• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Luka Podrug: Lora je izmišljotina i laž



11. ožujka 2009. JAVNO
Nakon što je obiteljima ubijenih Gojka Bulovića i Nenada Kneževića, dvojice civila koji su ubijeni tijekom ratnih godina u splitskom vojnom zatvoru Lora, tijekom 2008. u tajnosti isplaćena odšteta od 1,8 milijuna kuna za duševne boli i gubitke voljenih, odlučili smo otići korak dalje i saznati što o tim vremenima, ali i o samoj isplati štete misle ugledni pojedinci splitskog političkog života, kao i sam akter, sudac Slavko Lozina.

Do obitelji ubijenih nismo uspjeli doći, a odvjetnički tim Ivica Restović i Vedrana Garafulić Kukoč, koji zastupaju obitelji Bulović i Knežević, ne žele komentirati cijeli slučaj, kako kažu, prema želji oštećenih obitelji.

No, zanimalo nas je što o svemu misli sudac Slavko Lozina, koji je sudio u slučaju Lora i čiju je odluku pobio Vrhovni sud Hrvatske. Nismo se previše nadali odgovoru, ali po svemu vrlo zanimljiva osoba, sudac Lozina nije izbjegao to komentirati i rekao nam je:

– Sudio sam po svojoj savjesti, pravilima struke i prema slovu zakona. Ne smatram da je Vrhovni sud pogriješio, već mislim da je došlo do činjenično izmijenjenog stanja, na osnovu kojeg je sud donio takvu odluku. S obzirom da mi se često puta pokušavalo namještati nekakve afere, nisam začuđen da sam ponovno u centru zanimanja kako bi me se osporavalo i o meni iznosile neistine. Mene se često kvalificira imenom kontroverzna osoba. Istina, svi smo mi ponekad ljudima manje ili više čudni, ali ako se meni uzima za zlo što sam na suđenju u slučaju Lora čestitao reprezentaciji Hrvatske na pobjedi protiv Italije u Japanu, onda i ja moram reći kako je to bio i jedan moj ljudski pokušaj da maksimalno zategnutu situaciju u javnosti pokušam umiriti.

Podsjetimo, 2002. godine Slavko Lozina ovim je riječima započeo suđenje:

– Iskoristio bih prigodu da u ime svih nas ovdje, nadam se da ćemo se složiti, ali opet bez emocija, čestitamo našoj reprezentaciji na uspjehu koji je polučila prije nekoliko dana – i da smo uz nju. Eto, samo toliko.

Mnogi su se složili da je suđenje za teška djela sa smrtnim posljedicama bilo neprimjereno početi baš na taj način, ali Lozina i u tome vidi samo nastojanje da mu se stavi na teret nešto što nije zaslužio.

– Čujte, ako sam u javnosti poznat kao sudac kojeg vole zatvorenici, mogu na to reći samo da sam sretan zbog toga. Na kraju krajeva, to samo još jednom pokazuje da sam samo običan čovjek – zaključio je Lozina.

Upitali smo ga i što trenutno radi, na što je on rekao kako ćemo se vjerojatno iznenaditi, ali da gleda jednu zabavnu emisiju na srpskom TV Pinku.

Lora je izmišljotina i laž

Luka Podrug

,član Gradskog vijeća grada Splita, poznati pravaš, s jakim je riječima komentirao cijeli slučaj:

– Moje je mišljene potpuno suprotno prevladavajućem, gotovo općeprihvaćenom stavu kako je Lora bila konc-logor razmjera zamalo kao Jasenovac. Lora je izmišljotina i laž. Postupak, odnosno suđenje je namješteno i sramotno, a osuđenici su nevini, dok žrtve nisu bili civili već teroristi. Nadam se da će biti prostora i za moje drukčije mišljenje u ovom slučaju koji se u javnosti prikazuje krajnje jednostrano.

Odluka o isplati 1,8 milijuna kuna za duševne boli oštećenima u slučaju Lora je politička, a ne pravna. Tu odluku donijela je Vlada, a ne sud. Ta odluka, kao i samo suđenje o Lori predstavljaju sumrak pravosuđa. Naime, suđenje u slučaju Lora je tipični montirani politički postupak kojega se ne bi postidjeli Staljin ili Jakov Blažević. Sve vezano za taj postupak je laž.

Medijski i profesionalno je razapet sudac koji je sudio prema zakonu, iako je kazneno djelo prisila prema pravosudnom djelatniku. Postupak su inscenirale srpske obavještajne službe koje imaju snažna uporišta u hrvatskoj politici i hrvatskom pravosuđu, a posebno u državnom odvjetništvu.

Nenad Knežević i Gojko Bulović nisu bili nikakvi nevino uhićeni civili, već teroristi koje je uhitio MUP, kojima je legalnim rješenjem određen pritvor i to na traženje tadašnjeg vojnog tužitelja, a danas državnog odvjetnika Mladena Bajića. Bajić ih je pritvorio kao teroriste, a danas tuži hrvatske branitelje da su ih neovlašteno zatvorili kao civile. To je silovanje zdravog razuma, za koje će, vjerujem, nekada netko odgovarati, o čemu hrvatska javnost ne zna ništa jer to svi vodeći mediji prešućuju.

Je li Hrvatska pravna država?

Ti legalno pritvoreni teroristi su usred rata napali stražare i pokušali bijeg iz pritvora. Kada bi danas u miru stražari usmrtili bjegunca iz zatvora, primjerice nekog od osuđenih branitelja, Mesić bi ih isti dan odlikovao, bili bi unaprijeđeni, a ne suđeni. Toliko o pravnoj državi i dvostrukim kriterijima.

Skrivena, milijunska, nelegalna odšteta, bez ulaganja žalbe, plod je ulizivačke antihrvatske politike koja svakodnevno nagrađuje agresore, a kažnjava branitelje. Mi smo jedina zemlja na svijetu koja je amnestirala krvnike, a osuđuje žrtve. Kada će i od koga obitelji stradalih Hrvata dobiti odštete? Imaju li Hrvati u smrti ista prava kao Srbi pitam javno Ivu Sanadera i Mladena Bajića, čije je ovo zajedničko maslo.

Kada je država već skrivečki isplatila takvu i toliku odštetu, onda se regresno mora naplatiti, ne od nevino osuđenih u političkom postupku, već od pravih krivaca, za početak od Mladena Bajića koji je tražio određivanje pritvora ‘neopravdano zatvorenih civila’ Kneževića i Bulovića. Ukoliko ih je nepravedno pritvorio, neka onda snosi i posljedice. To bi bila pravna država, što Hrvatska, na žalost, nije – u svom poznatom stilu komentirao je Podrug.

Zanimalo nas je i što Ranko Ostojić, lijevo orijentirani političar, te bivši prvi čovjek policije i saborski zastupnika SDP-a, Splićanin, može reći o ovoj temi.

– Poštivanje sudskih odluka je osnova pravne države, pa time i isplata odšteta žrtvama. Postavlja se pitanje zašto se taji provođenje odluke hrvatskog suda. Time se ponavlja uvijek isti problem, a taj je da se neprekidno pokušava Hrvatsku i sve ono pravedno iz Domovinskog rata dovesti u pitanje. A to se postiže upravo zataškavanjem tragičnih događaja koji se nisu smjeli dogoditi – rekao je Ranko Ostojić.