Izaslanstvo HČSP-a na grobu Oca domovine

Izaslanstvo HČSP-a predvođeno predsjednikom stranke Josipom Miljkom, položilo je vijenac i zapalilo svijeću na grobu Oca domovine dr. Ante Starčevića u Šestinama. Protokol je vodio Obredni Zdrug jazovka Branimira Petenera, a nazočna su bila izaslanstva A-HSP-a s Draženom Kelemincem i HOP-a predvođena Ivanom Šebaljem. Kao predstavnik HSP-a bio je nazočan Marko Frančišković.

Miljak je u svomu obraćanju pozdravio sve nazočne, kazavši da je ovo godina u kojoj obilježavamo 150. obljetnicu od prve, u Hrvatskom saboru, službeno artikulirane pravaške misli, koju je najprije izložio dr. Eugen Kvaternik, ali joj je Otac domovine udahnuo život i dao suvisli smisao, a koja mora biti temelj svake hrvatske države. Starčević je svoj državotvorni program temeljio na povijesnom državnom pravu hrvatskoga naroda, a nadahnjivao se i 1848. godinom kada je ban Josip Jelačić propustio priliku i nije proglasio nezavisnu državu Hrvatsku. Za „nagradu“ je nakon što je spasio Austriju od nasrtaja Ugarske, Jelačić potpuno marginaliziran i ubrzo umire u živčanom rastrojstvu. A hrvatski narod je također „nagrađen“ Bachovim apsolutizmom i diktaturom koja svoj slom doživljava 1861.

Stoga Starčević nije mogao razumjeti ondašnju političku elitu, kada je i 1861. predvođena Mažuranićem i Strossmayerom, pa i Bogovićem, pristajala uz zatiratelje prava hrvatskoga naroda, a odbacila ideju samostalnosti Hrvatske. Nakon tako malo vremena od 1848., pa do 1861., dva puta su Hrvati imali priliku proglasiti samostalnost, ali nisu mogli, jer su snage koje ne vjeruju u hrvatski narod bile daleko brojnije. Sva ta podanička politika, prožeta austrofilstvom, a nekoliko godina poslije ugarofilstvom, te ilirstvom i slavenstvom, rezultirala je potpunom podložnošću Hrvatske Ugarskoj u narednih pedeset godina. Rezultirala je i sramotnom nagodbom iz 1868., po kojoj Ugarima pripada sva gospodarska, financijska i ekonomska vlast, a Hrvatima se ostavlja samo privid vlasti nad bogoštovljem, nastavom, lokalnom upravom i tobože sudstvom.

Zašto nas sve ovo neodoljivo podsjeća, i to u dlaku, na današnje stanje, nije teško odgovoriti. Ne živimo po pravaškom nauku Oca domovine, i dok god Hrvatska ne bude živjela po tim nezastarivim načelima, biti ćemo sluge domaćih izdajnika i stranoga kapitala. A kada to bude, onda će se oživotvoriti i glavno pravaško geslo – Bog i Hrvati!

U Zagrebu, 28. veljače 2011.