• Twitter
  • Facebook
  • Feed

KORUPCIJA! Posao vrijedan milijun eura namješten Juroslavu Buljubašiću



Piše: Luka Podrug, 19. ožujka 2009.
Kada se potakne činjenična rasprava o očiglednim komunističkim zločinima, to se javno etiketira kao nepotrebni i retrogradni povratak u prošlost. Kada se nameću i izmišljaju hrvatski zločini i u jednom i drugom ratu onda se to predstavlja kao civilizacijski iskorak radi budućnost. Hrvatske branitelje se nastoji pozatvarati i blatiti na montiranim političkim procesima. Doživljavaju sudbinu ustaša. Krivi su unaprijed, bez obzira na dokaze i bez prava na obranu, za razliku od amnestiranih četnika iz Domovinskog rata i zaštićenih, nedodirljivih partizanskih krvnika iz Drugog svjetskog rata. Samo bolesni um mogao je smisliti Hudu jamu kaže nedavno jedan navodno začuđeni hrvatski ministar. Kao da je pao s Marsa, kao da javnosti nisu poznati razmjeri partizanskih zločina. Glavni naredbodavac, ideolog i provoditelj tih stravičnih zločina najveći krvnik dvadesetog stoljeća « na ovim prostorima» polupismeni komunistički satrap zvani – Tito je još uvijek amnestiran od svake odgovornosti. Taj zločinac je još uvijek antifašistički bog, po njemu se zovu ulice, trgovi i društva financirana iz javnih proračuna. Neophodno će biti raspisati referendum o zabrani uporabe imena toga zločinca i njegovog micanja iz Zagreba. Kada već vlast ne želi Tita označiti ratnim zločincem i zabraniti njegovo isticanje referendumom ga treba zabraniti, pa i u komunističkoj Istri. Istri koja opet traži autonomiju, jer se već dvadeset godina kako Jakovčić kaže «suprostavlja nacionalizmu», a to znači samostalnoj Hrvatskoj.

Koja je uloga Državnog odvjetništva u slučaju rasvjetljavanja komunističkih zločina i zločinaca? Progon partizanskih zločinaca ili zaštita istih? Naravno zaštita zločinaca jer štite svoje roditelje i svoje fotelje. Komunističkim ubojicama sudi Njemačka ali ne i Hrvatska. Ne pomaže ni vapaj Glasa Koncila kako su komunistički zločinci mimo svake zakonitosti zaštićeni u Hrvatskoj. Čudno, a na vlasti je stranka koja se diči demokršćanstvom i domoljubljem. Zašto onda štiti komunističke zločine i zločince, a progoni domoljube i branitelje?

Pred nama su izbori. Prilika je to za promjene. Dosadašnje garniture nalikuju jedna drugoj kao jaje jajetu. Bez obzira na stranačke pripadnosti. Glavaš odjednom podržava Čačića. Mesić i Šeks su odavno istomišljenici. Bebić i Stazić dolaze iz iste partije. Mladi skojevac Milanović priglupo napadajući HDZ ustvari jača taj isti HDZ. Zadnji biser mu je poruka Bandiću kako: «To što branitelji žele slušati Thompsona na Trgu bana Jelačića nije dovoljno dobar razlog da se njegovi koncerti financiraju gradskim novcem, pa će, ukoliko opet poželi organizirati Thompsonov koncert na Trgu, morati prije toga ozbiljno porazgovarati s njim.». Branitelji za ovog nezrelog partizančića koji živi u 45- toj nisu građani Zagreba i ne plaćaju porez. Javni novac nije namijenjen njima, oni su ionako samo ostaci pobijeđenih nacionalističkih snaga. Ako ih gradonačelnik njihovog grada misli potpomagati njihovim novcem, imat će posla sa Zokijem Milanovićem sekretarom CK SKH. Kakvog li komunističkog primitivizma. Na žalost to je naša stvarnost, to je oporba, to je alternativa trenutnoj služničkoj vlasti. Povampireni komunistički sekretari, bahati istarski autonomaši i korumpirani stranački poslušnici raspoređeni po vodećim strankama i partijama vladaju Hrvatskom.

Vrlo agresivno, već dugo se korupcija ističe kao glavna rak rana hrvatskog društva. Verbalno, načelno i demagoški svi se bore protiv korupcije. Svojim ponašanjem, upravo nositelji državne vlasti u svojim vrhovima proizvode, potiči i generiraju korupciju. Prednjači u mnogim slučajevima, predsjednik države. Sada to demonstrira sa svojim prijateljem predsjednikom INE, koji je uz pomoć sveprisutnog Bandića osnovao poduzeće, izmislio menadžersko mjesto, za ni više ni manje nego za kćerkicu Stipe Mesića. Slično je i u Splitu. Na posljednjoj sjednici gradskog vijeća postavio sam javno pitanje o namještanju natječaja jednom poduzeću, koje je za nevjerojatnih milijun eura, bilo u ponudi skuplje od drugog poduzeća. Niti jedne novine u Hrvatskoj nisu se usudile javno prenijeti to vijećničko pitanje. Zašto? Naime radi se o poduzeću SEM Juroslava Buljubašića koji je u prijateljskim odnosima i sa Stipom Mesićem i sa Ivom Sanaderom, a čelnik je Liste Velog Mista. Kad se bratska srca slože onda svi zajedno SDP, HDZ i Velo Misto zažmire na milijun eura. Inače se svi bore protiv korupcije, posebno u predizborno vrijeme i verbalno. Zato će biti besplatnih reklama za neke na lokalnim televizijama, zato će biti bombastičnih priloga u medijima i lažnih anketa, za poslušne dizače ruku. Jedan novinarski član vučjeg čopora cvili kako splitski izbori evidentno više nisu izbori nego kulturalni referendum, poručujući kako bi se kvazikulturni trebali izjasniti za spomenute korumpirane, a nekulturni za rijetke slobodne, dosljedne i poštene, kojih se boje pa ih prešućuju i ignoriraju.

To je hrvatska zbilja. Korumpirane vrhuške generiraju poslušnike prema dolje, kupuju medije, glasove, vijećnike, riječju kupuju vlast, pa izbori postaju nepotrebni i suvišni. Osim ako ovaj put, na prvim neposrednim izborima, birači ne budu birali ljude. Slobodne, neovisne, dosljedne i odvažne ljude.

Hrvatski list, 19. ožujka 2009. Luka Podrug