• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Inicijativa mladih za ljudska prava – pasmina slavoserbska u službi neprijatelja Hrvatske



Kata Šoljić je u NDH izgubila četiri brata a u Domovinskom ratu četiri sina. Sve njih su ubili Srbi u borbi protiv hrvatske države, a mi opet vjerujemo Srbima, do kada!? Čekamo da nas i treći put pokolju, a ako računamo prvu Jugoslaviju onda će to biti četvrti put. Hrvati su blesav i naivan narod do bola!!!
Piše:Ivan Škrlec, dipl. Inž. el., HČSP – Zagreb, 1. listopada 2010.

Mi Hrvati – nikako ne građanke i građani Republike Hrvatske, jer Hrvatska je u prvome redu zemlja hrvatskog naroda, pa onda i svih ostalih – doista smo čudan narod. Dok Grci svoje nezadovoljstvo radom državnih institucija i unutarnje politike iskaljuju na poznati balkansko-bizantski način, slično kao i Parižani prije nekog vremena (iako je u ovom slučaju ispravnije kazati građanke i građani Pariza ako se pogleda etnički sastav prosvjednika), Hrvati i dalje uporno šute, iako imaju desetak puta više razloga da postanu ”građani opasnih namjera” i od Grka i od Francuza.

Naime, Hrvatska unatrag posljednjih 15-ak godina postaje zemlja potpunih apsurda (pogledajmo samo kako naši poslušnici reagiraju na europske opaske o ophođenju prema Ciganima, a kako Francuzi) i nakaradnosti u svakom pogledu, kojom danas defiliraju slaboumnici koji se ponose svojim homoseksualizmom, crveni nakazni tzv. antifašisti štakorske naravi najbolje iskazane činjenicom kako su stvaranje današnje RH proveli u podrumskom rovarenju i preživjeli bez naknadnih sankcija (na veliku hrvatsku žalost i sramotu), velik broj nevladinih usruga i raznih inicijativa za sve i svašta samo ukoliko je protiv interesa hrvatskog naroda.

Pedere se još donekle i može shvatiti jer su psihiološki i emotivno bolesni ljudi kojima su uzor moralni pederi danas na vlasti (i ništa manje u oporbi). Komunistički zločinci ionako su već jednom nogom pred vratima pakla, Bogu hvala, pa ako ova bijedna i jadna vlast ne želi razračunati s istima, treba ih ostaviti zubu vremena i paklu koje im je zajamčeno u vječnosti, jer nema većeg grijeha od izdaje svoje zemlje i svoga naroda. Djelomično financiranje srpskih Novosti iz proračuna također je ogromna pljuska Hrvatima, jer ukoliko žele izadvati novine, neka si ih i sami financiraju. Iako, da su danas na vlasti Hrvati (a ne jugoslavenski neokomunisti – Kosor, Šeks, Bebić, srpski neokomunisti – Stanimirović, Uzelac, Pupovac i masoni – Biškupić), te novine nikada ne bi niti izlazile (mislite li da slučajno ”novinari” Novosti uređuju i priloge u Latinici?).

Ono što je pokrenula tzv. Inicijativa mladih za ljudska prava samo je jedan u nizu apsurda koji se dešavaju u nas. Oni ne samo da najavljuju ponovno postavljanje ploče četnicima u bijegu iz Knina 1995. godine (a ja ovim putem najavljujem rušenje iste, pa makar imala i stotinu dozvola za postavljanje), već su jučer ti vremenski milijarderi organizirali Okrugli stol na temu ”Merčepovci: put zločina”, o tzv. ratnim zločinima koje su navodno u Zagrebu, Pakračkoj Poljani, Vukovaru i Gospiću počinili dijelovi jedinice pod komandom Tomislava Merčepa početkom Domovinskog rata.

Ono što odmah upada u oči je činjenica da je gazda u toj inicijativi, Mario Mažić, balavac od 23 godine koji apsolutno ne može biti svjedok vremena o kojem uporno želi raspravljati. Sukladno tome, moguća su tri scenarija – ili je sve informacije o ratu upio od jugoslavenski orjentirane obitelji, ili je osoba potpuno isprana mozga koji slijepo vjeruje medijima, jer njihova je slika obrambenog i oslobodilačkog rata slična Mažićevoj, ili je jednostavno sponzoruša G. Sorosa, kao i ministar ne/kulture RH.

Zamislite, taj je balavac čak predstavio inicijativu da se jedan park ili ulica na Trešnjevci imenuje po obitelji Zec. Ako je cijela obitelj doista stradala nevina, iako su na veliko kružile gradom priče o šurovanju Mihajla Zeca i srpske mafije početkom rata, treba ih žaliti. No, dati im ulicu ili trg je nedopustivo!
U vrijeme dok bolesnim neprijateljima Hrvatske smetaju ulica Gojka Šuška, nazivi mjesnih odbora Mile Budaka, Brune Bušića, pa čak i – zamislite, zvuči nevjerojatno – Blage Zadre(?!), neki si utvaraju da imaju pravo, u ime Hrvata, predlagati imena ulica i trgova?! Mario Mažić osoba je niskog, gotovo nikakvog osjećaja za moral. Jer da ga ima, samo bi malo trebao vratiti sjećanje u dane rata (znam, mokrio je tada još u pelene, ali ako nateže za ”nevinu” srpsku stranu, onda neka počne i za ”još neviniju” hrvatsku, ili ga treba poslati vlakom u jednom smjeru – istok) i odmah bi mu, ako ima i zrno hrvatske krvi u sebi, iskočilo pred očima ime i prezime KATA ŠOLJIĆ – ime i prezime koje bi svaki hrvatski grad trebao imati u nazivu barem jedne ulice ili trga.

Ta danas pokojna gospođa simbol je patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu, gdje je izgubila četvoricu sinova – Niku, Ivu, Miju i Matu. Mediji su ju svojedobno nazvali, s punim pravom, majka hrabrost. Njezina patnja je počela još u II. svj. ratu, kada joj je komunističko-srbočetničko-partizanska banda, ti vrli Mesićevi, Josipovićevi i Fumićevi antifašisti, ubila četiri brata.

Gospođu Šoljić odlikovao je dr. Franjo Tuđman, pa sada s pravom možemo strahovati hoće li današnji predsjednik oduzeti i to odličje, jer ipak su četiri života položena za NDH i još toliko za današnju hrvatsku ustašluk bez premca i ratni zločin najgore vrste! I zamislite – naš se predsjednik zbog gospođe Šoljić još nikome nije ispričao. A možda bi i mogao obitelji Zec, jer je to potpuno u skladu s logikom njegovih dosadašnjih isprika.

Spomenuo sam samo gospođu Šoljić, jer ona predstavlja Hrvatsku. Takvih žena, majki i muževa bilo je mnogo i za NDH i prije 20-ak godina. A ako ćemo povlačiti paralele koje imaju smisla, onda treba ponoviti, da se ne zaboravi: KATA ŠOLJIĆ – majka hrabrost; MARIO MAŽIĆ – glup (ili) gluplji.

Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
Ivan Škrlec, dipl. Inž. el.