Naš prosvjed u Njemačkoj bio je legitiman i poželjan unatoč mišljenjima Gojka Borića i Mije Marića
Hrvatski list, 10. veljače 2011., piše: Ivan Lozo
Mentor Gojko Borić i samozvani veleposlanik Mijo Marić
U članku „Josipovićev posjet Njemačkoj bio je veličanstven“ objavljenom u Vašem cijenjenom listu 27.01.2011. iz pera uvaženog hrvatskog novinara Gojka Borića, autor se osvrće i na prosvjed HČSP-a u Mainzu prilikom posjeta Predsjednika RH tome gradu. Uz to se autor poziva na svoj članak na istu temu objavljen u Slodobnoj Dalmaciji 20.1.2011.
Gosopdina Borića poznajem nekoliko desetljeća a neko vrijeme smo kao politički emigranti zajedno bili u uredništvu hrvatskog časopisa na njemačkom jeziku „Kroatische Berichte“. Budući da sam ja organizator prosvjeda koji se po gospodinu Boriću nije smio održati jer on nastupa s tezom „Tko želi prosvjedovati neka to čini u Hrvatskoj“, dopustite da se čuje i druga strana.
Gospodin Borić je u mnogočemu kontradiktoran
Kao prvo tvrdi (SD) da svrha djelovanja HČSP-a u Njemačkoj nije posve jasna jer da u Njemačkoj smiju djelovati samo njemačke stranke. Bez obzira što to nije istina, on time dovodi u pitanje legalitet djelovanja članova HČSP-a te izaziva veliko čuđenje. Naime, isti gospodin Borić je prije nekoliko godina javno pozivao Hrvate u Njemačkoj da se priključe njegovom projektu osnivanja “Stranke hrvatskih iseljenika” u Njemačkoj.
Borić u svom članku priznaje da je Hrvatska samo “kakva-takva demokratska zemlja” i tvrdi da “Hrvatska uglavnom reagira samo na pritiske izvana”. Ako je tako, a je, onda je upravo prosvjed u Njemačkoj ne samo legitiman, već i poželjan, pogotovo stoga, a što se vješto prešućuje, jer su Perković, Mustać i družina čije procesuiranje u Hrvatskoj ili izručenje Njemačkoj smo našim prosvjedom tražili, Hrvate ubijali upravo na teritoriju S.R.Njemačke. Tražili smo i to da Njemačka posthumno oduzme odličje koje je dodjelila zločincu J.B. Titu. Zar smo za to trebali prosvjedovati u našim rodnim selima po Hrvatskoj? Tražili smo da Josipović prestane glorificirati simbole i zločine totalitarnog jugo-partizanskog režima te da poštiva rezolicije Vijeća Europe, koje to zabranjuju. Zar nije opravdano u Europi tražiti poštivanje rezolucija Vijeća Europe?
Borić svoju tezu, da se prosvjed nije smio održati potkrijepljuje i činjenicom da je se od naše “Straže upozorenja” distacirao i Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj. Prava istina čini se, je da se predsjednik te udruge Mijo Marić pokolebao jer nije htio riskirati da ga Josipovic ne primi na fotografiranje kada bude u Berlinu. Ne samo da je se distancirao, već nas je i oklevetao. Istine radi, Marić nam se ispričao kada smo ga razotkrili, ali ispriku ne ćemo prihvatiti dok ne oda navodnog informatora kojemu je nasjeo. Kao jedan od utemeljitelja Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj tvrdim da je od te nekada značajne organizacije ostalo samo zvučno ime i da je riječ o poltronima Banskih dvora i Pantovčaka. Kako drugačije tumačiti Marićevu izjavu u Vjesniku; “Nema nikakvog razloga za optužbe HČSP-a prema predsjedniku Josipoviću”. A kruna njegovih izjava je, komentirajući pojavu očito naručene bombe u ili ispred veleposlanstva u Berlinu, da Hrvati u Njemačkoj malo mare za bilo kakve ekstremističke opcije i da se za prosvjed HČSP-a prijavilo malo ljudi. Znači Marić nije samo na liniji svoga predsjednika Josipovića, koji ne čekajući istragu, zna da su počinitelji ekstremisti i to „ustasko-udbaski“, već Marić HČSP perfidno stavlja u blizinu tih ekstremista.
Rovarenje Gojka Borića i Mije Marića uvreda je ne samo za sudionike prosvjeda, već i za hrvatske žrtve radi kojih smo izašli na ulicu, uvreda je demokraciji i slobodi, uvreda je za Hrvatsku.
Borić u svom članku dijeli lekcije što bi to Hrvati Njemačke trebali raditi i navodi, trebaju se boriti da dobiju svoje predstavnike u Saboru i slično. Naravno da Borić pojma nema da je HČSP na poticaj svoje Njemačke podružnice krajem prošle godine podnijela Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 45, st. 2. Ustava Republike Hrvatske ( fiksna kvota od tri zastupnika u hrvatskom Saboru za XI. izbornu jedinicu) tražeći na temelju ustavnih odredbi te Međunarodne konvencije i Europske konverzije o ljudskim pravima 14 zastupnika, i to 9 iz BiH i 5 diljem svijeta.
Borić se čudi da ga nismo poslušali i odustali od prosvjeda. Očito ne poznaje ćud istinskih pravaša koji se ne daju od nikoga voditi i to žedne preko vode, već ih isključivo vodi hrvatsko državno pravo – pravaštvo!
Ivan Lozo, međunarodni tajnik HČSP-a i koordinator za 11. izbornu jedinicu
