Krokodilske suze Vlade i HDZ-a kao zamjena za oduzeta prava Hrvatima izvan RH
Hürth, 13.09.2010
Nakon što je Hrvatski sabor, usvojivši diskriminirajuće ustavne promjene, u potpunosti degradirao Hrvate iz BiH i one izvan Domovine, ograničivši im pravo glasa te broj zastupnika na samo 3 od 14 koliko pripada i XI. izbornoj jedinici kao i svakoj drugoj, pokušat će ih ponovno zavesti dajući im mrvice kroz Deklaraciju o potpori hrvatskom narodu u BiH u procesu ustavnih promjena odnosno kroz Prijedlog starategije o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske.
Međutim, riječ je o dokumentima prilično deklarativne naravi koji neće imati potrebnu težinu koja bi hrvatskom narodu u BiH odnosno diljem svijeta jamčila kakvu-takvu sigurnost kroz ustavne i zakonske promjene, nasuprot njima se, imajući u vidu skore nadolazeće izbore, kako u BiH tako i RH, jedino želi smiriti tenzije koje su se pojavile nakon diskriminirajućeg reduciranja prava glasa a u stvari se pripremaju novi udarci. Naime, u pripremi je zakona o popisu stanovništva i kućanstava kojima se ukida dvojno prebivalište na osnovu kojeg veliki broj Hrvata iz BiH ostvaruje povlastice u Hrvatskoj a u Prijedlogu starategije o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske čita se kako se namjerava uvesti status Hrvata bez hrvatskog državljanstva. Novi Zakon o prebivalištu mogao bi biti ukinut na Ustavnom sudu RH zbog diskriminatorskih odredbi koje Hrvate podrijelom iz BIH ostavlja nejednakopravnima pred zakonom. Naime, iz ovog zakona izuzeti su građani srpske nacionalnosti koji imaju fiktivna prebivališta u RH, a samim time povrijeđena je osnovna bit Ustava RH koja jamči ravnopravnost svih građana pred zakonom. Što se pak tiče namjere uvođenja statusa Hrvata bez hrvatskog državljanstva predviđeno je da će taj status moći steći isključivo nehrvati koji samo očituju želju za hrvatskim identitetom a oni će nakon toga uživati niz prava poput prava na boravak i rad, pravo stjecanja vlasništva nad nekretninama sudjelovanja na natječajima i slično. Očito nije dovoljno da ta prava od 1.2.2009. uživaju EU-državljani već to treba proširit i na neueuropske nacije čime usput pada i zabrana kupovine poljoprivrednog zemljišta i zaštićenih dijelova prirode. Time se otvaraju vrata totalnoj rasprodaji ostatka ostataka a sve pod krinkom jačanja prava Hrvata izvan Domovine.
Danas se obmanjuje javnost da je Prijedlog starategije o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske nešto novo, neki pozitivni zaokret. Projekt je u ožujku 2010. u Njemačkoj predstavio na radnom sastanku predsjedništva Hrvatskog svjetskog kongresa za Njemačku zaborski zastupnik dr. Ivan Bagarić, predsjednik saborskog odbora za Hrvate u izvandomovinstvu a promovirao ga široj javnosti u svibnju 2010. državni tajnik za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, Davor Božinović. Tave projekte koji se nikada ostvare HDZ redovito, koji mjesec prije parlamentarnih izbora, izvlači iz rukava. Nu mi kojih se to – izuzevši Hrvate u Bosni i Hercegovini – najviše tiče, naime više od 200.000 Hrvata s pravom glasa u S.R. Njemačkoj, najbolje poznajemo genezu takvog mazanja očiju i zakidanja naših prava od 1996. kada više nismo bili potrebni, nakon što smo sve od sebe dali. Veđ uoči izbora 2000. HDZ je slutio da gubi izbore na temelju prijedloga izvandomovinskih Hrvata i resornih ministarstava uspio je se dovršiti traženi prijedlog “Program Vlade RH za oživljavanje odnosa s Hrvatima u drugim državama” a što se danas, deset godina kasnije naziva „Nacrt prijedloga starategije o odnosima RH s Hrvatima izvan RH“.
Kopirana je i sama procedura iz 2000. Naime, tada je potpredsjednica Vlade Željka Antunović hrvatskim veleposlanstvima i preko njih hrvatskim udrugama koje djeluju izvan Hrvatske, uputila dopis u kojem je stajalo kako nova vlast želi uspostaviti konkretne kontakte i intenzivnije surađivati s iseljeništvom, te na bazi zajedničke suradnje ostvarivati mostove i spone između domovine i njenih iseljenih sinova, te u suradnji s njima sastaviti prijedloge o mogućoj suradnji s Hrvatskom kao matičnom državom. Tada je diplomatskim predstavništvima dat rok da do 15. travnja 2000., ovoga puta je rok krajem rujna 2010., u kojem predstavnici hrvatskih udruga i organizacija svoje sugestije i prijedloge na „Program“ mogu dostaviti diplomatskim predstavništvima.
Za očekivati je da će „Nacrt strategije“ iz 2010. imati istu sudbinu kao i „Program“ deset godina ranije. Naime, 2000. su neki moćnici ocijenili da „Program“ treba proslijediti na doradu i recenziju, ni više ni manje već za sve stručnom pa i za izvandomovinske Hrvate, Ivi Goldsteinu. Ovaj veleumni gospodin i tutor ne samo izvandomovinskih Hrvata je se zgrozio nad nemuštim uratkom, te ga vratio Odjelu na doradu, ne propustivši dati striktne smjernice glede učinjenih „propusta“. Saborski odbor je tada postupio po novim smjernicama i zgotovio novi prijedlog koji je proslijeđen Vladi RH gdje mu se deset godina gubi svaki trag da bi sada u slučaju potrebe bio izvađen iz neke ladice i prezentiran javnosti novim imenom „Nacrt prijedloga starategije o odnosima RH s Hrvatima izvan RH“. Samo je pitanje kome će ovoga puta „Nacrt stretegije“ biti proslijeđen na doradu i recenziju, bilo bi više nego nekorektno ako predsjednica vladajuće stranke taj posao ne ponudi onome koji joj omogućava biti i predsjednicom vlade, HDZ-ovu koalicijskom partneru iz SSDS-a, Miloradu Pupovcu.
Nu, pred svake izbore oni postaju domoljubi i žešći čak od pravaša a odmah nakon izbora navlače staro udbaško-komunističko-slugansko ruho. Diplomatska predstavništva RH su se ponovo pretvorila u servisnu službu HDZ-a, pozivajući izvandomovinske Hrvate (naravno samo selektirane) da razmotre „Nacrt strategije“ a upućeni tvrde da se pozivaju uglavnom: “Ljudi koji nisu vični hrvatskoj politici i njima je važno da budu pozvani na kakav domjenak i slikaju se s kojim dužnosnikom. Sve ono što remeti tu idilu njima nije baš dobro došla stvar.“ Slijedom toga se dade zaključiti da veliki klimoglavci izravno pozivaju male klimoglavce i to naravno isključivo u korist HDZ-a a na račun poreznih obveznika. To nam dojavljuju osobe koje sami sebe nazivaju „Tuđmanovi HDZ-ovci” što nam odaje da članstvo HDZ-a i u iseljeništvu stranci okreće leđa, da ne vjeruje ni njezinoj politici ni u izbornu pobjedu te traži suradnju s pravađima. HČSP u Europi se suradnji sa državotvronin HDZ-ovcima neće suprostavljat jer je svesna svoje političke odgovornosti. Gospodo iz hrvatske diplomacije, HČSP ovoga puta Vam poručuje: pratit ćemo Vas budnim okom te Vam preporučujemo, primite se posla za koji vas plaćamo jer je nedopustivo da služite kao predizborni servis HDZ-a dok osobe (konkretno i moja kći) čeka već tri mjeseca na novu putovnicu.
Klimoglavci izvan domovine su slijepi ili se prave slijepi, a korsnih budala se uvijek nađe. Možda je previše od njih očekivati da se sjećaju onoga sto je bilo prije deset godina i shvate da je „Nacrt prijedloga strategije o odnosima RH s Hrvatima izvan RH“ samo repriza onoga što se je nekada zvalo “Program Vlade RH za oživljavanje odnosa s Hrvatima u drugim državama”. Ali bi se mogli sjetiti da je upravo predsjednik Odbora za iseljeništvo Hrvatskoga Sabora, dr. Ivan Bagarić, početkom ove godine proputovao svijet s bajkom da treba proučiti prijedlog zakona o hrvatskoj „Dijaspori“ kojim je mahao jer da će se o istom ubrzo raspravljati u Saboru i biti će izglasan u lipnju 2010. A sad je rujan 2010. i nije se ništa maklo sa mrtve točke. Klimoglavci „iz dijaspore“ su čudan narod hvale vladu premda im ta ista vlada 2010. nije dala ni kune za Hrvatske svjetske igre jer nema više zastupnice Babić-Petričević, koja je iz vlade 2006. za one prve igre izvukla pola milijuna kuna. Današnji jugo-HDZ nema novaca za „dijasporu“ jer financira četničke spomenike u Srbu i Kninu.
Jadranka Kosor je poput Sanadera dokrajčila i uništila sve što je još ostalo od ostatka ostataka veza između službene Hrvatske i Hrvata izvan Domovine. Prije koji mjesec je njena vlada zatražila od Zagrebačkog Kaptola da smijene ravnatelja inozemne pastve, fra. Kutlešu, jer je previše isticao nacionalne elemente u svojim propovijedima. Hoće li se možda tražiti glava glavnog urednika “Glasa koncila”, mons. Ivana Miklenića koji tvrdi da je cijeli hrvatski politički establišment antihrvatski, te da su na čelu države, izuzevši časne pojedince, bivši komunisti i nemoralni kadrovi koji nikada nisu imali hrvatsko državotvorno opredjeljenje, niti ga imaju danas, te poradi toga poziva Hrvate da na slijedecim izborima glasuje za neku malu stranku a ne za HDZ. Moglo bi se zaključiti da urednik “Glasa koncila” upravo poziva da se glasuje za pravaški blok; državotvornu opciju kojoj do sada pripadaju tri stranke, HČSP, HSP I A-HSP, a kojoj će se najvjerojatinije priključiti i preostala četvrta pravaška stranka.
Premda HČSP djeluje i u tri zapadnoeuropske zemlje, diplomatske službe RH našim predstavnicima nisu službeno dostavile „Nacrt prijedloga startegije i zakona o odnosima s Hrvatima izvan RH“, niti su izravno tražene naše sugestije i prijedlozi. Naša stranka je se već očitovala na drugom mjestu. Naime, HČSP je 27. kolovoza 2010. Europskom parlamentu uputila peticiju protiv diskriminirajućeg biračkog prava hrvatskih državljana koji imaju boravište u inozemstvu a nećemo se ni ustrucavati stvar iznijeti pred Europski suda za ljudska prava, jer je ustavna promjena suprotna i članku 21. Međunarodne konvencije za zaštitu ljudskih prava (1966) te deklaracijama Europske unije.
Hürth, 13.09.2010
Ivan Lozo, međunarodni tajnik HČSP-a
