• Twitter
  • Facebook
  • Feed

NAJNEPOŠTENIJI IZBORI DOSAD



Piše: Luka Podrug, 14. svibnja 2009.
Staljinistički je i bez dokaza osuđen još jedan hrvatski general. Na montiranom političkom procesu u Osijeku Branimir Glavaš za nagradu što je branio i obranio Osijek zaradio je deset godina zatvora. Nitko od četničkih zlikovaca koji su ubili preko tisuću i dvjesto Hrvata u Osijeku nije ni suđen ni osuđen. Razumljivo, obzirom tko vlada, tko tuži i tko sudi. Ubijati i progoniti Hrvate na ovim je prostorima oduvijek bilo poželjno i nekažnjeno. Nikada nisu odgovarali niti poznati partizanski zločinci za poslijeratne pokolje nad stotinama tisuća nevinih Hrvata. Štoviše, od šire javnosti nikada nisu ni osuđeni zločini nad nevinim poklanim i po jamama i rovovima zatrpanim žrtvama. Nevine žrtve i njihovi potomci se i dalje vrijeđaju i ponižavaju, a o njim se nekažnjeno laže. Još uvijek im se pripisuju izmišljeni zločini, dok se stvarne zločince javno slavi i časti. Ulice i trgovi se nazivaju po ubojicama, nenarodnim herojima i po vodećem komunističkom diktatoru i krvniku Titu. Laže se o Jasenovcu, kojemu se pripisuju i uvećavaju izmišljene žrtve, ali se prešućuju masovne nevine žrtve pobijene od partizana upravo u Jasenovcu. Radi ilustracije kako se i dalje manipulira tobožnjim žrtvama Jasenovca navodim jedan slikovit primjer. Na službenim stranicama «Jasenovac Research institute» navodi se poimenično 48 žrtava s prezimenom Podrug, od kojih se za 13 žrtava kao mjesto rođenja navodi Dicmo. Niti jedna navedena osoba nije rođena u Dicmu niti stradala u Jasenovcu, a većina imena i osoba izmišljeni su. Navodne žrtve se tako zovu Hasiba, Meho, Mustafa, Ramo, Zlatija a svi se prezivaju Podrug i navodno su rođeni u mjestu u kojemu nikada nije živio niti jedan musliman. Kada se i nakon pola stoljeća tako monstruoznih laži još objavljuju takve dezinformacije, ne čudi što su komunistički zločini i zločinci još na pijadestalu svetosti, dok su nevine žrtve još uvijek ponižene zajedno s potomcima i danas pola stoljeća nakon smaknuća.

Rezultat ovakvoga bolesnoga stanja je i najnovija monstruozna presuda Glavašu. Navikli na progone i nepravde, Hrvati i dalje šutke podnose nasilje, uhićenja i zatvore kao da još žive porobljeni u Jugoslaviji. Kao da nemaju svoju slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku.

Imamo li mi zapravo svoju državu? Čija je ovo država? Tko vlada Hrvatskom? Dio odgovora ćemo dobiti u nedjelju 17. svibnja, na neposrednim izborima, na kojima se po prvi put biraju imenom i prezimenom konkretni ljudi. Koliko je Hrvatska demokratska, slobodna i samostalna zemlja najbolje se vidi po izborima. Ovo su do sada najnepošteniji , najnekorektniji i po svemu protuustavni i nezakoniti, dirigirani izbori. Mediji u rukama stranaca, interesnih i profitnih bolje reći mafijaških skupina, biraju umjesto birača. Glasači nemaju mogućnost izbora.

Mogu samo potvrditi već izvršeni izbor. Najekstremniji primjer gaženja prava na izbor i kandidiranje događa se u Splitu. Za gradonačelnika Splita kandidiralo se pet kandidata. Za sve medije u Hrvatskoj od HTV- a, RTL- a, TV Nove, pa do Slobodne, Jutarnjeg, Večernjeg postoje samo trojica privilegiranih. Moja kandidatura za gradonačelnika Splita, podržana od Hrvatske čiste stranke prava, Hrvatske stranke prava i Hrvatske demokršćanske stranke s potporom 3000 građana, što je za preko 500 potpisa više od Keruma i Ostojića potpuno se prešućuje. O toj sramotnoj režiji šuti i izborno povjerenstvo, šuti i Društvo novinara, šuti i tzv. demokratska javnost a kako li tek kukavički šute tzv. civilne udruge i lažni borci za ljudska prava.

Stvarni gospodari naših sudbina ne dopuštaju promjene. Svejedno je njima hoće li gradonačelnik Splita biti netko s kime se upravlja iz političkog, profitnog ili trgovačkog centra. Bitno je jedino da ne smije nikako biti izabran netko tko je slobodan, samostalan i neovisan, a uz to hrvatski branitelj. Zavezali su nepodobnim kandidatima ruke, noge i oči jer jedino tako nedemokratski mogu prevariti birače i pobijediti. Na staljinistički i neljudski način, isti oni koji su utamničili sve ratne zapovjednike, drsko gaze i slobodne izbore. Vjerujem ipak, kako će najveći dio rodoljuba, dragovoljaca i branitelja, svjestan važnosti trenutka izaći na izbore, zaokružiti nove i poštene ljude i potaknuti neophodne i stvarne promjene politike i političara. U protivnom nas čekaju novi zatvori…

Hrvatski list, 14. svibnja 2009. Luka Podrug

Nema komentara