• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Katolička crkva ne podržava Sanadera!



Ne treba biti veliki politički analitičar da bi se shvatilo da je narod glasovao protivno uputama i sugestijama crkvenih krugova, ali utvrditi zašto je narod tako glasovao, e to je puno teže. Ne može se tvrditi da narod nije razumio poruku crkve koja je uoči izbora upućena u 80.000 primjeraka, a i medijski je odlično popraćena te nije mogla ostati nezamijećena. To je poznata ¸¸Doktrinalna nota¸¸ koju je tiskala udruga Obiteljski centar inače vrlo bliska s Hrvatskom biskupskom konferencijom. Poseban naglasak je naravno stavljen na vjernika tj. vjernika birača, a u Hrvatskoj je navodno 88% vjernika Katolika a i ostalih 12% otpada na vjernike pravoslavce, muslimane, židove itd. a ateista ima vrlo mali postotak. To su egzaktni podatci u brojkama, ali ima li to ikakve veze sa vjerom. Po rezultatima glasovanja na parlamentarnim izborima možemo sa sigurnošću utvrditi da je vjera u Hrvata na tankim granama. Zašto?

Što znači biti vjernik? Služi li vjera za osobnu uporabu kako kada zatreba ili ona ima duboka duhovna načela pred kojima sva tzv. trenutna pragmatika mora uzmaknuti?

U vjeri čovjek nalazi duhovnu i životnu snagu koju ništa drugo ne može nadomjestiti. Vjernik se ne smije povoditi za nekakvim trenutnim probitcima, ne smije hedonizam pretpostaviti vjeri, jer je onda izdao vjeru. Zadaća i poslanje crkve u Hrvata je da se brine za duhovno zdravu naciju. Kada crkva intervenira (trebala bi češće) i uključi se aktivno u važna društvena zbivanja, onda vječno dežurni ¸¸dušobrižnici¸¸ raspale iz svih oružja da se crkva ne smije miješati u politiku. To je ogromna laž i podvala. Crkva se mora umiješati, ali ovo u što se ona miješa to nije politika, to je crkveno poslanje, duhovno zdrava i svjesna nacija. Ako bi crkva ustuknula pred takvim kritikama, ona bi bila poražena, ali to se nikada nije dogodilo. Možda joj je upravo to krimen zbog kojega je ¸¸dušebrižnici¸¸ optužuju. Zar treba bolji dokaz, da bi se crkva morala daleko više i ozbiljnije pozabaviti društvenom problematikom, i poraznim rezultata prošlih izbora.

Već sam napomenuo da je poslanje crkve duhovno zdrava i snažna nacija. Pitam sve Hrvate, osjećate li se dobro u dubini duše? Ja se ne osjećam. Da, imamo državu, himnu, barjak pa čak i nogometnu reprezantaciju, donekle smo i siti, istina Bog šopaju nas GMO pripravcima iz EU. Ali čovjek je duhovno biće a da bi bio kompletan čovjek, osoba, nije dovoljno samo da nije gladan, a oni nas žele svesti na izjelice koje toleriraju samo zbog toga što im donose profit. Hrvat na to nikada ne smije pristati. Moramo se upitati tko je pobijedio i čemu tobožnja pobjeda ako je narod pokoren. Ako netko misli da nije tako, neka se upita zašto se 1300 branitelja ubilo, u ime čega i zbog čega se sudi našim herojima generalima, zašto je sve rasprodano a dužni smo 32 milijarde eura.

Kao Hrvat, pravaš i vjernik ne pristajem na poznatu hrvatsku mimikriju da nam duh ne mogu uzeti i ubiti. To je najveća glupost koju sam ikada čuo, naš duh ionako pripada Bogu i on njih ne zanima, njih zanima naša imovina.

Čovjek je trodimenzionalan Božji stvor, sastoji se od duha, tijela i razuma, a da bi bio potpun mora ispuniti sve te tri potrebe. Stoga ako smo vjernici ne smijemo pristajati na ovo što nam se događa, a posebno ne smijemo pristajati samo na tzv. duhovnu zadovoljštinu i neuništivost našega duha, to je bogohuljenje. Mi moramo tražiti zadovoljštinu za sve tri ljudske dimenzije jer jedino tako možemo biti i potpuni vjernici i potpuni ljudi.

Hrvatski list, 31. siječnja 2007. Josip Miljak, predsjednik HČSP-a