• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Hrvatski list – Josip Miljak, intervju, 7. lipnja 2007.



Josip Miljak, rođen 1960. u Aržanu, općina Imotski, ima kćer Petru, političar, poduzetnik, publicist, branitelj. Zadnjih tridesetak godina živi u Zagrebu, gdje je nakon školovanja, kao šef odjela nemetala radio u poduzeću ¸¸Šuma¸¸ koje je tada bilo najjače trgovačko poduzeće građevinskim materijalom. Godine 1986. sukobljava se sa srbokomunističkim elementima u poduzeću i pod pritiskom, napušta poduzeće i odlazi u privatnike.

Danas je direktor poduzeća za projektiranje, građenje i nadzor, kojemu je primarna djelatnost stanogradnja.

Od 1989. aktivno sudjeluje u političkim promjenama, suosnivač je prvih trojki na općini Trnje a kasnije i Narodne zaštite na Trnju i Trešnjevci. Dobitnik je Spomenice Domovinskog rata i priznanja za stvaranje hrvatske države i promicanja državotvorne misli.

!991. – 1992. sa vlastitim oružjem i opremom sa 149. brigadom odlazi na zapadnoslavonsko i pokupsko ratište.

Autor je knjige ¸¸Imamo mišljenje¸¸ ogledi jednoga pravaša.

1. Predsjednik ste Hrvatske čiste stranke prava koja je izvanparlamentarna. Očekujete li da će na slijedećim izborima stranka uspjeti u Sabor i na čije glasove unutar biračkoga tijela računate?

Točno, HČSP je izvanparlamentarna stranka, ali bili smo i parlamentarni do 2000. godine kada je tadašnji predsjednik g. Ivan Gabelica bio u Saboru.

Na slijedećim izborima očekujemo povratak HČSP-a u Sabor i to u okviru državotvornoga okupljanja na kojemu se dosta dugo radi, a koje je oživotvoreno pod nazivom ¸¸Jedino Hrvatska¸¸.

Računamo u prvomu redu na glasače HČSP-a, koji su bezrezervno vjerni HČSP-u i pravaškoj ideji, onda na glasove drugih stranaka koje sudjeluju u državotvornomu okupljanju a biti će značajan broj i nezadovoljnika koji su do sada galasovali za HDZ ili za HSP, ali su razočarani politikom koju sada vode te stranke, osobito HDZ.

Uspjeh na izborima biti će neupitan ukoliko uspijemo motivirati ljude koji redovito ne izlaze na izbore, jer nisu imali za koga glasovati, nije bilo kvalitetne alternative. Mi ih pozivamo da sada izađu na izbore, jer pasivnošću omogućuju ostanak na vlasti onih koje oni ne žele.

2. Je li ulazak stranke u udrugu i političku stranku ¸¸Jedino Hrvatska¸¸ mudar politički potez koji će sinergijski donijeti više glasova, ili će pak HČSP potisnuti vlastiti identitet i izgubiti i onu potporu koju je dosad imao?

Državotvorno okupljanje pod imenom ¸¸Jedino Hrvatska¸¸ jest ono što naši birači odavno priželjkuju, a ispunjenje želje onih za čiju se dobrobit pravaštvo zalaže, bez ikakve dvojbe je mudar i nužan politički potez. Sinergijski učinak je neupitan već zbog toga što će ovo okupljanje uvelike smanjiti broj državotvornih lista na izborima. Naša je želja da se na izborima pojavi samo jedna državotvorna lista, ali uvijek ima onih koji misle da je njihova lista bolja. U svakomu slučaju naše okupljanje nije prazna puška, u njega stranke unose svoju snagu koja je životna na terenu, to nije salonsko okupljanje koje se u raznim oblicima pojavljuje isključivo uoči izbora i nakon izbora se gasi.

Jedino Hrvatska nikako ne može ugroziti identitet HČSP-a, jer je pronađen model okupljanja koji ničim ne uvjetuje da se bilo koja stranka ugasi.

Naprotiv, držim da je to najbolji način da državotvorci konačno uđu u Sabor i da se njihov glas čuje.

3. Izvanparlamentarna ¸¸desnica¸¸¸je, unatoč stranki Jedino Hrvatska, razmrvljena. Nedavno je utemeljen Savez za Hrvatsku u kojemu su dr. Tomac, Hitrec, Krpina i drugi. Može li s obzirom na tu činjenicu ta ¸¸desnica¸¸ računati na Sabor, ili će glasovi biti ¸¸bačeni u bunar¸¸?

Mene u svemu ovomu čudi jedino to što još nitko, bar koliko ja znam, nije doktorirao na temu ujedinjenja ¸¸razmrvljene desnice¸¸. Dugo nije uspijevalo okrupnjivanje i ujedinjavanje državotvornih snaga, a ja najodgovornije tvrdim da su te snage u narodu najjača politička grupacija, koja drži domovinu na životu i koja joj je udahnula život u Domovinskomu ratu. Ali u miru ona se odmakne od politike i zato smo tu gdje smo danas. Državu vode poltroni i izdajice, sva vitalna imovina je rasprodana, Hrvatska je gospodarski i moralno bačena na koljena, stvaratelji države, generali su u zatvorima, prijeti nam bankrot, demografska slika je katastrofalna. Ako netko i unatoč takvim problemima misli da nije vrijeme za sveopći konsenzus cjelokupnih državotvornih snaga, onda ja ne znam što bi se još trebalo dogoditi da to ljudi shvate.

Ovdje nam ne preostaje drugo nego se pouzdati u razbor naroda, neka oni sami procijene koja je grupacija ozbiljna politička snaga , a tko su generali bez vojske, ja sam duboko uvjeren da su prave snage okupljene oko ¸¸Jedino Hrvatske¸¸ što pokazuju naši skupovi koji su odlično i masovno posjećeni.

4. U kojim izbornim jedinicama HČSP očekuje najbolji izborni rezultat i s kojim kandidatima?

Najbolji rezultat očekujemo u devetoj i desetoj izbornoj jedinici, osobito u desetoj. U desetoj izbornoj jedinici HČSP već godinama jako dobro kotira, i naš Luka Podrug, koji je sada politički tajnik stranke, je na svim lokalnim izborima i za grad Split i za županiju Splitsko-dalmatinsku postizao zapažene izborne rezultate.

HČSP će kao članica državotvornoga okupljanja uz jedan mudri politički dogovor uskoro definirati izborne liste i nositelje, pri čemu treba uvažiti dosadašnja postignuća i osoba i stranaka vezanih za ovu ili onu izbornu jedinicu.

5. I pravačka scena je razmrvljena. Zašto godinama ne uspijeva doći do ujedinjenja. Poznato je da Đapićev HSP to uporno odbija jer smatra da je on dovoljno snažan da mu ne treba. Zašto, ona, HČSP godinama ne uspijeva prerasti u snažnu stranku i na ostalim hrvatskim područjima a ne samo na splitskom?

Uz najbolju volju ne mogu se sjetiti imena tih tobože mnogih pravaških stranaka. Tu se radi o namjernom stvaranju krive slike, što naravno ima za svrhu zbunjivanja birača. Postoji HČSP i HSP. Sve druge ¸¸pravaške¸¸ stranke su papirnate i mi na to ne obraćamo pozornost. Što se tiče ujedinjenja sa Đapićevim HSP-om, nas u HČSP-u to više ne zanima. Nije dovoljno zvati se HSP. Držimo da je Đapić odstupio od pravaškoga programa i ogrezao u nagodbenjaštvo, komformizam i pragmatiku. Pravaštvo to ne poznaje. Pravaštvo je autohtona hrvatska politička ideja, ideja Oca domovine dr. Ante Starčevića, i ono nikada nije i ne smije davati legitimitet bilo kojoj ideji koja se kosi sa nacionalnim interesima, pa i pod cijenu časovitoga gubitka potpore vlastitih birača. Đapić je takvih legitimiteta do sada dao jako puno i Račanu i Sanaderu. Za HČSP je važan sadržaj a ne forma, mi smo kroz državotvorno okupljanje doprinijeli ujedinjavanju pravaške scene, jer ono što zasupa ¸¸Jedino Hrvatska¸¸ je pravaška ideja, i mi tu vidimo naš ključni interes da u tomu sudjelujemo.

Na splitskomu području smo najjači, ali imamo vrlo jake podružnice u Zadru, Šibeniku, Drnišu, Omišu, Sinju, Trilju, Solinu, Imotskomu, Makarskoj, Zagrebu, Karlovcu, Velikoj Gorici, Čakovcu, Vinkovcima, Ivankovu, Novskoj i u mnogim manjim gradovima i općinama.

6. Ima li HČSP u svojim redovima dovoljno snažnih i jakih pojedinaca koji bi preuzeli odgovorne dužnosti u zemlji?

Naravno da HČSP kao ozbiljna politička stranka ima takve ljude. Ali ovdje bih želio staviti naglasak na nešto što je postalo paradigma predizbornih prijevara birača.

Naime sva stranke koje su trenutno u Saboru, doslovce se takmiče čiji su kadrovi stručniji. A SDP čak svoju prijevaru želi prikriti nezavisnim stručnjakom kao kandidatom za premijera. Mi u HČSP-u držimo da ne postoji struka koja može Hrvatsku izvući iz ovoga gliba u koji su nas gurnuli Račan i sada Sanader.

Nužna je promjena politike koja bi onda struci omogućila učinkovito djelovanje. A vjerujte da i ti stručnjaci koji prihvaćaju raditi u takvim uvjetima, tj. aktivno žele sudjelovati u jednoj potpuno anacionalnoj i protuhrvatskoj politici, i nisu nešto.

Što može napraviti stručnjak ako mu politika naredi, rasprodaj još ovo malo hrvatske imovine što nam je ostalo, stručnjak hoće utemeljiti državnu banku a politika mu ne dopušta, hoće povećati subvencije poljoprivredi, opet mu ne daju, hoće oživjeti proizvidnju, povećati izvoz, smanjiti uvoz, opet ne može jer je politika potpisala čitav niz sporazuma kojima se to onemogućava. Njima su stručnjaci samo smokvin list, kako bi prijevara izgledala legitimna.

7. Zašto ljudi, po svim istraživanjima, i dalje najveći broj glasova daju HDZ-u i SDP-u?

Razloga za to je više. Slažem se sa vama da one dobivaju dosta glasova, ali ako pogledamo trend kretanja potpore, on je uvelike smanjen u odnosu na prije. Po anketama je vidljivo da je ogroman postotak neopredijeljenih, a i rubrika, ostali je značajna. Obje te stranke imaju članstvo koje je politika uhljebila i na taj način oni čuvaju vlastite sinekure, pa makar i one najsitnije. Drugi razlog je taj što do sada nije bilo kvalitetne alternative, ali i to se sada mijenja. Treći razlog je namještanje anketa.

8. Ima li po vama bitne razlike između te dvije stranke?

Razlika je samo u finesama. Kad je, sad već pokojni, Račan došao na vlast 2000. godine, nismo bili iznenađeni politikom koju je počeo provoditi. To smo očekivali. Međutim Sanader je došao na vlast sa jednom retorikom, a ono što je počeo raditi doslovce drugi dan nakon izbora, je potpuna suprotnost od predizbornih obećanja.

Narod je bio zatečen. Prema tomu Račan kakav god da je bio on je ostao dosljedan sebi, a Sanader je drsko prevario birače i počeo provoditi čak pogubniju politiku od Račana.

9. Što je bitno što HČSP razlikuje od ostalih pravaških stranaka, a drugo, i od svih ostalih?

Na to sam već dijelom odgovorio, to je čisto Starčevićanstvo sa kojim nema pogađanja kada su u pitanju interesi hrvatskoga naroda. Otac Domovine je i utemeljio Čistu stranku prava jer je i ondašnja Stranka prava odstupila od pravaškoga programa i priklonila se Mađaronstvu. A od svih ostalih, ključna je razlika u tomu što mi bez dlake na jeziku, hrabro i stoički, odmah prozivamo sve koji se drznu raditi na štetu naše domovine Hrvatske. Počesto se misli da mi preuveličavamo stvari, a na kraju se pokaže da smo bili u pravu. U pitanju je pravaški senzibilitet koji nepogrješivo detektira i razotkriva protagoniste antihrvatske politike.

10. Koji bi vaši prvi potezi bili kad biste došli u situaciju da obnašate vlast?

Prvi potez držim nužnim jer bez njega nebi bilo moguće provesti nijedan drugi potez, a taj je primjena i striktna provedba našega zakona o lustraciji i dekomunizaciji Hrvatske. Tu imamo situaciju da šačica ljudi nesklonih hrvatskoj državi terorizira ostalih četiri i pol milijuna Hrvata, jer se nalaze na većini ključnih mjesta gdje se kroji sudbina svih ljudi.

Odmah stopirati rasprodaju državne imovine, i staviti van snage sve štetne sporazume koje su potpisale bivše vlade. Utemeljiti jaku državnu banku i na taj način vratiti monetarni suverenitet koji sada ne postoji. Povećati subvencije poljoprivredi koje bi omogućile njeno oživljavanje. Sramota je da Hrvatska ima samo dva proizvoda koji zadovoljavaju naše potrebe, dakle za izvoz nema ništa. Riješiti status svih branitelja, povećati naknade rodiljama, osobito za treće dijete, subvencionirati i poticati obrtništvo i malo poduzetništvo, zatražiti zamrzavanje i djelomični otpis vanjskoga duga, dok se naše gospodarstvo ne oporavi. Osnažiti slavnu hrvatsku vojsku, koja je sada na tankim granama. Za početak dosta, a i nemoguće je sve nabrojiti jer je problema i previše.

11. Kako odgovarate na optužbe da je HČSP ekstremistička politička stranka?

Ne zamaramo se time niti ikomu odgovaramo na takva prozivanja. Naši birači znaju za kakvu politiku se mi zalažemo i kakav je naš program. Kada bi mi uspjeli oživotvoriti naš program u praksi, jedino što bi iz njega proizašlo a da bi se moglo nazvati ekstremnim, je preusmjeravanje ekstremno visokih zarada, koje sada stranci iznose iz Hrvatske, u hrvatsko gospodarstvo. Mehanizmi za to, unatoč svemu, postoje. Možda ljudi krivo shvaćaju državotvorstvo i pravaštvo. To nije mahanje barjacima i busanje u hrvatska prsa, to je dekor, i nas to ne zanima. Državotvorstvo je kada vi omogućite ljudima da dobro žive od vlastitih, naših Hrvatskih, bogatstava, a nije državotvorstvo ako ste strancima omogućili da žive od naših bogatstava i od nas, a mi da jedva preživljavamo.

12. Kakav bi po vama bio optimalan model suradnje s haaškim sudom, EU-om i NATO-m?

Mi smo za prekid bilo kakve suradnje sa političkim sudom u Haagu, ali na žalost tamo je general Gotovina i drugi, i treba iznaći način kako ih izbaviti iz zatvora. Presude toga suda ne priznajemo, one su za nas ništavne, a žrtvama toga suda koji su već osuđeni ili koji će biti osuđeni, mi bi priznali sve počasti. Zbrinuli doživotno njihove obitelji, a njima sve nadoknadili, koliko se može nadoknaditi. Oni su nevine žrtve a to je najgore.

Odmah bismo prekinuli pregovore o ulasku Hrvatske u EU a i protiv smo ulaska Hrvatske u NATO. Hrvatska mora imati svoju snažnu vojsku da se obrani od najezde istočnih susjeda, A koliko znamo Rusija i Kina nas nemaju namjeru napadati, da bi nas NATO od njih branio. NATO je od obrambenog saveza postao ofenzivni i ne vidimo nikakva razloga da naši vojnici ginu za američke imperijalističke interese.

13. Odnos prema lustraciji?

Već sam napomenuo da bi jedan od prvih poteza, da HČSP dođe na vlast, bila provedba zakona o lustraciji dekomunizaciji Hrvatske. Hrvatska je 1990.-ih izišla iz komunističkoga sustava u kojemu je bila 45 godina. Kroz to dugo razdoblje, u sve pore društva su infiltrirani udbaško-kosovski-komunistički i prosrpski kadrovi. Oni su čvrsto i danas već druga generacija, odgajana u duhu komunizma i antihrvatstva, involvirani u gospodarstvu, medijima, državnoj upravi, kulturi, izdavaštvu, sportu, filmu itd. To je apsurdna situacija, da su najvažnije društvene i državne grane ostavljene njima na milost i nemilost. Kad se krene u provedbu toga, oni će graknuti da je to revanšizam i sl. Nema tu nikakvoga revanšizma, ne mogu oni koji su se ogriješili o Republiku Hrvatsku, biti na ključnim položajima. Kakvoga smisla ima uopće država, ako nije u stanju zaštititi i najelementarnije nacionalne interese. Zbog provedbe ovoga zakona bilo bi nužno ukinuti i zakon koji omogućava da osam zastupnika manjina uđe u Hrvatski Sabor, sa praktično minornim brojem glasova, a što je najgore oni sada participiraju u vladi. Manjine svoja prava ostvaruju u lokalnim zajednicama, one ne mogu, niti im to po ičemu pripada, voditi državnu politiku.

Okvir

1. Dosadašnje članstvo u političkim strankama?

Bio sam član HDZ-a dok je to bio pokret.

2. Zašto ste i kada napustili HDZ?

Uoči poratka komunista na vlast, vidio sam da je vrag odni šalu.

3. Tko je za vas najveći hrvatski političar u povijesti?

Otac domovine dr. Ante Starčević.

4. Ivo Sanader?

Preposlušan sluga.

5. Anto Đapić?

Filmska zvijezda.

6. EU, za ili protiv?

Protiv.

7. NATO, za ili protiv?

Protiv.

8. Homoseksualni brakovi, da ili ne?

Bože sačuvaj, strašno.

9. Josip Broz Tito?

Zločinac, a njegov trg u Zagrebu preimenovati u trg dr. Franje Tuđmana.

10. Luka Podrug?

Uzdanica HČSP-a i pravaštva uopće.

11. Ivić Pašalić?

Dobar i pošten političar, Sanader mu ukrao stranku, ali vraća se.

12. Kojega političara na vlasti biste rado pozvali na ručak?

Ne volim ručati sam, ali ako se mora, radije sam.

13. General Zagorec?

Naoružao vojsku kada je to bilo nužno.

14. Vjernik ili ateist?

Vjernik.

15. Stav prema ustaškom poglavniku dr Anti Paveliću?

Nakon 839 godina obnovio i utemeljio NDH.

16. Tko je, po vama, simbol kriminala i pljačke u privatizaciji?

Račan i Sanader su izvršili stvarnu pljačku i rasprodaju Hrvatske imovine, i tako joj dugoročno uništili supstancu gospodarske moći, sve drugo je puno manje zlo.

17. Koja je vlada bolja, Sanaderova ili Račanova?

Ne valja nijedna, ali Sanaderova je gora.

18. Gdje bi bio i što bi radio general Gotovina, da se vas pita?

Bio bi načelnik Glavnog stožera HV-a, ili ministar obrane.

19. Gdje bi bio i što bi radio Stjepan Mesić, da se vas pita?

Bio bi u zatvoru zbog veleizdaje i lažnog svjedočenja.

20. Najbolja knjiga?

Hrvatski jezični priručnik, koji razotkriva i otklanja srbizme iz hrvatskoga jezika, Marijan Krmpotić 2001.

21. Najbolja misao?

Ako narod ne razazna bolje od gorih, bit će mu kako i do sada.
Dr Ante Starčević, svibanj 1871.