Imaju li i Hrvati pravo spaliti tuđu zastavu bez sankcija?
Zagreb, 8. rujna 2010.
UMJETNOST je svaka sposobnost estetskog oblikovanja zvukom, glasom, bojom, oblikom, pokretom, i na druge načine. Umjetnički oblikovano djelo obogaćuje čovjeka i ljudsku kulturu.
PERFORMANCE je događaj u kojem se jedna grupa ljudi ponaša na određeni način za publiku koja je, sa svojim reakcijama, sastavni dio performancea.
ZASTAVA je simbol neovisnosti zemlje i državne pripadnosti. Svaka država ima svoju zastavu, a svaka zastava svoju povijest.
Prošli tjedan je, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, održan performance u kojem je slovenski umjetnik hrvatskog porijekla Janez Janša pozvao publiku da uzmu škare i odrežu komad službene zastave Republike Hrvatske ukoliko se srame zemlje u kojoj žive. Cijeli se ”spektakl” odigrao pred očima gradonačelnika Rijeke, crvenog kmera Vojka Obersnela, koji niti prstom nije mrdnuo da spriječi ili barem ublaži silovanje hrvatskog ponosa po tko zna koji put u posljednjih 10-ak godina. No, dok su prošle podmuklosti sa slovenske strane dolazile s onu stranu granice, ovaj put su se naši susjedi odvažili na napad na našem terenu. Treba li uopće naglasiti kako je cijeli događaj financiran novcem poreznih obveznika od strane ministarstva koje je potpuno privatizirao masonski meštar s komunističkom prošlošću Božidar Biškupić, isti onaj koji je podržao i financirao obnovu četničkog spomenika u Srbu, postavljanje spomen ploče u Kninu s isprikom četnicima koji su pobjegli za vrijeme Oluje, zagrebačku nakaradnu paradu pederskog ponosa, odlazak ”hrvatskog umjetnika” u beograd na sajam kulture na kojem je ovaj oduševljeno ispio vlastitu mokraću u svom nastupu ludila i umjetničkog ekspresionizma i slično!
Žalosno je bilo vidjeti posjetitelje (čitaj: sve redom Jugoslavene i Srbe) koji uzimaju škare i režu zastavu koja simbolizira sve ono za što su još nedavno mnogi prolili krv, dali ruku, nogu ili svoj život. Žalosno i nedopustivo! Treba naglasiti kako su cijeli događaj snimale kamere. Dakle, evidencija osoba koje se srame RH u Rijeci postoji. Sada, nakon čina vrijednog najgore osude, ne samo da treba tim osobama oduzeti putovnicu zemlje koje se srame i domovnicu zemlje koje se srame, već ih treba otpremiti iz Lijepe naše jednosmjernom kartom za njihovu zemlju ne-srama po želji.
Trebamo li se mi Hrvati zapitati razumijemo li se mi ipak u umjetnost?! Možda i ne toliko. Podsjetimo se- u siječnju 2008. godine skupina mladića je na glavnom zagrebačkom trgu zapalila srpsku zastavu kao protureakciju na srpsko paljenje zastave RH i devastiranje našeg poslanstva u Beogradu, a povodom priznanja Kosova. Policija se odmah stvorila na trgu i privela 40-ak osoba uz prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira. E sada, kako to da kada Slovenac usred Hrvatske reže zastavu RH to biva performance (nikako ne i umjetnost, jer umjetnost i umjetnici obogaćuju ljudsku kulturu, dok su performatori mahom osobe bez kvalitetnih ideja, znanja i sposobnosti, pa se služe šokiranjem publike i traže njenu reakciju), a kada Hrvati impulsno reagiraju na nepravdu na sličan način to je prekršajno djelo? Očito je to stoga što svi imaju pravo biti umjetnici osim Hrvata. Treba li i spomenuti kako nitko u Srbiji za svoja ne-djela nije niti priveden, a kamoli evidentiran zbog svojeg čina?
Donekle nas može iznenaditi reakcija Kuće ljudskih prava (?!) na sporni čin. Oni u svom priopćenju, između ostalog, kažu: ”Kuća ljudskih prava smatra da je podnošenje kaznene prijave pokazatelj niske razine demokratiziranosti hrvatskog društva i nerazumijevanja koncepta ljudskih prava, u ovom slučaju prava na slobodu izražavanja… Čl. 38. Ustava RH štiti pravo na slobodu izražavanja u koju potpada i sloboda umjetničkog izražavanja… Nadalje smatramo problematičnim izjavu premijerke u kojoj se tvrdi ”nešto za sve građane RH mora biti sveto i to su zastava, grb i hrvatska himna”. Kuća ljudskih prava smatra da su najviše vrijednosti koje država treba štititi ljudski život, te ostala prava i slobode svakog pojedinca… Svaki građanin/ka za sebe odlučuje o svom stavu prema državnim simbolima te državnom i političkom ustroju… Zabraniti ili sankcionirati ovakvu vrstu javnog nastupa predstavljalo bi neopravdano zadiranje u slobodu izražavanja…” Iznenađenje nestaje odmah čim razmislimo koliko u nas postoji raznih udruga, inicijativa, klubova, kuća i raznih udruga za traženje izgubljenog vremena kojima je isključivi cilj raditi na moralnoj, intelektualnoj i svakoj drugoj dezintegraciji i heterogenizaciji Hrvatske. Iznenađenje može biti tek činjenica što to svi mi financiramo u jednoj mjeri (a u drugoj i većoj mjeri masonsko-globalistički bjelosvjetski mangupi kojima je Hrvatska uvijek bila trn u oku što zbog svojih povijesnih ”grijeha” preziranja protestantizma i odanosti katoličkoj Crkvi, što zbog izraženog nacionalnog osjećaja u današnjem svijetu kada je to gotovo proglašeno sramotom, a biti internacionalan ili anacionalan je nešto vrijedno poštovanja) i na to šutimo.
Stoga, kada idući put osjetite ljutnju, frustriranost ili sram što Vam je susjedna zemlja Slovenija ili Srbija, kada Vaša frustracija dosegne najvišu razinu zbog postupaka europskih diplomata, haaških tužitelja i sudaca, kada Vas zasmeta licemjerje masonskih moćnika u Londonu koji svima propisuju pravila ponašanja a da se sami istih ne drže, odnosno kada Vas pogodi holokaust koji Izraelci provode već desetljećima nad Palestincima, Vi slobodno organizirajte performance, podijelite prisutnima omanje bočice s benzinom i kutiju žigica, te pripremite zastave Slovenije, Srbije, tzv. EU, Velike Britanije ili Izraela i spalite ih. Naravno, ne zaboravite prije toga pokušati kontaktirati Bišupkića da Vam odobri nešto financijskih sredstava. Kada dođe policija, samo recite da ste Hrvati i pozovite se na slobodu izražavanja, recite kako niste nikome ugrozili život, te da imate pravo na svoj stav prema tuđim državnim simbolima. Još ih, naravno, optužite i da zadiru u Vašu slobodu izražavanja. Sigurni smo da će Vam se policija ispričati u suzama što su se usudili povrijediti Vaša prava. A ako ipak ne će, pozovite se na Kuću ljudskih prava i na Obresnela. Jer, ako oni reagiraju tako žustro i štite prava jednog slovenskog propalice, vjerujemo da bi još gorljivije reagirala u slučaju potrebe zaštite Hrvata. Ili bi, što je ipak puno vjerojatnije, tada ipak postali Potleušica ili Šator ljudskih prava, a Vi zaostali i primitivni fašist?
Bog i Hrvati
ZaDomSpremni
HCSP Zagreb, Ivan Škrlec, dipl. inž. el.
