IZBORI I DOMOVINSKI RAT
Piše: Luka Podrug, 28. svibnja 2009.
Među kandidatima na posljednjim izborima skoro da nije bilo branitelja. Posebno ih nije bilo na vodećim mjestima, a još manje ih je na izborima dobilo povjerenje birača. Sada ih u institucijama vlasti ima otprilike koliko i četnika. Na jednom sučeljavanu u Splitu, u studiju lokalne televizije bila su dvadeset četiri predstavnika stranaka i na pitanje koliko je branitelja među njima, javila su se samo dvojica pravaških predstavnika. Očito je kako u vodstvima stranaka dominiraju neki drugi ljudi, a ne oni koji su stvarali Hrvatsku. Hrvatske stranke i partije vode ljudi koji rata nisu vidjeli, jer to i nije bio njihov rat. Tko su ljudi koje smo izabrali na posljednjim izborima?
Izabrali smo npr. Vojislava Stanimirovića ministra u vladi tzv. RSK i to na časnu dužnost vijećnika u hrvatskom Vukovaru. U gradu kojemu su on i njegovi podređeni izvršili stravične zločine potaknuti patološkom mržnjom prema Hrvatima i Hrvatskoj. Izabrali smo i Dušana Baltića iz Gline zvanoga Dujo, nositelja liste Demokratske partije Srba (DPS-a) za novo Gradsko vijeće Grada Gline. Izabran je za gradskog vijećnika Gline i ne bi to bila skandalozna, niti neobična vijest da Dušan Baltić nije isti onaj referent „Odjeljenja za privredu i komunalne djelatnosti Opštinske uprave Opštine Glina Republike Srpske Krajine“ koji je 8.12.1994. godine potpisao „Informaciju o nasipanju puteva i rušenju crkve“ u kojem podnosi izvješće o rušenju kako se navodi katoličke crkve u Glini, odnosno glinske župne crkve svetog Ivana Nepomuka“.
Ovi i slični primjeri pokazuju stvarno stanje duha u kojemu se nalazi hrvatski narod. Potpuno su izbrisane granice između dobra i zla, krvnika i žrtve, istine i laži. Sve je do te mjere relativizirano da niti jedan događaj ni bilo kakva nepravda, ne izazivaju ni čuđenje ni otpor a kamo li bilo kakav prosvjed. Nema niti jednog glasa pobune. Potpuno smo ušutkani. Gore nego u vrijeme tragične hrvatske šutnje. Samo u nas je moguće doživjeti lavinu negativnih reakcija zbog izbornog obećanje kako će sve bitne ulice, ustanove i institucije zvati po junacima i postrojbama iz Domovinskog rata, kao što se to dogodilo u Splitu. Nešto što je prirodno i normalno u svim zemljama na svijetu u Hrvatskoj je izvrgnuto ruglu, linču i omalovažavanju. Rijetki se danas usuđuju govoriti pozitivno o Domovinskom ratu.
Otvorimo napokon oči. Biti sudionik Domovinskog rata, zalagati se za ljude i vrijednosti iz Domovinskog rata, postala je najgora predizborna diskvalifikacija u Hrvatskoj.
Jugoslaveni slave Titov rođendan pod jugoslavenskom zastavom i crvenom zvijezdom u Kumrovcu « Filoustaše i njihovi obiteljski ideološki sljedbenici nastoje prikriti svoje gubitništvo i sebe pretvoriti u hrvatske nacionalne mučenike, žrtve komunističkih egzekutora. Moramo se zapitati kakva je u tome uloga onog dijela crkvene hijerarhije – klera, koji propovijeda da je vjerom i uz Božju pomoć moguće svaki poraz pretvoriti u pobjedu.» Sikće komunistički otrov jedan od privilegiranih i zaštićenih Titovih sljedbenika. Do kada će nas zlotvori ovako nekažnjeno provocirati i izazivati, dokle seže hrvatski mazohizam? I nakon otkrića stotina tisuća leševa koje su ostavili iza sebe i dalje ti ugojeni, olinjali, senilni zločinci nekažnjeno šire nesnosni smrad mržnje, progona, smrti. Kako očekivati promjene kada na svakim izborima tonemo dublje u zaborav Domovinskog rata i sjećanja na vrijeme slave i ponosa, a sve više jačamo, hrabrimo i biramo ljude koji su izdali Domovinski rat i ponizili Hrvatsku.
Hrvatski list Luka Podrug
