Maksimirski okršaj odraz je tragičnoga stanja hrvatske opljačkane i uništene države
Ivan Škrlec
Zagreb, 4. svibnja 2010.
Donosimo svojevrsno izviješće očevidca subotnjih maksimirskih nereda, tajnika HČSP-a grada Zagreb Ivana Škrleca dipl. inž. el.
Više je nego vidljivo, gotovo opipljivo, da je hrvatska država i društvo u posvemašnjoj krizi, ne samo gospodarskoj, nego onoj puno goroj, duhovnoj i moralnoj koju generira posvemašnje uništenje naše države na svim poljima, a što prati rehabilitacija komunizma, veličanje velikosrpskih i komunističkih zločina i zločinaca, te progon svega što je hrvatsko. Slom komunizma je počeo na Maksimiru 1990., kada je Zvone Boban pokazao veliko hrvatsko srce, a tamo je u subotu 1. svibnja 2010., izgleda počeo i slom ove izdajničke i odnarođene političke kaste koja samo figurira kao hrvatska, ali ona to nikako nije niti će ikada biti.
GS-HČSP-a
Dolje je izviješće Ivana Škrleca
POSTOJI LI UOPĆE HRVATSKA POLICIJA?
Mnogima bi pitanje iz naslova moglo zvučati čudno no, ako se pogleda epilog subotnjeg derbija, ono se postavlja s razlogom. Primjereniji naziv ove institucije, koja se očito savršeno nastavlja na naslijeđe jugo milicije, mogao bi biti Organi reda Jace Vlaisavljević i njezinih antihrvatskih drugova i drugarica. Sasvim je jasno, a od subote je i potvrđeno, kako je ova milicija i više no spremna braniti svim silama lopove i stoku KRUPNOG zuba na vlasti, bez obzira radi li se o HDZ volovima ili SDP psima štakorašima. Gledajući danas, nakon odmaka od par dana, doista se stječe dojam kako je subota bila samo malo testiranje moći gore spomenutih Organa (ne)reda.
Jednostavno, teško se i načuditi ljudima koji bez zadrške podržavaju katastrofalnu milicijsku reakciju (neka mi na tom nazivu oproste pošteni policajci, no oni su u ovoj državi isključivo iznimka koja potvrđuje pravilo, a ono je da takvih nema) i opravdavaju je, no to su ionako osobe koji nikada, ili gotovo nikada, nisu bili na nogometnoj utakmici Hrvatske nogometne lige, a siju pamet po medijima kao da su upravo oni najkompetentniji davati ocjenu nogometnog huliganizma. Još kada svoje viđenje, kao i uvijek, počnu iznositi razni kvazi sociolozi i psiholozi, homoseksualne udruge (oni će jamačno dati podršku miliciji zbog homofobije u navijača), nacionalne manjine (od jedne ipak osudu milicije ne očekujemo, jer ta je milicija tukla Hrvate), 795 židovskih udruga samo s područja užeg centra grada Zagreba (iako svaka ima manje od 0,75 člana), Margelov institut, Sorosevi prijatelji i ostali ”kompetentni” ljudi, doći ćemo do vrhunca piramide zvana OBMANA I ZATUPLJIVANJE HRVATSKOG NARODA!
Znajući kako je naš narod vrlo, vrlo naivan, namjerno se u javnost plasiraju laži o nužnoj samoobrani, priče o tome kako maltretiranja nevinih nije bilo, kako milicija služi narodu (da, hvala vam što nam služite mlateći nas bez razloga), kako nije bilo pretjerane uporabe sile i slično, iako su to PODLE LAŽI!
U većini kulturnih zemalja svijeta policija mora biti visoko moralna institucija, te se na nju primjenjuju kazne veće no što je to slučaj s običnim ljudima upravo zato što su oni ti koji moraju biti primjer svima. A kod nas? Ljudi od milicije mogu očekivati apsolutno isto što i prije 90-ih, odnosno hrpu polupismenih, neobrazovanih, zatucanih i frustriranih tipova s kvocijentom inteligencije rijetko višim od broja cipela koje nose, a kojima se kvaliteta obuke potrebne za rad u miliciji svodi na razinu kulinarskog tečaja.
Puno je tinte proliveno o ovom problemu pa ću, da ne duljim, navesti samo neke od izjava očevidaca o ljubavi hrvatskog naroda i njegove milicije:
• Moj prijatelj pita policajca: ”Pa čemu to, što je napravio?”, na što je dobio odgovor: ”Što to tebe boli k…, marš tamo ili ćemo i tebe razbiti!“
• Par metara ispred mene dečko izlazi zagrljen sa curom. Interventna se zalijeće na njega, ruše ga na pod i tuku ga. Djevojka plače, moli da prestanu, ali oni ne staju, već ruše svakog drugog na pod i udaraju. Nadobudni policajac se dere: ”Gubi se k…, i ti ćeš dobit svoje! A što vi svi ostali gledate? Marš stoko!”
• Srce mi je ispunjeno ushitom kad znam da se od moje plaće oduzima kako bi se tukao moj narod…
• Na izlasku sam zatekao još goru scenu, tri dečka u lisicama leže na podu. U tom trenutku četvorica specijalaca iz čista mira nasrću na njih lupajući ih teškim čizmama po glavi, od koji jedan od siline udarca na mjestu pada u nesvijest.
• Ljudi su se skrivali gore u WC-ima (većinom djevojčice i starci koji su se smrzli od straha, pa su se tamo sakrili), a policajac ulazi unutra i tjera ih van (ne znam jesu li ih tukli unutra, to nisam vidio). Vani ih je čekalo još možda desetak specijalaca koji su bez pitanja počeli s pendrečenjem. Djevojčice su plakale, to sam vidio svojim očima i to je jasno kao dan…
Doista gospodo milicajci, svaka Vam čast. Čini se da su posljednji pravi hrvatski policajci izgubili živote još za vrijeme Domovinskog rata, jer nakon njega opet su se transformirali u miliciju.
Jedino pozitivno u tami prvosvibanjske subotnje večeri bilo je ”zajedništvo” BBB i Torcide u borbi za Hrvatsku i malog, običnog čovjeka. Vraća li Vas to možda u povijest?
Kako HČSP i hrvatski narod organiziraju prosvjed u Komrovcu 22. svibnja ove godine, a povodom traženja zabrane bestijalne proslave lika i djela najvećeg koljača našeg naroda u povijesti, moram izraziti bojazan u slične reakcije milicije. Samo, dok su ovaj put i mogli izmisliti laž poput zaštite od huligana, pitam se hoće li, u koliko do sličnih događaja dođe, lagati kako su se morali štititi od Hrvata?!
Bog i Hrvati
ZaDomSpremni
Ivan Škrlec, dipl. inž. el., tajnik HČSP grada Zagreba
