I kardinala deložiraju, ali samo pod uvjetom da je Hrvat
Ivan Škrlec i Zvonko Bušić na Medvedgradu kod Oltara Domovine 1. studenoga 2010.
Zagreb, 3. studenoga 2010.
Piše: Ivan Škrlec
Tzv. Bošnjacima u BiH draži je komunizam od Boga
Sud Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu donio je ovih dana odluku kako Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, mora napustiti dio svoje rezidencije na adresi Kaptol 7, jer će ti prostori biti vraćeni obitelji agenta jugoslavenske službe državne sigurnosti Fadila Smajovića. Ako se to doista dogodi, biti će to kako vjerski, tako i politički i pravosudni skandal bez presedana!
Fadil Smajović onamo je uselio po službenom nalogu i zadatku, kako bi prisluškivao čelnike Katoličke crkve. 1992. godine, u jeku rata, pobjegao je iz stana i iz Sarajeva, nakon čega su u napuštenim prostorijama pronađeni uređaji za prisluškivanje i snimanje. Sarajevske gradske vlasti Smajoviću nikad nisu priznale stanarsko pravo, niti je evidentiran na toj adresi. Unatoč tomu sutkinja Alisa Numić naložila je kardinalovu deložaciju na osnovu Smajovićeva korištenja prostora, na čemu je navodno zasnovano stanarsko pravo.
Sumnjamo kako sutkinja ne poznaje svoj posao i pravne okvire. Bit će prije, sudeći po imenu i prezimenu sutkinje i činjenici da za takvo rješenje nema osnova, kako njoj smeta katolička Crkva. No, takve stvari više nas i ne začuđuju, jer isključivo je greška Hrvata katolika što su u Hrvatima muslimanima (danas Bošnjacima) gledali braću, a ovi su im, u maniri najjačih ”suncokreta”, često znali zabiti nož u leđa (čast i slava iznimkama).
Skandaloznu odluku nitko iz sarajevskog općinskog suda nije želio komentirati, a nadbiskup Puljić je (s pravom) iznenađen što je izostala reakcija međunarodne zajednice. ”Da se radilo o bilo kojoj drugoj vjerskoj zajednici siguran sam da bi reagirala međunarodna zajednica, ali isto sam tako tužan jer ni predstavnici hrvatskog naroda nisu pokazali nikakav interes da se problem riješi”, rekao je nadbiskup.
Doista, ako pogledamo mlaku reakciju vodećih hrvatskih medija i medija u BiH, čovjek mora doći do zaključka kako Hrvatskom opet ne vladaju Hrvati, te kako su Hrvati osuđeni na propast ukoliko uskoro ne zbroje stvari u svojoj glavi i izbore se ne za stvarnu slobodu, jer smo nju ostvarili u Domovinskom ratu, već za slobodu od konstantnog omalovažavanja svih vrednota i svetosti u našem narodu. Sloboda je to s predsjednicima Hrvatima katolicima na čelu (ako Englezi imaju decidirano određeno da nitko ne smije biti njihov premijer ako nije protestant, zašto se mi, kao više od 90% deklarativno katolička zemlja, bojimo u Ustav umetnuti stavak o nužnosti predsjednika katolika), sa strankama u Hrvatskom Državnom Saboru koje rade isključivo za hrvatski narod i u interesu hrvatskog naroda (na prvom mjestu, a zatim i nacionalnih i inih manjina), a ne za sebe i u svojem interesu, s političarima kojima je glavni slogan kako Hrvatska nema alternativu, a ne kako EU nema alternativu, sa zabranom javnog eksponiranja svih devijacija u ponašanju (tzv. gay parade), sa zabranom nakaradnosti koje se provlače pod umjetnost, s prestankom financiranja antihrvatskih tiskovina i spomenika, te s veličanjem SVIH segmenata Domovinskog rata (zanimljivo je kako se uporno želi procesuirati SVE navodne hrvatske zločine iz protekloga rata, pa i one u kojima nije bilo ljudskih žrtava, dok se hrvatske žrtve iz istoga rata umanjuju i opravdavaju na sve moguće načine, a da ne idemo dalje u prošlost i ne govorimo o ubojstvu 20% hrvatskog naroda nakon II. svj. rata od strane crvenih bandita bez i jedne presude i osude za isto).
Zgrada Vrhbosanske nadbiskupije u kojoj se nalazi sporni stan, iz kojega je pokojni Smajović špijunirao katoličke svećenike, sagrađena je 1895. godine. Kardinal Puljić kaže odlučio je odlučno braniti svoje vlasništvo na deložaciji koja treba uslijediti 17. studenoga. Bilo bi doista lijepo kada bi došao što veći broj Hrvata iz Sarajeva i BiH dati podršku nadbiskupu i spriječiti veliku nepravdu.
Glavni tajnik Biskupske konferencije BiH Ivo Tomašević ocijenio je da je i nadbiskupija postala žrtvom nepravednih zakona – u konkretnom slučaju onih koji prednost daju stanarskom nad vlasničkim pravom. ”Riječ je o zgradi koju je za svoje potrebe gradila Vrhbosanska nadbiskupija, a komunističke su joj vlasti dio te zgrade oduzele i dodijelile kao stan obitelji Fadila Smajlovića”, rekao je Tomašević.
Što li je idući korak ako Hrvati i ovo prešute i progutaju? Nije li nam dosta što se na tisuće crvenih partizanskih i četničkih obitelji nakon 1945. godine uselilo u stanove protjeranih, ubijenih i zatvaranih hrvatskih domoljuba koji su bježali na zapad u želji za slobodom i od straha od poznatih partizanskih iživljavanja nad zatvorenicima? Nije li nam više dosta što se potomci istih danas nazivaju Hrvatima, iako i oni sami znaju da su u duši jugoslaveni? Nije li nam dosta što plaćamo obnovu kuća ljudima koji su nas pokušali istrijebiti prije dvadesetak godina? Očito da nije, jer sada objekte koje su gradili Hrvati, a koji su na silu djelom ili potpuno konfiscirani, moramo vraćati uzurpatorima!
Ovo je samo još jedan korak ka raskolu u BiH, jer budućnost Hrvata je ili u potpuno jedinstvenoj Bosni i Hercegovini (idealno i nerealno rješenje), ili u trećem entitetu (rješenje koje djelom jamči opstanak hrvatskog naroda u BiH), ili u oružju (a dokazali smo da možemo, kada treba, i protiv desetak puta jačeg neprijatelja).
Jasno, reakciju raznih ”hrvatskih” udruga, odbora i inicijativa tek (ne) očekujemo…
Bog i Hrvati
ZaDomSpremni
Ivan Škrlec
