Kada će Hrvati konačno poslušati glas crkve
U Aržanu, 13. kolovoza 2010.
U dvobroju Glasa Koncila za Veliku Gospu 2010. Ivan Miklenić se s pravom pita što se dogodilo s hrvatskom državotvornošću, te sve stranke koje su do sada bile ili su na vlasti okrivljuje za posvemašnju krizu a kao glavni uzrok te krize navodi olako zanemarivanje nacionalnih interesa što s lakoćom i bezbrižnošću provode anacionalne politike i političari koji listom dolaze iz komunizma i koji su povijesnom pogrješkom ostali nedirnuti i nelustrirani. Naravno da je sada kasno kukati zbog izostanka lustracije i dekomunizacije Hrvatske, nego umjesto stotina dijagnoza stanja u društvu, treba početi nuditi rješenja i alternativu vlasti koja ne da nema viziju izlaska iz krize, nego nas nema ni namjeru pokušati iz nje izvući. To ima logike, jer zašto bi te netko uništavao, pa te onda spašavao. A antologijska je glupost očekivati da nas oni koji su nas uništili i izvuku iz svega.
Miklenić ispravno vidi stvari, dobro promišlja i naravno ono što je najvrjednije u njegovu članku on nudi rješenje za nastalu situaciju. Njegova poruka je utoliko vrijednija kada se uzme u obzir razmrvljena državotvorna politička scena koju čine pravaške stranke i intelektualci pojedinci i svi državotvorni Hrvati koji pasivno promatraju stanje. On poziva sve na odgovornost i prestanak pasivnosti, te priključenje nekoj manjoj državotvornoj stranci, koja će postati velika ukoliko joj se masovno priključe svi koji žele dobro svomu narodu. Nadalje navodi da nas iz krize mogu izvući samo istinski državotvorci koji će služiti državi i narodu a ne osobnim sitnim častima i interesima.
Ono što mi možemo reći na Miklenićev poziv, jest da ga u potpunosti podržavamo i zahvaljujemo mu na velikoj odvažnosti i primjeru kako se brani dom i kako se služi vlastitom narodu. Nadamo se da je Miklenić mislio na najavljeno pravaško zajedništvo HČSP-a, HSP-a i A-HSP-a, te aktiviranje intelektualaca pojedinaca i da su to te snage na koje po njemu hrvatski narod može računati. Ono što nas osobito veseli jest činjenica da se Miklenić ne poziva na neke nove nestranačke inicijative čija inflacija samo zamućuje ionako mutnu vodu, te njih ne prepoznaje kao nekakvu alternativu vladajućima. Mi također smatramo da se svi trebaju okupiti oko pravaških stranaka koje jedine imaju izgrađenu stranačku infrastrukturu, jer oni koji zaziru od pravaša i nisu neki državotvorci. Treba konačno shvatiti da nije važna forma kako ćemo se okupiti, nego je važan sadržaj i da se to stvarnu učini na najlakši mogući način, kroz životno i na terenu involvirano pravaštvo.
U Aržanu, 13. kolovoza 2010.
Josip Miljak
