Izaslanstvo HČSP-a položilo vijenac i upalilo svijeću na grobu Oca domovine

Za ovo predizborno vrijeme sjetili smo se slijedeće maksime koju je izrekao dr Ante Starčević; “Ako narod ne razazna bolje od gorih, biti će mu kako i do sada”

Veleučenom gospodinu Dr. Anti Starčleviću, poklisaru I Primorskog kotara (13. lipnja 1881.)

Povjest Hrvatah kroz stolieća, osobito ovamo iza početka novoga vieka, dokazom je neprestane borbe proti neprijateljem, koji nas htiedoše lišiti domovine, narodnjeg značaja, bivstva i budućnosti. U toj borbi imao je narod hrvatski uvjek sinovah koji su ga predvodili i u dobru putili, i sva sila dušmanina bila je preslaba za izbrisati nas iz broja narodah. Nu gdje sila nepomaže tu priskoči lukavost, himba i nevjera, a današnje stanje naroda hrvatskoga vidivim je znakom uspjeha ove urote. Za to polučiti htielo se je žrtavah najplemenitije krvi hrvatske, raztrgalo nam se domovinu, uvuklo u nas tudjince da nas raztruju, obdarilo nas krivim naukom, krstilo nas svakojakimi imeni, a za našu vjernost dobismo žalostnu sadašnjost.

I već kad je neprijatelj mislio, da smo se zadavili darovi, kojimi nas obasuo, pojaviste nam se Vi, veleučeni gospodine, da nas naučite tko smo, da nam predočite što nam je domovina, što naš zadatak. Vaša rieč, s prva zrnce gorušnice, dopre u brzo do nepokvarenih srdacah narodnjih , a nauk vaš pronosi u skoru luč istine u gusti mrak neznanja, – koje je zavladalo narodom. Šaka braniteljah hrvatskih pravah i slobode, sabrana oko Vas, odbi g. 1861. danajske darove Beča i Pešte, Hrvatska, iza odulje vremena, dade od sebe dostojna glasa, da hoće biti slobodnom, da neželi ničijeg gospodstva. Nemila kob htjela je da se onaj uzki krug narodnjih braniteljah još umanji; narodu hrvatskom bilo je i opet zakukati nad gubitkom pravih sinovah, i u toj nesreći sam nam bog Vas očuvao. Vi veleučeni gospodine ostadoste sami.

U Vas upro je cieli narod svoje poglede pune nade, da će moć Vaše rieči, sila Vaše nauke, čistoća Vašeg značaja oživiti zamrla uda sinovah Hrvatske, te ih skupiti na novu borbu za slobodu i jedinstvo otačbine. Ta nada izpunila se je kadno Vas uz prave Zagorce i sviesni izbornici prvog primorskog kotara odlikovaše svojim povjerenjem, izabrav Vas svojim zastupnikom na “saboru” u Zagrebu. Veselim tim dogadjajem počeo je nov život po stranku prava, koja, mrtvom proglašena, dade opet od sebe znaka života. Oko Vas sabralo se sve što ima čuvstva za slobodu i ljubavi za svoj narod; u saboru, brojem maleni, doprla je rieč Vaša u najzabitnije krajeve Hrvatske, oživila je one duhove, koji već zdvojiše o budućnosti. Narod hrvatski počeo se ozbiljno buditi, prepoznavati prijatelje od neprijateljah, prave svoje sinove od nevriednih pripuzah, a stranka prava, uz svoj klub na “saboru”, dobi svojim glasilom, koje najde u Vami brižljiva otca i najuglednijeg prijatelja vidivi znak bitisanja i života.

Veleučeni gospodine Danas, na dan Vašeg vriednog imendana, sretni biti tumači svih privrženikah stranke prava, nemožemo se oteti čuvstvu, koje nam napunja grudi, a da Vam, prvaku naše stranke, nepoželimo svako dobro. Podielio Vam svevišnji dug život, i čvrsto zdravlje, da uzmognete borbu za jedinstvo i slobodu Hrvatah viditi okrunjenu uzpostavom Hrvatske onako, kakovom poznavati ste ju nas naučili i kakova po znaku naravi i po Vami branjenom pravu biti mora. Uz ove skromne želje, dozvolite da podamo izraza čuvstva iskrene ljubavi i sinovje harnosti za Vaše nastojanje oko obće stvari naroda, pripravni uz zastavu, koju nam prvi razviste založiti sve naše sile na žrtvenik otačbine. Pridružujuć se nebrojenim uzklicajem, koje se danas širom ciele domovine ori Vam u slavu, kličemo: poživio nam vas Bog dugo i mnogo,na ponos Hrvatskoj a strah dušmaninu.

Na Sušaku, 13. lipnja 1881.

Uredničtvo ” Slobode ” (preuzeto s hakave-a)