pobunjenici su uz pomoć JNA (iste one koju i Mesić i Josipović nazivaju i dalje ”našom”) napali policajce, gardiste i pripadnike civilne zaštite koji su se nalazili u zgradi policije. Nakon zauzeća postaje likvidirani su svi koji nisu ubijeni u opsadi. Po broju žrtava to je veći srpski zločin od onog u Borovom Selu, gnjusan gotovo kao onaj u Škabrnji. Ikona se tada vratila pod okrilje onih koji su blagoslovili masakr u Dalju.
Rijetki predstavnici hrvatske vlasti, pa ni predsjednik Tadić, sigurno ne znaju ni za sramnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u događajima nakon masakra u Dalju. Patrijarh Pavle slavio je oslobođenje sjedišta eparhije u koje je neposredno nakon masakra postavio vladiku Lukijana, još jednog crkvenog velikodostojnika koji je u ratno nevrijeme ovako širio ekumenski duh: “Sve zemlje u kojima žive Srbi moraju biti u sustavu srpske države i mora da se što pre oslobodi Vukovar zato što treba da nam bude administrativni, kulturni i duhovni centar”.
Tadićev potez je stoga neukusan, kao što je neukusno da se mjesto poznato po devet zarobljeničkih logora JNA i srpske milicije, kroz koje je od tog kolovoza pa sve do nakon pada Vukovara prošlo više od tisuću zarobljenika koji su trpjeli najstrašnija poniženja i mučenja, koja njih 50 nije preživjelo, povratom jedne pišljive ikone lažno predstavlja kao simbol pomirbe i normalizacije, jer, naravno, nitko nema pojma o tome što se ’91. događalo u Dalju, a oni koji znaju, “umanjuju štetu”.
Zato, predsjedniče Tadiću, kada dođete u Vukovar, umjesto šarenih ogledalaca i simbola, donesite nam jedno drugo “kulturno dobro” koje pripada Hrvatskoj, recimo Gorana Hadžića.
Zaključak: sve što nama treba je lustracija. Tko je volio Jugoslaviju iz ideala, taj ne može voljeti Hrvatsku. Ako je netko bio u partiji poradi interesa, kako znamo da ga i danas na određenom položaju također ne vodi oportunizam?
”Hrvatski narod ima više izdajica nego svi europski narodi zajedno!”
AGM 1907.
HČSP Zagreb, Ivan Škrlec, dipl. inž. el.
