• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Ivan Lozo, imenovan međunarodnim tajnikom HČSP-a



 

Zagreb, 25. veljače 2010.

Predmet: Odluka o imenovanju

Temeljem ovlasti kao predsjednik stranke imenujem Ivana Lozu, pravni referent, sudski prevoditelj, rođenog u Poljicima, Imotski, iz Njemačke, grad Hurth, Kolnstrasse 84, za međunarodnog tajnika Hrvatske čiste stranke prava za područje Europe.

Međunarodni tajnik ima pune ovlasti u predstavljanju stranke kao i u obavljanju svih poslova koji su vezani za uspješno političko djelovanje koje proizlazi iz Ustava i Temeljnih načela HČSP-a.

Odluka o imenovanju stupa na snagu danom donošenja.

Bog i Hrvati!

Za Dom Spremni!

Josip Miljak, predsjednik

ŽIVOTOPIS

Ivan Lozo, rođen 23.10.1955. u Poljicima, općina Imotski. Oženjen sa Zdenkom r.Križic iz Roškog Polja, općina Duvno. Imaju tri kćerke; Jelenu-Drinu, Katarinu-Ivanu i Veroniku-Ružu. Od 1962. zivi u Njemačkoj. Po zanimanju je pravni referent i sudski tumač. U svoje slobodno vrijeme intenzivno se bavi istraživanjem srednjovjekovne hrvatske povijesti.
Potječe iz hrvatske, antijugoslavenske kršćanske obitelji, ujak, visoki ustaški časnik, i stric ustaša preživjeli su Bleiburg, baba (po majci) ubijena od komunističke vlasti 1947., djed (po ocu) kao starac zavrsio u zatvoru što je na Veliki petak nosio križ. Otac Jure iz političkih razloga emigrira 1957. u Njemačku. Iste godine s majkom Darinkom-Jelom biva uhvaćen pri pokusaju ilegalnog prelaska granice. Dospijevaju u Riječki pa u Imotski zatvor. Godine 1962. dolaze u Njemačku.

Od studentskih dana aktivan u hrvatskoj politickoj emigraciji (HNV) ali i u europskim pokretima (Paneuropska Unija). Surađuje u hrvatskom časopisu na njemačkom jeziku, «Kroatische Berichte», i postaje član uredništva. Povodom Titove smrti moderira međunarodnu konferenciju za novinare u Bonn-u. Na pogrebu žrtve UDB-e, Nikole Miliecevića, prvog predsjednika Ujedinjenih Hrvata Europe, postaje 1980. članom te organizacije, 1981. njen glasnogovornik a 1982. glavni tajnik. Kao takav kreira politička načela UHE. Javlja se u najpoznatijim njemačkim novinama zalažući se za hrvatsku nezavisnost ali upozoravajući i na podmetanja UDB-e. Uspostavlja veze sa njemačkim političarima. Jugomediji ga proglašavaju «teroristom» i tajnikom «najbrojnije i najekstremističkije ustaškko-fastišticke organizacije u SR. Njemačkoj» prijeteći da ce ga stici ruka pravde (UDB-e). Po sudu veleposlanstva RH u Bonnu upravo njegove političke veze znatno su utjecale na međunarodno priznanje Hrvatske od strane SR Njemačke. Zato 1994. od toga veleposlanstva biva Ministarstvu vanjskih poslova RH preporučen za prijem u diplomatsku službu. U osobnom razgovoru sa predsjednikom Tuđmanom na Pantovčaku kao pravaš ne taji kritiku znajući da si time zatvara vrata.

Već 28. veljače 1990. grupa oko njega se brzojavno stavlja na raspolaganje netom obnovljenom HSP-u i nešto kasnije na Bleiburškom polju biva imenovan povjerenikom za Njemačku. Te godine organizira prvi javni skup HSP-a u Bosni i Hercegovini. S većinom obnovitelja HSP-a 1991. napušta privatiziranu stranku i postaje dopredsjednikom SHDP. Od kolovoza 1991. do svibnja 1992. kao dragovoljac (Prva bojna Tomislav; HVO-a) biva ranjen te se vraća u Njemačku. Od 1992. do sredine 1990.-ih aktivno sudjeluje u pokušajima ujedinjenja pravaša. Radi poniznog vladanja predsjednika SHDP mr. Nikole Bićanića napušta stranku i reaktivira se 1997. u HSP-u. Od godine 1997- do 1999. radi u Zagrebu kod poduzeća STRABAG na mjestu voditelja pravnog i kadrovskog odjela. Suprotstavlja se iskorištavanju Hrvatske od stranih poduzeća i vraća se u Njemačku. 2003 biva na listi HSP-a u 11. izbornoj jedinici a 2007. vodi centralni predizborni skup HSP- a u Njemačkoj i aktivno sudjeluje u predizbornoj kampanji te prelasku velikog dijela članova HKDU-a iz Njemačke u HSP.

Već uoči izbora 2003. i 2007. zalaže se sa koaliciju HSP-a i HČSP-a a nakon katastrofalnog rezultata HSP-a već krajem 2007. kao predsjednik podružnice HSP-a Zapadna Njemačka traži unutarstranačku demokratizaciju stranke, sazivanje svepravaškog sabora i Đapićev odstup te izražava nadu da ce HSP i HČSP biti glavni činitelji platforme ojačanog pravaštva. Nakon najave Ruže Tomašic da će se ona kandidirati za prvo mjesto u HSP-u podražava nju ali i Danijela Srba. Osuđuje iskorak Ruže Tomašic kada ona osniva još jednu stranku sa pravaškim imenom te predvodi veliki dio pravaša iz Njemačke u HČSP.